Sumnja

U međunarodnoj i regionalnoj konkurenciji od 23. veljače do 1. ožujka natjecat će se više od 50 dokumentarnih filmova. Ako je suditi prema reakcijama i kritike ZagrebDox se polako ali sigurno probija na mjesto najvažnijega hrvatskoga festivala s međunarodnim predznakom. S jedne strane to neobično jer je riječ isključivo o dokumentarnim filmovima, no s druge nije čudno jer je dobar dio tih ostvarenja pomalo proročkoga karaktera i najavljuje ono što će se događati na globalnom planu. Za razliku od većinom fiktivnih sadržaja igranih filmova, mnogi dokumentarci grizu do kosti svojim surovim i ‘necelofanskim’ prikazom stvarnosti, bilo da se osvrću i tematiziraju najvažniji politički i ekološki problem 21. stoljeća – svjetsku vodnu krizu, koja postaje sve istaknuta, o čemu će svjedočiti američki film ‘Flow – For the Love of Water’ Irene Saline (u sklopu programa Kontroverzni Dox) – bilo da progovaraju o neobičnim i jedva prihvatljivim načinima proizvodnje hrane. Nadalje, tu su i dokumentarci usredotočeni na besmislene sukobe i ratove u Africi (dijelom će se to vidjeti u filmu o dječaku-vojniku, a potom i boksaju – ‘Kassim San’ Kiefa Davidsona) i u ostalim zemljama koje se bore protiv zaostalih repova kolonijalizma ili, pak, filmovi koji raskrinkavaju još prisutne kolonijalne pretenzije svjetskih velesila.

No i vižije zemalja u nastanku uvijek su bile zanimljiva dokumentaristička građa. Njome se pozabavio i film o generalu Anti Gotovini ‘U potrazi za Olujom’ američkoga redatelja Jacka Barica ili pak ‘Sretna zemlja’ hrvatskoga redatelja Gorana Devića koji u dva autobusa prati ljude čijim životom upravljaju aveti prošlosti iz Drugoga svjetskog rata – fažizam i komunizam. Spomenimo još dva programa vedrje naravi – Glazbeni globus donosi glazbene dokumentarce, poput filma ‘Patti Smith: san o životu’ ili pak program Happy Dox, sastavljen da bi gledatelji iz kina ipak mogli izaći i s osmijehom na licu. Tu su filmovi poput ‘Gdje je, do vraga, Osama bin Laden?’ Morgana Spurlocka, proslavljenoga autora filma ‘Supersize Me’, ili indijski ‘Supermeni iz Malegaona’.

Inozemne direktna investicije česta su tema različitih poslovnih skupova, a njihove pozitivne ili negativne posljedice postale su dio hrvatske svakodnevnice. Autor u prvom poglavlju raščlanjuje inozemne investicije, analizira teorije i ciljeve koje inozemni investitori žele postići i preispituje procese izrastanja multinacionalnih kompanija u dominantnog čimbenika međunarodne ekonomije. Drugi dio knjige govori o važnosti takvih investicija za svjetsko gospodarstvo i sugerira mjere za njihovo privlačenje i usmjeravanje u djelatnosti koje će pomoći manje razvijenim gospodarstvima.

Marke su stvorili markeški stručnjaci da bi zaveli kupce i prodali im proizvode neprestano stvarajući i projicirajući slikovite i istodobno jedinstvene ideje. Danas je mehanizam stvaranja marke prilagođen tehnikama suvremenoga komuniciranja i taj se postupak čini nezastavljivim gdje god se pojavi. Wally Olins, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za korporativni identitet, u ovoj knjizi objašnjava zašto se to dogodilo, kako marke nastaju i kako se održavaju, kako utječu na društvo, zašto neke propadaju, a druge se uspješno održavaju, te kako potrošači mogu utjecati na budućnost pojedinih maraka.

Fašistički diktator Benito Mussolini bio je jedna od najkontroverznijih ličnosti 20. stoljeća. U vrijeme velike nesigurnosti napustio je socijalizam kako bi utemeljio fašizam. Za razliku od većine ostalih diktatora nije se služio masovnim ubojstvima. Povjesničar i novinar Nicholas Farrell tvrdi da za to nije bilo ni potrebe jer su Mussolini i fašizam bili privlačni masama. ‘Novi život’ na više od pet stotina stranica objašnjava kako je Mussolini osvojio vlast u Italiji i zadržao je dva desetljeća, sve do svojeg katastrofalnog saveza s Hitlerom, te razotkriva zašto mu se tako dugo u Italiji nije pružilo gotovo nikakav otpor.

‘A zar je to važno’ glazbeni je sastav koji se ne doživljava preobiljno ili mu to, jednostavno, nije važno. Već i sâm naziv njihova debitantskoga albuma – ‘O čemu sanja Adam Zemsta iz Trieria’ – govori ponešto o tom glazbenom uratku. Sve vrijeme cilja na humor, no to nije tako lako dosegnuti i ostvariti kao što je lako željeti. Tako se događa da se i od neke početne zahvalne ideje i oni čisto simpatični trenuci u pojedinim pjesmama na kraju izvrsnu u nezgrapnost, a često i u vulgarnost. Sastav se pojavio u javnosti singlicama ‘Od brijača do…’ i ‘Rozi bicikl’, a na albumu im je pridodano još nekoliko začudnih pjesama. Na kraju je sve začinjeno materijalom pod nazivom ‘Zašto nam je toliko trebalo’ na kojem se smiju na vlastiti račun. U teksturi albuma osjeća se da su se i dobro zabavljali.