Procjena osobne i obiteljske financijske moći

Bogatstvo kao garancija uspjeha? Radimir Čačić, nositelj liste HNS-a za Skupštinu Grada Zagreba, ima 25 milijuna eura. Plinio Cuccurin, kandidat za župana ispred Ladonje-saveza za bolju Istru, posjeduje 225 milijuna eura. Stipo Gabrić Jambo, gradonačelnik Metkovića i kandidat za gradonačelnika Metkovića, ima 20 milijuna eura. Juroslav Buljubašić, jedan od osnivača splitske Liste Velog mesta, napustio je politiku s 30 milijuna eura. Silvano Bralić, predsjednik Liste Velog mesta, također ima 20 milijuna eura. Boris Mikšić, mogući nezavisni kandidat za predsjednika, posjeduje 50 milijuna eura. Stjepan Fiolić, saborski zastupnik HDZ-a, također ima 50 milijuna eura. Željko Kerum, nezavisni kandidat za gradonačelnika Splita, ima 550 milijuna eura.

PREDNOSTI uključuju dolazak do povlaštenih informacija, stjecanje dobrog imidža i stvaranje povoljne situacije za povratak u poduzetništvo. NEDOSTACI su optužbe za sukob interesa, zapuštanje razvoja tvrtke i drukčija pravila igre u politici nego u poduzetništvu.

Postoje dvije glavne kategorije političara, govorio je Max Weber. Prvi su oni koji žive za politiku, a drugi oni koji žive od nje. Prvi su ostvarili poslovni uspjeh i ne ulaze u politiku zbog novca. Drugi, pak, očekuju kompenzaciju za svoj rad. Nažalost, mnogi današnji političari pripadaju trećoj kategoriji: nisu uspjeli u poslovima, pa im politika postaje alternativa za probitak. Pitanje pojedinaca koje Weber svrstava u grupu ‘živjeti za politiku’ u Hrvatskoj je ponovno aktualizirano zbog lokalnih izbora 17. svibnja. Interes financijski situiranih poslovnih ljudi za ulazak u politiku raste, a provjerili smo koji su hrvatski poduzetnici i menadžeri već plovili ili se namjeravaju otisnuti na političko more.

Željko Kerum, koji se kandidira za gradonačelnika Splita, kaže da se odlučio kandidirati zbog ‘krajnje nužde’. Smatra da se za Split 18 godina nije napravilo ništa i želi to promijeniti. Silvano Bralić, čelnik Liste Velog Mista, ističe da mu je posao trpio zbog politike i da nije oduševljen političkim angažmanom. On smatra da poduzetništvo i politika mogu biti spojivi, ali da osoba ne može paralelno obavljati obje funkcije.

Plinio Cuccurin, koji se kandidira za istarskog župana, smatra da je došlo vrijeme da zajednici vrati ono što je od nje dobio. Ako Kerum i Cuccurin osvoje vlast, morat će se priviknuti na kritike i teškoće. Sociolog Dražen Lalić ističe da je prevlast politike nad ekonomijom u Hrvatskoj enormna, a poduzetnici ulaze u politiku jer nemaju izbora. Gradonačelnik Metkovića Stipo Gabrijel Jambo smatra da se poduzetnici bave politikom kako bi se politika ne bi bavila njima.

Stjepan Fiolić, saborski zastupnik HDZ-a, također ističe da nije u politiku ušao zbog vlastitog interesa, već da bi olakšao život običnim ljudima. Profesor političke psihologije Ivan Šiber objašnjava da uspješni poduzetnici često imaju potrebu dokazati se i na drugim poljima. Međutim, postoji i strah od plutokracije, vladavine bogatih, što može dovesti do povećanja razlika između bogatih i siromašnih.

Biznismeni u političkim vodama Hrvatske postaju sve češća pojava. Gospodarska kriza učinila je njihov glas zanimljivijim, a neki poduzetnici počinju puštati probe balone s imenima mogućih predsjedničkih i premijerskih kandidata. Max Weber je savjetovao da bi svi političari trebali biti odgovorni za svoj posao i imati strast, osjećaj odgovornosti i sposobnost dobre procjene. Oni koji nemaju te kvalitete u politici su opasni prolaznici sumnjivih namjera.