Predsjednik američkih Federalnih rezervi tvrdi da će se za potpuni ekonomski oporavak morati pričekati najmanje dvije godine, a možda i tri. Taj nas podatak vodi do zaključka da se nalazimo na tankoj granici između recesije i depresije.
O čemu će, zapravo, ovisiti izlazak iz recesije? Prije svega o učincima fiskalnih poticaja s mjerama za stabiliziranje financijskih institucija i financijskih tržišta. Dakle, država se ponovno uključuje da ispravi ‘pogreške’ tržišta koje se obično javljaju tijekom razdoblja visokih stopa ekonomskog rasta zbog uobičajene pohlepe za beskrajnim profitima. Poznato je da država nije najbolji gospodar i trebat će uložiti mnogo napora da antirecesijske mjere koje provodi budu učinkovite. Jedino to jamči njihov uspjeh, a u slučaju da ne budu dovoljno uspješne, moguće je daljnje produbljivanje recesije.
Naime, oporavak uz državne mjere ovisi i o oporavku glavnih trgovinskih partnera SAD-a (EU, Japan, Kina…), pa u slučaju njihova sporog oporavka recesija može trajati dulje. No ako uzmemo u obzir poziv američkog predsjednika da američke korporacije i američki građani kupuju proizvode ‘made in USA’, ne može se računati na brzi oporavak glavnih trgovinskih partnera. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju američke administracije kad bi zemlje koje kupuju američke obveznice, dakle američki dug, preporučile svojim investitorima da više ne kupuju američke obveznice i druge vrijednosne papire. Takav joj potez ne bi bio drag jer američkoj ekonomiji treba otprilike dvije milijarde dolara na dan za financiranje njezina deficitu tekućeg računa platne bilance. Tko to može financirati? Pa oni koji imaju suficit: Japan, Kina, Njemačka, Nizozemska, Norveška, ali pitanje je samo koliko dugo to žele financirati jer antirecesijske mjere u SAD-u traže još novca.
