Vlada je već prilično spremna pozvati MMF. Neće on preporučiti ništa što hrvatski ekonomisti već nisu, no lakše je prst krivnje uperiti u nekoga drugog nego suočiti se s biračima, koji zaista imaju vlast kakvu zaslužuju.
Makar nas još malo toga može iznenaditi, poput pljuske je djelovala HDZ-ova odbijenica prijedloga antirecesijskih mjera zagrebačkog Ekonomskog instituta. Istina, nitko nije očekivao senzacionalna rješenja jer su se antirecesijske mjere sastavljale po Sanaderovoj mjeri (među ostalim i zato da ih tako ‘umekšane’ premijer lakše prihvati), no glave koje su uporno duboko u pijesku svojevrsna su uvreda svakom biraču. Pa i onome koji je krizu trebao platiti smanjenjem ili bar zamrzavanjem plaće. Sjednica Ekonomskog vijeća (vjerojatno i posljednja, bar u ovom sastavu) samo je predstava nakon koje će zastor podignuti vjerojatno MMF.
Za razliku od Vlade, koja sanja tek nešto slabije proračunske prihode (kao da se pad BDP-a događa nekomu drugomu!) pa čeka do svibnja da vidi pravo stanje stvari, svi koji nešto znače u svijetu ekonomije već su pohitali s vlastitim prijedlozima mjera ne bi li probudili savjest i odgovornost na Markovu trgu. Iako je riječ o ekonomistima koji su članovi ili simpatizeri različitih političkih stranaka, dakle različitih su političkih i ekonomskih uvjerenja, začudujuće je mnogo dodirnih točaka. Već i to pokazuje da je vrijeme za zajedničko, krizno okupljanje oko jedinstvenog paketa neodgodivih mjera.
Prva je i najvažnija hitna mjera koju, logično, predlažu svi – i Nadan Vidošević i SDP i HUP i Ekonomski institut – rebalans proračuna. Proračun bi se tako trebao srezati četiri do čak 10 milijardi kuna (Vidošević). No rebalans nije izvediv s dogovorenim rastom plaća javnoga sektora, a samo koji mjesec prije lokalnih izbora HDZ-u nije na pameti kockanje s glasovima birača, pa je prijedlog odbio.
Mate Babić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, kojeg smo zamolili da analizira ‘zajedničke’ prijedloge mjera, kaže da uštede u proračunu nemaju alternativu, prije svega na strani rashoda. – Proračun sada mora imati višak, a ne manjak, jer sve teže zaduživanje, bilo kod kuće, bilo u inozemstvu, pokazuje da nismo u stanju uredno servisirati dugove. Vrijeme je da shvatimo da smo prezaduženi – poručuje Babić. Na rashodnoj strani ima dovoljno prostora za ušteđivanje. Samo da se smanji broj županija na šest do sedam, a broj općina sreće na najviše stotinu, teret u proračunu već bi bio manji. Mnogo je nepotrebnih troškova, poput OIB-a, čije je uvođenje stajalo otprilike 150 milijuna kuna, a ne pruža ništa više od JMBG-a, tvrdi. Plaće, kaže, nema smisla zamrzavati. – To je sada velika floskula. Što znači zamrzavanje plaća kad mnogima prijete otkazi i gašenje radnih mjesta? – pita Babić.
Zato su nužne promjene i na strani prihoda. Babić se, naime, čudi kako je moguće da su kladionice, kockarnice, igre na sreću i financijski sektor izuzeti od plaćanja PDV-a. Zar su to temelji na kojima raste domaće gospodarstvo, pita se. Poreze se može izmijeniti, ali samo ako se smanji potrošnja i ukinu sve iznimke, i u sustavu PDV-a i u sustavu poreza na dohodak. Od svega potrebnog Vlada je najavila samo mogućnost smanjivanja akontacije poreza na dohodak i dobit (kojom poduzetnici kreditiraju državu) zbog očekivano slabijih ovogodišnjih poslovnih rezultata.
U poreznoj magli potpredsjednik Damir Polančec najavljuje veću stopu PDV-a dok ministar financija Ivan Šuker istodobno napada Vidoševićev prijedlog oporezivanja mobitela jer štiti građane od viših nameta?!! U ponuđenim se prijedlozima podudaraju i oni o preusmjeravanju novca gospodarstvu i poticanju izvoza. Babić se s time načelno slaže, no kaže da ništa od toga neće imati velikog učinka budemo li i dalje branili čvrstu kunu. Zbog toga imamo sve dublji manjak u razmjeni s inozemstvom koji finansiramo zaduživanjem. – Izvozna je tvrtka samo od 2001. do danas na tečajnoj razlici izgubila 20 posto. Upravo je toliko razloga za bujanje jeftinijeg uvoza, a to nam je s godinama nepovratno produbilo minus u platnoj bilanci – kaže Babić.