Konfuzija: Bauljanje iz sadašnje krize u krizu budućnosti

Bez kratkoročnih mjera teško ćemo preživjeti krizu, a bez dugoročnih bauljat ćemo iz ove krize u krizu u budućnosti. Ako to sami ne možemo napraviti, preostaje nam – MMF.

Najava ukidanja II. mirovinskog stupa bio je samo jedan u nizu kontraproduktivnih poteza u koncipiranju proturecesijske politike. Evo još nekih: dok sve zemlje zahvaćene krizom smanjuju svu potrošnju, a posebno javnu, mi povisujemo plaće u javnom sektoru. Istočno se usvaja – veličinom i strukturom – nerealni državni proračun. Nadalje, donosi se Zakon o zabrani rada nedjeljom, koji će rezultirati gubitkom stotina, ako ne i tisuća radnih mjesta. Dok druge zemlje smanjuju poreze ublažavaju opterećenje gospodarstva, kod nas se najavljuje rast PDV-a. Vlada se odlučila zatražiti od Ekonomske instituta izradu antirecesijskog programa, što je svakako pozitivan pomak. Rijedak je presedan u našoj političkoj praksi da se o nekom strateškom pitanju traži mišljenje kvalificirane institucije. Međutim, i ti razumni ali i nedovoljno snažni prijedlozi Instituta unaprijed se odbacuju.

Nekoliko gornjih primjera pokazuje da se kod nas ili ne razumije ili ignorira opasnost od recesije. Ako je u pitanju ne razumijevanje, a ima i toga, slučaj je lakši nego ako se lakonski suočavamo s najtežim ekonomskim izazovom. U tom kontekstu valja spomenuti i jedan pozitivni potez: povećavanjem cenzusa osiguranih depozita u bankama Vlada je uputila snažan signal podrške štedišima što je, vjerojatno, spasilo bankarski sustav od urušavanja. Nakon navedenih nelogičnosti u upravljanju krizom, vrijeme je upitati se u kakvoj smo stvarno situaciji? Sve ozbiljnije procjene pokazuju da je Hrvatska snažno zahvaćena krizom. Stope rasta BDP-a i industrijske proizvodnje u negativnoj su zoni, nelikvidnost raste, kreditiranje privrede sve je teže, mogućnosti zaduživanja u inozemstvu vrlo su ograničene, državni se proračun ne puni predviđenom dinamikom, Vlada ima teškoća s refinanciranjem inozemnih obveza, opada izvoz, zaposlenost, domaća potražnja. Ne znamo što bi se još trebalo dogoditi da povjerujemo kako smo u recesiji.

Za uspješnu borbu protiv recesije potrebno je strateški program kakve su usvojile sve razvijenije zemlje. Članice EU su, prema riječima Joaquina Almunia, povjerenika Europske komisije, fokusirane na fiskalne stimulanse za povećanje konkurentnosti, poticanje bankarskog kreditiranja kao i na svaku drugu podršku kompanijama da održi proizvodnju. Uz navedeno, usvojeni su i programi za redukciju javne potrošnje, a u konačnici i neposredna državna intervencija putem dokapitalizacije i preuzimanja banaka. Procjenjuje se da je Europska unija već dosad angažirala oko 20 posto godišnjeg BDP-a za različite proturecesijske intervencije. Iste procjene govore da je oko sedam posto svjetskog BDP-a, na neki način, založeno za rješavanje financijske krize. Kao što se iz uvoda vidi, kod nas još vlada prilična konfuzija, daleko smo od usvajanja učinkovitog programa borbe protiv recesije. Vlada se očigledno ne snalazi i pronalazi ‘spasonosna’ rješenja u vidu osnivanja Ekonomskog vijeća, razvlačenja rasprava i svakojakog oklijevanja.

Koliko god ova kriza bila složena, temeljno je rješenje u proizvodnji i spašavanju radnih mjesta u kratkoročnom roku, uz temeljito restrukturiranje ekonomske politike i prioriteta na dulji rok. Sve bi moralo tome biti podređeno. Nema koristi lamentirati je li ovo recesija ili nije, treba li korigirati devizni tečaj. Kad je riječ o tečaju, naravno da se jednokratno malo što može uraditi. Posebno ako nema suglasnosti o potrebi snažnog zaokreta u politici javne potrošnje. Međutim, ipak treba znati da tečaj ne može biti stabilan ako su poremećeni odnosi između proizvodnje i potrošnje, izvoza i uvoza, vanjskoga duga i deviznih rezervi. Na kraju, treba što prije donijeti program antirecesijskih mjera – kratkoročnih i strukturnih. Bez prvih teško ćemo preživjeti sadašnju krizu, a bez drugih bauljat ćemo iz krize u krizu u budućnosti. Ako to sami ne možemo napraviti, preostaje nam samo jedno rješenje – Međunarodni monetarni fond.