Povuče li proizvodnju iz Istočne Europe, francuska će autoindustrija dobiti šest milijardi eura pomoći. Ta je Sarkozyjeva najava izazvala buru, a ogorčeni češki premijer i predsjedatelj EU Topolánek najavljuje hitni samit šefova država i vlada za kraj ovog mjeseca.
S tara narodna mudrost kaže da se na muci poznaju junaci. Ovaj se put dubina narodne inteligencije očituje u zahvalnjenju međudržavnih odnosa dojučerašnjih superprijatelja koji su se kliši u slobodno tržište i zgražali nad bilo kakvim protekcionizmom. Na stranu sada što je taj protekcionizam u nekom obliku uvijek bio zastupljen upravo kod tih stjegonoša.
Poput otrježnjenja mladenaca nakon medenog mjeseca, sreća stare i nove Europe rasplinula se dok ste rekli ‘francuska pomoć autoindustriji’. Slobodno tržište da, ali samo kad si to možemo priuštiti. A to, jednostavno, nije sada. Francuski je predsjednik Nicolas Sarkozy nedavno izjavio da će pomoć domaćoj autoindustriji uvjetovati većim usmjerenjem na domaće snage, točnije povlačenjem proizvodnih pogona iz Istočne Europe natrag u Francusku, što je prilično uzburkalo strasti diljem nekoć sretnog kontinenta. Izjavivši kako je nepoštano da se francuski automobili proizvode u Češkoj pa izvoze natrag u Francusku, pokazao je, namjerno ili nenumjerno, svoje nepoznavanje Europske unije kao jedinstvenog tržišta.
Najljuče je reagirao češki premijer Miranek Topolánek, razumljivo, jer mjera najviše cilja upravo na njegovu zemlju, ali nije dugo trebalo čekati da i njemačka kancelarka Angela Merkel izrazi zabrinutost takvim stajalištem Francuske, što je, na kraju krajeva, bio signal za Europsku komisiju da se ozbiljno pozabavi problemom. Povijest kraja bračne sreće između ‘novih’ i ‘starih’ članica EU nekako se vrti upravo oko agilnog francuskog predsjednika. Tako je najprije ustvrdio da manje europske zemlje trebaju sjesti u stražnji red kad se raspravlja o odgovoru Europske unije na recesiju. Onda je podijelio pljuske Njemačkoj za premalo trošenja u svom paketu i Britaniji za trošenje previše u svom, da bi izjava o uvjetovanju povlačenja proizvodnje iz Istočne Europe natrag u Francusku bila šlag na tortu. Uz očito protekcionističko ponašanje, koje nikako nije u skladu vjerojatno ni s jednim kanonom na kojem je Unija izgrađena, Sarkozy je otvoreno zadao udarac ionako bolnom, kompliciranom i dugotrajnom procesu postizanja europskog jedinstva.
Prema njegovu planu Renault i Peugeot – Citroën mogu računati na šest milijardi eura državne pomoći, ali uz navedeni uvjeti. Problem koji se javlja dvojak je i veoma opasan jer bi mogao, uočavaju analitičari, potaknuti opću pošast – da svatko spašava sâm sebe, što bi već veoma ozbiljnu recesiju pretvorilo u katastrofu epskih razmjera, a projekt ujedinjene Europe dovelo do još veće krize od one u kojoj se nalazi zbog Lisabonskog ugovora. Situacija je teška za eurozonu. Očekuje se dvopostotno sažimanje ekonomije, nezaposlenost stalno raste već pet mjeseci, prodaja pak pada već sedam, a poslovno povjerenje ruši sve negativne rekorde. Autoindustriju, rak-ranu recesiju, očekuje 15-postotni pad, procijenio je Carlos Ghosn, Renaultov šef, a moglo bi biti i gore, kaže, 21 posto.
Sarkozyjeva preobrazba zapanjujuća je. Tijekom francuskog šestomjesečnog predsjedanja Unijom prštao je jedinstvom i slogom, da bi češkim preuzimanjem dirigentske palice entuzijazam naglo splasnuo. Promjenu prioriteta očito je potaknula najveća nezaposlenost u dvije godine uza stražičan pad prodaje automobila u Francuskoj od 39 posto u četvrtom prošlogodišnjem kvartalu. Kao odgovor Topolánek je odmah najavio hitni samit ševoa država i vlada za svom mjesecu sa sasvim jasnim dnevnim redom – problemom protekcionizma, za koji se svi već tjednima zaključuju da će ga izbjeći svim silama.
Europska komisija, među ostalim pas čuvar europske regulative, odmah je odaslala jasne signale protiv takva plana jer nema načina na koji bi se takav potez mogao protumačiti kao usklađen s pravilima lojalne tržišne utakmice i slobodnim protokom robe, ljudi, kapitala i usluga na teritoriju zemalja članica, prilično ključnoj odrednici na kojoj počiva EU. Povjerenica za tržišno natjecanje Neelie Kroes, izjavila je: ‘Moramo poslati signal da nećemo tolerirati protekcionističko uvjetovanje državne pomoći.’ Sasvim jasno.