Rodavaonica na uglu Pete avenije i 57. ulice u New Yorku najbolje je mjesto na svijetu gdje se baš ništa loše ne može dogoditi. Proslavljena u romanu Trumana Capotea ‘Doručak kod Tiffanyja’ te zauvijek zapamćena po ulozi Audrey Hepburn u njegovoj ekranizaciji 1961. godine, ova tvrdnja, koju izgovara lik ekscentrične Holly Golightly, preživjela je točno pola stoljeća. Sve to vrijeme nikome nije ni napamet palo pokušati to osporiti. I tako sve dok na doručak kod Tiffanyja prije nekoliko mjeseci nije pokucao iznenadni i svakako neželjeni gost – globalna recesija.
Kako se u takvim vremenima obično na udaru prvi nađu oni koji se bave prodajom stvari bez kojih se može živjeti i preživjeti, što luksuzni nakit i dragulji svakako jesu, došlo je vrijeme za revidiranje izjave s početka priče. U samo posljednjih pola godine dionica Tiffanyja pala je s 49,25 na svega 19,04 dolara. Vrijednost kompanije počela je tonuti s nedavnih 2,9 milijardi dolara na osjetno manje iznose. Ključni trenutak dogodio se s objavom rezultata blagdanske prodaje, koja je u SAD-u pala 30, a u ostatku svijeta 21 posto. Tijekom blagdana 2007. tvrtka je upriličila 867 milijuna dolara, dok je 2008. godine uspjela zaraditi tek 687 milijuna.
Kao logična posljedica lanca s 64 prodavaonica u SAD-u i više od 100 u ostatku svijeta te s više od osam tisuća zaposlenih, došlo je i do prvih otpuštanja radnika. Oko 800 zaposlenika u Americi poslano je u prijevremenu mirovinu, a broj onih koji su dobili ‘klasični’ otkaz navodno je približno jednak. Nimalo glamura i blještavila, sličnog onima dragulja koje su do jučer prodavali, ovi ljudi nisu našli u svojim otkazima tako da su na internetu već osnovali i niz forumskih grupa na kojima raspravljaju o mračnoj strani Tiffanyja. Njihove optužbe mogu se nazvati čak i tipičnima. Nesposoban i pregledom upravljački kadar, njihove previsoke plaće te neodgovornost menadžera dio su argumenta koje navode. Zanimljivo je primijetiti da najveće ogorčenje pritom izražavaju žene.
No, situacija s prodajom nakita od dijamanata, bisera ili srebra, u cijelom je svijetu uistinu dramatična. Jasno je da radnik koji je završio na cesti nema razumijevanja za nju, ali vlasnici tvrtki koje se bave ovim poslom i nemaju previše izbora. Kad su u vrlo kratkom roku bankrotirali draguljari Whitehall i Fortunoff, većinski vlasnici Tiffanyja, korporacija Bankers Securities iz Philadelphije odlučila je pod hitno zatražiti pomoć. Samo dan uoči Valentinova, crnog i tužnog kao što su ga nazvali, prodali su obveznice, tj. dug od 250 milijuna dolara najbogatijem čovjeku na svijetu Warrenu Buffettu. Jasno je da je vrijeme ovog poteza u najvećem dijelu američke javnosti iskorišteno za zbivanje šala o daru koji za Dan zaljubljenih 78-godišnji Buffett sam sebi darovao. I to kakovom daru, doručku kod Tiffanyja vrijednom 250 milijuna. Za čovjeka ‘teškog’ 62 milijarde dolara, to je prava štima.
Kako je ipak riječ o čovjeku koji već neko vrijeme nosi titulu najuspješnijeg investitora na svijetu, već i sam pogled na detalje ovog ulaganja u Tiffanyjeve obveznice ipak nudi drugačiju sliku. Naime, Buffettov holding Berkshire Hathaway na ime uloženog novca koji u dvije tranše mora biti vraćen 2017. i 2019. ubirat će godišnju kamatu od deset posto. Jasno je da je Buffett i u ovom poslu itekako dobro prošao. Činjenica da je on svojih prvih milijun dolara zaradio tek 1962., godinu dana nakon početka prikazivanja filma o Tiffanyju te čak 125 godina nakon što su Charles Lewis Tiffany i Teddy Young u New Yorku osnovali ovu kompaniju, u zemlji podrijetla američkog sna i ne znači previše. Emocija proizašlih iz tradicije tamo naravno ima, ali one se u pravilu ipak na kraju svode na novac. Novac kojim trenutačno ne raspolaže nitko osim ljudi poput Buffetta.
Isti ti ljudi upozorit će pritom i na činjenicu da je Tiffany još i dobro prošao jer je u posljednjim akcijama spašavanja nekih drugih tvrtki Berkshire Hathaway zaračunavao kamate na posudbu i do 15 posto na godinu. Toliko će, primjerice, Buffettov novac stajati vlasnike Harley Davidsona, koji su od njega posudili 750 milijuna dolara. Kao i niz puta dosad, ovaj ekscentrični milijarder na jasan način drugima poput sebe, dakle onim rijetkima koji su krizu dočekali sa sefom punim gotovine, pokazao u što i na koji način ulagati. Riječ je o ideji da se obične dionice tvrtki izbjegava u širokom luku te da se novac ulaže prije svega u mnogo sigurnije obveznice. Uz to, jasno, valja na njih odrediti i fiksnu kamatu.
Na taj je način u vrlo kratkom roku Buffett plasirao više od 15 milijardi dolara. Prihod od kamate na taj iznos dugoročno će Berkshire Hathawayu donijeti enormne prinose, iako je zbog volumena plasiranog novca kratkoročno i njegova vrijednost pala. U pismu kojim se, kao direktor i predsjednik Upravnog odbora, obratio dioničarima tvrtke Buffett je objasnio da ga pad vrijednosti od 9,6 posto u 2008. ne plaši.
- Ta nam ulaganja nose i više nego zadovoljavajuće prihode u budućnosti. Iako je dramatično pala vrijednost dionica tih kompanija, kao i naša, Berkshire se ne zamara tim pokazateljima. Da- pače, mi uživamo u takvom padu cijena ako imamo raspoloživih sredstava za jačanje vlastite pozicije. Nije važno je li riječ o čarapama ili o dionicama (‘socks or stocks’), ja volim kupovati kvalitetnu robu kad je stanje na tržištu loše – kazao je Buffett, najveći otkupljavač dugova u SAD-u kako su ga nazvali analitičari i novinari.
A što će Tiffany učiniti s dobivenih 250 milijuna dolara pitanje je na koje nema glamuroznog odgovora. Svatko tko očekuje da će tim novcem tvrtka možda krenuti u nabavu kakvog neprocjenjivog dijamanta, poput žutog Tiffanyja prodačenog u 19. stoljeću u Južnoj Africi, teško se vara. Naime, većina dobivenih sredstava uložit će u reprogramiranje postojećih dugova. Tiffany&Co. već je neko vrijeme u golemim problemima, pokazat će se naknadno. Analitičari draguljarskog posla objasniti će da je za sve krivo neznanje Tiffanyjevih menadžera. Njih se proziva da su donijeli niz loših poslovnih odluka.