Novi prilozi u Lideru!

U vlasništvu domaćega poslovnog čovjeka Brace Radovanovića i stoga je on, uz Pavu Zubaka, svakako prvo ime domaćeg automobilskog biznisa.

Citroën Hrvatska i Peugeot Hrvatska u mnogočemu su sestrinske tvrtke. U oba slučaja riječ je o izravnim podružnicama francuskih proizvođača. Zapravo svi su se francuski uvoznici odlučili za politiku podružnica, koja se pokazala prično uspješnom. Tijekom 2007. Citroën je samo za nijansu bio uspješniji od Peugeota, ali može se očekivati da će se s rezultatima iz 2008. situacija promijeniti jer je Peugeot bio nešto uspješniji od Citroëna. Budući da je riječ o podružnicama, glavnu riječ imaju stranci, odnosno – Francuzi, koji u Peugeotu drže gotovo sve važnije funkcije, a u Citroënu više vjeruju domaćim menadžerima, tako da su izuzev generalnog direktora ostali kadrovi iz Hrvatske. Peugeot i Citroën dijele neke zajedničke službe poput marketinške agencije ili Odjela financiranja.

Toyota Hrvatska dio je Toyote Adrije, koja je pak u Toyotinu vlasništvu. Najveća je snaga japanske marke svakako sam brend, koji ima iznimno pozitivan imidž. Na krilima pozitivne slike iz svijeta i Toyota je rasla u Hrvatskoj sve do prošle godine, kad je doživjela pad. Treba znati da je uporno odbijala davati popuste na svoje modele pod izlikom da se tako prostituiru brend. Međutim, kad je voda došla do grla ili, u prijevodu, kad su zalihe automobila zagušile normalno poslanje, odlučila je popustiti i organizirati klasične marketinške akcije s popustima, što je automatski povećalo udio na tržištu.

Čak tri tvrtke koje se bave uvozom automobila imaju sličnu strukturu, odnosno vlasništvo. Riječ je o Auto-commerceu, Hyundaju Auto Zagrebu i KMG-u, tvrtkama u slovenskom vlasništvu. Jesu li Slovenci pametniji od Hrvata u autobiznisu? Ne, ali principi su se nakon nekoliko neuspješnih i neugodnih iskustava s hrvatskim tvrtkama jednostavno odlučili za pouzdaniju slovensku varijantu. Tu ponajprije mislimo na Autocommerce i KMG. Autocommerce je danas uvoznik grupe Fiat. Početkom devedesetih to je bila hrvatska tvrtka A.E.C., nastala kao spoj triju tvrtki. Nakon propasti posao je preuzeo Zadarcommerce Ante Jurjevića. Iako je Zadarcommerce bio vrlo uspješan na tržištu i zapravo prvi ponudio kredite hrvatskim kupcima 1997., postojao je samo jedan mali problem: ‘zaboravio’ je plaćati automobile Fiatu, koji je izgubio strpljenje i povukao bankovno jamstvo. To je bio kraj za Jurjevića, koji je te 1997. zaradio čistih 13 milijuna maraka i sve uspio upropasti pogrešnim investicijama poput onih u kožaru i nogometni klub. Nakon jednogodišnje neuspješne suradnje Astre i Autocommercea, uvoznstvo je pripalo Slovencima, ali u Hrvatskoj su ipak većina menadžmenta Hrvati. Slična je sudbina i s KMG-om, koji je danas zadužen za Kiju i SsangYong. I tu je bilo nekoliko neuspjeha uvoznika prije negoli se situacija stabilizirala sa slovenskim KMG-om. Hyundai je pak uvijek bio u rukama naših susjeda, a zanimljivo je da sve tri tvrtke imaju i veleprodaju, ali i maloprodaju. Autocommerce nastoji samo stalno pokriti sve velike gradove, a Hyundai i KMG ipak poglavito ciljaju na najveću metropolu – Zagreb.

Ono što je Euroline za Mercedes, to je Tomić&Co. za BMW. Jedina je razlika u tome da BMW u svojem programu nema gospodarskih vozila. To se odmah očituje i u znatno manjem dohotku kao i dobiti. Možda se upravo na primjeru Eurolinea i Tomić&Co.-a vidi koliku težinu imaju gospodarstvena vozila. Ford je nakon hrvatskih vlasnika prešao u ruke Izraelaca, koji su najprije stabilizirali prodaju i krenuli u veliku ofenzivu. Ford je polovinom devedesetih bio najprodavanija marka u Hrvatskoj, ali zbog objektivnih i subjektivnih razloga doživio je pad. Najteže je zaustaviti upravo pad, što je pošlo za rukom Izraelima iz Grand Auta. U veliki povratak uložena su golema marketinška sredstva. Na povrat investicija sigurno će se morati pričekati nekoliko godina, ali Ford ima veliki poticaj – najveći napredak u 2008., koji će se sigurno pojaviti i u bilanci.

Suzuki ima sličnu politiku poput Opelove, dakle malo predstavništvo i jake trgovce uvoznike. Koliko znači dobar imidž, potvrđuje upravo ta japanska tvrtka. Mnogim su vozačima ostali u sjećanju neuništivi Suzukiji s početka devedesetih. Kad se japanska tvrtka odlučila ozbiljnije vratiti na hrvatsko tržište, sigurno je upravo taj pozitivni imidž odigrao važnu, možda i presudnu ulogu. Budući da je riječ o predstavništvu, Suzuki nema u rang-listama najuspješnijih, ali je zato njegov preprodavač Pupek d.o.o. itekako zastupljen.

Mazda je već godinama pod patronatom sestrinske tvrtke iz Austrije, a glavnu riječ vode domaći menadžeri. U načelu to je tvrtka s vrlo malom fluktuacijom koja igra, rekli bismo, na sigurno. Mogli bismo reći da bi bila ‘zicer’ na kladionici.

Uspješni trgovci uglavnom su vezani uz uspješne uvoznike. U Hrvatskoj još relativno malo trgovaca prodaje različite marke. Možemo navesti Čuljka, koji u Vukovarsko-srijemskoj županiji prodaje Citroën i Toyota, zatim Baotića, koji osim Grupe Renault Nissan u svojim salonima ima Volvo, ali i Toyota, te Bačića, koji je zadužen za Toyota i Suzuki. Autocommerce je također nedavno postao trgovac za SAAB uz naravno, Fiatovu grupaciju, iako još nije otvoren salon.

Svi uvoznici i trgovci danas imaju veliki upitnik iznad glave kad se spominje budućnost. Hrvatska je unatoč svemu malo tržište i svi manje-više ipak ovise o stanju inozemnih principala. Tako Opel i ne može slaviti svoje prvo mjesto znajući da GM-u svaki dan visi mač nad glavom.

Hrvatska Lutrija jedino je trgovačko društvo koje ima monopol na priređivanje lutrijskih igara. Iznimno od navedenoga, u Zakonu je propisano da neprofitne pravne osobe sa sjedištem na području Hrvatske mogu priređivati određene lutrijske igre na sreću (tombola i jednostavna lutrija) radi prikupljanja sredstava za obavljanje svoje djelatnosti. Neprofitne pravne osobe mogu tombolu i jednostavnu lutriju samostalno prirediti prigodno jednokratno, jedanput na godinu u jednom izvlačenju, na temelju posebnog odobrenja Ministarstva financija i pod uvjetom da se sreće za te igre mogu prodavati najduže 30 dana, a ukupna vrijednost izdanih srećaka kod pojedine igre na sreću ne smije prijeći 300 tisuća kuna, s time da cijena pojedine sreće ne smije biti veća od vrijednosti najmanjeg dobitka. U Hrvatskoj, zasad, nije dopušteno početi novi život rasprodajom vlastite imovine iz starog života organiziranjem tombole. Monopol na to zasad ima Hrvatska lutrija d.o.o., naglasili su u Ministarstvu financija.

Ako je vjerovati američkim analitičarima te povijesnim prilikama i utjecaju svjetske krize na povrat ulaganja u dionice, sada je pravo vrijeme za investicije. Naime, dionicama iz domaćega burzovnog indeksa trguje se na 0,7 knjigovodstvene vrijednosti tako da ukupan prinos, računajući dividende, iznosi više od 20 posto na godinu. Usporede li se iste brojke s povijesnim prinosima na američkome dioničkom tržištu, ulaganje u domaće dionice u ovom trenutku izuzetno je isplativ. Američke su dionice posljednji put nudile takve prinose netom nakon krize 1930-ih godina te na kraju posljednjega dugog ciklusa ‘medvjedeg’ tržišta 1980-ih godina. Zaključivajući analogijom, oni koji sada ulože u hrvatske vrijednosne papire mogli bi očekivati slične prinose jednom kada kriza prođe i tržište se oporavi. Nije, međutim, poznato kako će prinosi kompanija izgledati u budućnosti. Stoga je izglednije da će hrvatski ulagači prije donošenja riskantnijih investicijskih odluka pričekati dok se na burzi ne objave rezultati poslovanja kompanija u prvom kvartalu ove godine.

Dio dioničara vratio novac od dividendi. Vlasnicima dionica Atlantske plovidbe 17. je veljače trebao biti isplaćen predujam dividende za najuspješniju godinu u povijesti tvrtke. No administrativnom pogreškom učinjenom uporabom pogrešne datoteke s popisom dioničara iznos od 63 milijuna dijelom je putem poslovnih banaka razaslan na pogrešne račune. No Uprava tvrtke kojoj je na čelu Ante Jerković sljedeći je dan pogrešku ispravila obavijestivši javnost da se dobar dio dioničara sâm javio raspitujući se kako može vratiti pogrešno uplaćen novac. ‘Postupanje tih dioničara uistinu je pravi primjer građanskog poštovanja, suprotno uvriježenome mišljenju još izrazito zastupljenom kod građana’, kažu u Atlantskoj.

U skladu s poslovnom politikom izraelske Teve na izvanrednoj glavnoj skupštini koja će se održati u travnju promijenit će se upravljačka struktura te tvrtke. Umjesto dosadašnjih pet članova novi će nadzorni odbor imati samo tri, za koje su predložena dva nizozemskih i jedan izraelski državljanin. Tako se nastavlja integracija u najveću generičku tvrtku na svijetu koja će za velik dio zaposlenih u Plivi značiti napuštanje dosadašnjih radnih mjesta.