Paket težak 460 milijardi eura usmjerava se u infrastrukturu

Pad izvoza kineske vlasti pokušavaju kompenzirati poticanjem vlastite potrošnje. U siječnju je počelo i kreditiranje – prebacivanjem 175 milijardi dolara izravno ‘upumpanih’ u investicije. To im uz druge mjere može jamčiti brz izlazak iz krize.

Recesija je varljiv pojam koji često ne očrtava sasvim precizno realno stanje stvari. Dapače, moglo bi se reći da je recesija u oku promatrača. Primjerice, kad kažete ‘recesija u Americi’, to znači rekordnu nezaposlenost, raspad financijskog sustava, promjenu političkog, a, čini se, i društvenog smjera, rub propasti kućnih imena poput GM-a i Chryslera itd. Ako pak kažete ‘recesija u Kini’, slika je uvelike drukčija – pad rasta, ali još znatan rast. U brojkama je riječ o padu s desetak posto (rijetko postoji konsenzus o točnoj brojci rasta kad je Kina u pitanju), na, recimo, sedam. Kineski premijer Wen Jiabao posljednjih se tjedana promiče u političku zvijezdu kakvu Kina nije imala još od Maa, što je potvrđeno njegovom pojavom na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje se svaki njegov uzdah analitički tumačio u detalje, da bi zatim krenuo svojim poslom, na ‘putovanje povjerenja’, uvjeravajući sve sugovornike u brz oporavak Kine.

Jasna je stvar da je kineskom premijeru u opisu posla uvjeravati svijet u dobro stanje kineske ekonomije, no važnije je pitanje koliko je stvarno u pravu. Posljednji kvartal prošle godine pokazao je najgori rezultat kineske ekonomije u posljednjih desetak godina, rast od samo 6,8 posto, visoko prema načelnom kriteriju, malo za Kine. Izvoz, apsolutno najvažniji motor kineskog rasta, počeo se smanjivati i rezultirao desecima tisuća bankrota i gubitkom 12 milijuna poslova za radnike migrante (kineski specijalitet koji označava šetnju radnika između grada i sela), a velik dio izvoza usmjeren je upravo na najgore pogođene Ameriku, najvažnijega kineskog trgovinskog partnera. Prošla je godina izbrisala i gotovo pola svih kineskih proizvođača igračaka, 49 posto, ali Kina je istodobno zabilježila i rast izvoza igračaka, dođuše od samo 1,8 posto.

Međutim, iako je Kina do sada bila usmjeren na SAD, opseg i snaga njezine proizvodnje omogućuju joj manevriranje prema drugim tržištima manje pogođenima krizom. Goleme kineske devizne rezerve, dva trilijuna dolara (procjena), uvelike su usmjerene na kupnju tudišnih dugova, ponajprije američkog, tako da je Kina, de facto, već dugo u tišini kreditirala američku potrošnju vlastitih dobara. Počevši s dna, ponudom isključivo jeftine radne snage kao komparativne prednosti, desetljećima je pametno ulagala u vlastiti tehnološki, infrastrukturni i društveni razvoj suzbijanjem potrošnje, što se sada pokazuje golemim kapitalom. Učinila je ono što npr. Hrvatska nikako nije mogla. Inače diskutabilan politički sustav u tom se slučaju pokazao još jednom kineskom prednošću jer je autokratski režim, za razliku od demokratskog, koji strepi od izbora svakih nekoliko godina (dajući razne koncesije narodu i interesnim skupinama), mogao relativno jednostavno natjerati ljude da troše malo i polako. To isto tako znači lako provođenje svih nužnih a nepopularnih mjera radi uzbijanja recesivnih silnica.

Kina može u krajnjem slučaju kompenzirati usmjeravanjem proizvodnje na domaću potražnju, goleme i slabo iskorištene tržište gladno dobara. Bankarski sustav gotovo je potpuno u državnim rukama i na raspolaganju državi, ključan element kontrole, distribucije i usmjeravanja tokova kapitala.

Desetljeća skladištenja novca, nadalje, omogućuju Kini izdašne pakete fiskalnih poticaja i drugih mjera koje si razvijene ekonomije sve manje mogu priuštiti, što se i događa ovih dana najavom paketa teškog 460 milijardi eura usmjerenog u infrastrukturnu potrošnju, prema čemu 12 milijuna izgubljenih migrantskih poslova djeluje kao šetnja u parku. Kina ima novca za trošenje i ulaganje u samu sebe. Tečaj, još jedan izvor zavisti i optužbi nekih zapadnih ekonomista i analitičara, također je pod budnim okom vlasti, koje su mu dopustile sredinu, odnosno kontroliranu fluktuaciju, čime si omogućuju komparativnu prednost na svjetskom tržištu. Bilo je, naime, pokušaja, najviše iz Amerike, objašnjavanja svijetu da je zapravo Kina kriva za sve jer je Amerikancima pozajmljivala novac koji nisu zaradili da ga potroše dok su u isto vrijeme sami Kinezi bezobzorno štedjeli i ulagali u sebe. Tu su dosjetljivu mentalnu akrobaciju dotični nazvali ‘neravnotežom u globalnoj ekonomiji’.

Prema svemu rečenom Kina je možda i najbolje pozicionirana ekonomija na svijetu za brz i relativno lak izlazak iz recesije, a to potvrđuju i najnoviji prošlomjesečni pokazatelji. Ključni indikator kineske proizvodnje pokazao je trend oporavka – Nacionalni indeks menadžera nabave porastao je s 41,2 boda na 45,3, što sugerira oporavak narudžbi prema proizvodnji, kako izvana tako i u samoj Kini. Sâm po sebi taj bi indeks mogao biti varljiv jer je doista rano govoriti o trajnom oporavku (sve ispod 50 bodova još je kontrakcija), no u oko upada podatak da je poteklo i pozajmljivanje u Kini, prebacivši u siječnju 175 milijardi dolara izravno ‘upumpanih’ u investicije, što je rekord bankovnog pozajmljivanja.