Prvi veliki međunarodni izazov Baracka Obame mogao bi postati lik za kojeg je apsolutno nepripremljen. Nisu to ni Ahmadinedžad, ni Bin Laden, ni stari politički protivnik Putin ili tradicionalni neprijatelj Chávez. Ako američki pritisak ovih dana ne navede slovensko političko vodstvo da pronađe kreativnu formulu za tumačenje vlastite legislativne i zaustavljanje vlastitog političkog ludila, prvi veliki izazov Baracka Obame mogao bi se zvati – Marjan Podobnik.
Naime, inicijativom da Slovenci referendumom odluče može li Hrvatska pristupiti NATO-savezu Marjan Podobnik više ne blokira ulazak samo Hrvatske u NATO, kao što to izgleda iz naše perspektive. On tako ne blokira samo proširenje NATO-a – nego ruši i vjerodostojnost njegovih temelja i američke vanjske politike. Kako, čime? I zašto bi se to slovenskoj politici moglo obiti o glavu?
Jačanje NATO-saveza i odnosa s europskim saveznicima jedan je od prioriteta Obamine vanjske politike. Nakon faze Bushova unilateralizma Obamina administracija u sklopu NATO-a planira učvrstiti i očuvati američku vodeću ulogu u svijetu. NATO već odavno nije samo sigurnosni nego i politički i gospodarski savez, osobito energetski. Putin to, dakako, zna. I posljednjih je mjeseci poslao nekoliko oštrih poruka protiv proširenja: ratnu kao odvraćanje od Gruzije i plinsku kao odvraćanje od Ukrajine. Uz to, Rusija se svojim gospodarskim pozicioniranjem u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj politički uvukla u prostor koji se već smatrao rezerviranim za NATO. Ondje su i područja označena kao visoko ili potencijalno sigurnosno rizična zbog islamskog radikalizma: BiH, Sandžak, zatim i Kosovo i Makedonija. Dakle, na Balkanu su još jedanput stvoreni uvjeti za sučeljavanje najvećih globalnih izazova na malom, gotovo laboratorijskom uzorku.
Nije to baš laskav razvoj za SAD, koji se prije četrnaest godina upravo na ovim prostorima potvrdio kao jedina svjetska velesila. Ali u svemu tome SAD ima jednu pozitivnu vijest: proširenje NATO-a na Hrvatsku i Albaniju. Riječ je, doduše, o dvije male države, koje međutim postaju važnije u novim okolnostima. Za Baracka Obamu to je prilika da s prvog predsjedničkog posjeta Europi, s NATO-ova samita u Strasbourgu pošalje poruku da Savez nastavlja politiku širenja, da s tim skromnim, ali u nedostatku dobrih vijesti ipak važnim, političkim kapitalom ode na prve razgovore s Putinom, odnosno Medvedevim. U tom proširenju Putin ne može pokvariti već dovršeni posao.