Ribarstvo i robeni putnički promet zahtijevaju plovila raznih tipova. Upravo su te potrebe diktirale razvoj hrvatske brodogradnje i popratnih djelatnosti.
Hrvatska je samostalnost dočekala s 22 mala brodogradilišta u društvenom vlasništvu i više obrtničkih radionica za izradu i popravak brodica. Tijekom 90-ih godina neslavnio su propadali i konačno propali svi veliki proizvođači malih plovila (Kvarnerplastika, Jugoplastika, Drvoplast, Greben). Dijelom na njihovim kalupima nastajali su novi proizvođači koji su radili u vrlo teškim uvjetima. Do 2002. već ih je poslovalo 58. Trend osnivanja novih poduzeća nastavlja se i danas, ali s novom kvalitetom. U skladu s time povećava se broj zaposlenih u maloj brodogradnji, ali i ukupan prihod tih tvrtki, čemu pridonosi i to što je u funkciju stavljeni više pogona (Prinz Adriatic, Orosavlje; AD Brodovi, Solin; Elan motorni brodovi, Obrovac; Marina sport, Bakar; Grašo, Pula), a i drugi proizvođači ponudili su tržištu nove modele brodova (SAS Vektor i Donat Boats, Zadar; Pičuljan marine, Rab).
Osim što se zadržava stalna kvaliteta proizvodnje, proizvode se i nova plovila koja prema kvaliteti i dizajnu stoje uz bok svjetski poznatim proizvođačima. Tako je, uz ostalo, dokazano da Hrvatska raspolaže i kvalificiranom radnom snagom, zbog čega je postala zanimljiva i stranim ulagačima. Rezultat toga su i novi suvremeni, dobro opremljeni pogoni i nova kvalitetna plovila.
Osim proizvođača plovila, Hrvatska ima i projektante koji nude zanimljive projekte, od motornih čamaca i jedrilica do megajahiti i radnih brodova za različite namjene. Danas možemo ustvrditi da je nekoliko proizvođača doseglo visoku razinu zanatske proizvodnje i da teži prerasti u pravu industriju. Iako je dio domaće proizvodnje namijenjen izvozu još vrlo skroman, povećava se, a lista je zemalja uvoznika sve duža te osim susjednih Slovenije i Italije obuhvaća i Skandinaviju, Nizozemsku i Veliku Britaniju.
