AUTOINDUSTRIJA: Iz krize u novu konsolidaciju

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja nema vlastitu automobilsku proizvodnju, a, ipak, u njoj su automobili i autoindustrija sveprisutni. Uostalom, više od 1.350 tvrtki ozbiljno se bavi automobilima (s prihodom iznad milijun kuna na godinu), pa je jasno kakvu važnost u našem životu ima to prometalo. Prošle je godine registrirano 88.265 novih automobila, a pridoda li se tome i uvoz rabljenih iz inozemstva, dobivamo brojku od gotovo 100.000 novoregistriranih automobila u Hrvatskoj. Time još nije iskorišten sav potencijal tržišta jer je prosječna starost automobilskog parka 10 godina.

Automobil je uza stan trenutačno najveća obiteljska investicija. Za klasični gradski automobil treba izdvojiti i više od polovine prosječne hrvatske plaće. Pritom mislimo na ratu kredita ili leasinga, zatim na plaćanje goriva, guma, osiguranja i cestarina. Upravo smo vođeni tom idejom i koncipirali ovo izdanje kako bi se u njemu na jednome mjestu našli svi sudionici automobilskog lanca. Podijelili smo automobilsku industriju u Hrvatskoj na 15 sektora koji obuhvaćaju sve grane, od klasičnog uvozništva i prodaje na malo do proizvodnje dijelova. Ne treba zaboraviti snagu banaka koje su putem leasinga ili kredita zaslužne za gotovo 80 posto prodaje vozila. Hrvatska najveća tvrtka Ina ujedno je, naravno, najjači igrač u autoindustriji. Nažalost, kad je o vozilima riječ, mi smo uglavnom potrošačko društvo, koje bi kriza stoga trebala pogoditi u manjoj mjeri, ali rezultati iz siječnja i veljače govore o padu iznad 40 posto prodaje novih automobila. Uz to Hrvatska ima i visoka davanja na vozila (carina, trošarina i PDV), pa ako još tome dodamo gorivo, ispada da je automobilska industrija praktično najveći punitelj državnog proračuna.

U vrijeme prosperiteta država je komotno ‘cijedila’ taj brzorastući sektor. Automobili su iz godine u godinu bilježili sve veću prodaju na radost čuvara proračuna Ivana Šukera. No, upravo su automobili jedan od prvih proizvođača na kojima su Hrvati počeli štedjeti s početkom krize. Alarmantni pad prodaje negativno će se odraziti i na prenapregnuti proračun. Sanaderova Vlada zasad nije pokazala nikakvu osjetljivost prema gospodarstvu, pa ne treba očekivati da će iznimku napraviti u tom sektoru. Uostalom, manja davanja na automobile mogla bi se protumačiti i kao novi ustupak bogatima, koji još imaju novca za nove automobile. A s obzirom na to da Sanader sve poteze povlači isključivo u sklopu svoje velike i permanentne predizborne kampanje, dodatna propuh u proračunu, garniran rizikom od vjerojatnog nezadovoljstva siromašnijeg sloja birača, navodi na zaključak da autoindustrija trenutačno ne treba očekivati nikakve olakšice.

No, pravi je problem drugdje. Hrvatska je (i) u automobilskoj industriji oduvijek poticala samo uvoz i trgovinu, a ne i proizvodnju. Nitko iz Vlade (ove i prethodnih) nije ponudio uvjete koji bi privukli globalne automobilске igrače da u Hrvatskoj osnuju ozbiljniji proizvodni pogon i zaposle ljude. Zlobnici će reći da je tranzicijskim državama koje su forsirale autoindustriju danas još gore. Istina, Slovačka je u prosincu zabilježila pad proizvodnje od 16,7 posto u odnosu na prosinac 2007. No, ta je država prijašnjih godina bilježila dvoznamenka rast i postala je najveći europski proizvođač automobila po stanovniku. I sadašnju će krizu lakše prebroditi od Hrvatske, kojoj je u prosincu industrijska proizvodnja pala ‘svega’ 1,5 posto. No, zato ni prijašnjih godina nismo bilježili dvoznamenka rast, a sad smo u poziciji s koje pad može biti itekako težak i bolan. Hrvatska nema ni jaku industriju ni izvozne proizvode, ima samo gomilu dugova. I svaki je sektor manje- više prepušten sam sebi. Tako će i tvrtke koje se bave automobilima tražiti svaka svoj izlaz iz globalne i hrvatske krize. Ne treba gajiti iluziju da će svi preživjeti. Hladna ekonomska logika to bi nazvala – konsolidacijom automobilskog tržišta. Stoga će se na listi automobilskih tvrtki za 2009. zasigurno iskazati dramatične promjene.