Prodaja zlatne koke nema smisla

Problem nelikvidnosti uskoro bi mogao zakucati na vrata i onih domaćih poduzetnika koji su posljednjih mjeseci uspješno odolijevali prvim udarima krize. Pa, iako se Hrvatska može pohvaliti visokim deviznim rezervama, koje ako ništa drugo djeluju kao psihološka, ali i stvarna barijera u daljnjoj deprecijaciji kune, domaća monetarna politika teško može na dugi rok zauzeti rastuću potražnju za eurima osim ako se u idućem razdoblju ne stabiliziraju prilike na međunarodnim tržištima kapitala.

Pogled na regionalna kretanja nacionalnih valuta odaje prilično tmurnu sliku. U posljednja je četiri mjeseca ‘spot’ tečaj pojedinih regionalnih valuta u odnosu na euro zabilježio snažan pad, daleko veći od istodobnog slabljenja kune. Tako je od početka listopada prošle godine do kraja prethodnog tjedna ‘spot’ tečaj kune oslabio četiri posto u odnosu na euro, dok je, primjerice, u isto vrijeme poljski zloti izgubio na vrijednosti više od 22%, ukrajinska hrvnja 28%, mađarska forinta 16,7%, srpski dinar 23%, češka kruna 11,2%, a rumunjski lev 12,5%.

Gledano iz perspektive ravnog gospodarstva, daljnje slabljenje nacionalne valute moglo bi pozitivno utjecati na domaći izvozni sektor, ali pod pretpostavkom da nije u znatnoj mjeri ovisan o inozemnim proizvodnim inputima. S druge strane, za kompanije sa znatnom inozemnom zaduženosti, a koje glavninu proizvoda prodaju na domaćem tržištu, mogli bi doći prilično teški dani.

Za investitore na domaćem tržištu kapitala stvari time postaju još složenije. Njihove bi preferencije trebale ići za kompanijama koje pretpostavljaju ne ovise o cikličnim kretanjima, a najbolji predstavnik takve industrije kod nas sigurno su telekomunikacijski i duhanski sektor. S druge strane svakako su poželjne kompanije koje imaju relativno nisku razinu zaduženosti i dostatan manevarski prostor za otplate postojećih dugova. One, pak, s visokom razinom duga i velikom ovisnošću o vanjskim izvorima financiranja, a relativno malom proporcijom izvoznih prihoda u ukupnim prihodima, u situaciji očekivane deprecijacije kune, čekaju prilično teški i neizvjesni dani.

Najlikvidniji prošlotjedni gubitnik bila je dionica IPK Kandita, koja je na vrijednosti izgubila 15,33 posto, završivši tjedan na razini od svega 232 kune. Pritom je dionicama Kandita ostvaren jedini promet u iznosu od 576 tisuća kuna. Procjenjuje se da je prošlotjedni pad cijene te dionice bio posljedica relativno izdašnog rasta u prvoj polovici siječnja, ali i preuzimanja županijske Sladorane, konkurentske Vira. Time su umanjene mogućnosti daljnjeg organskog i akvizicijskog rasta Kandita s obzirom na to da će dje-je trećine domaće proizvodnje šećera namijenjene izvozu odsad biti pod kontrolom virovitičke šećerane Viro.

U prošlome je radnom tjednu dionički indeks Zagrebačke burze Crobex zabilježio još jednu solidnu tjednu korekciju. Naime, njegova je vrijednost prošli tjedan pala novih 3,73%, odnosno s 1.746,95 na svega 1.681,77 bodova, i to zbog pada gotovo svih dionica njegovih sastavnica. U isto vrijeme obveznički se indeks Crobisa nije znatnije mijenjao, odnosno ojačao je svega 0,01%. Tako je vrijednost Crobisa u prethodnome tjednu porasla s 88,78 na konačnih 88,79 bodova.

Sedamdeset posto prihoda od prodaje Agrokor ostvaruje u segmentu maloprodaje, pri čemu se udio maloprodaje u ukupnom prihodu koncerna konstantno povećava.

U posljednje su vrijeme učestale spekulacije o tome da će većinski vlasnik Agrokora Ivica Todorić zbog relativno visoke zaduženosti koncerna možda morati dezinvestirati dio svojeg proizvodno-prodajnog portfelja. U tom se kontekstu spominjao Konzum. No, iz Agrokora su javnosti poručili da Konzum nije na prodaju i da koncern Agrokor uspješno premošćuje sve poslovne probleme. Trenutačno je teško procijeniti kakvi bi mogli biti likvidnosni problemi u Konzumu i Agrokoru s obzirom na relativno visoku razinu duga i sveopću nelikvidnost u državi. No s druge strane malo je vjerojatno da bi se Agrokor samo tako riješio svoje zlatne koke s obzirom na to da glavnu prihodu od prodaje, i to s natprosječnim rastom, ostvaruje upravo divizija maloprodaje, kojoj je osnovica Konzum.

Naime, 70 posto ukupnih prihoda od prodaje Agrokor danas ostvaruje u segmentu maloprodaje, a 30 posto u proizvodnji, pri čemu se udio maloprodaje u ukupnom konsolidiranom prihodu koncerna konstantno povećava. Za usporedbu, u odnosu na 2007. godinu, u prošloj je godini proizvodnja hrane i pića na razini koncerna rasla stopom od oko 20 posto, a maloprodaje je oko 35 posto. Da Agrokor, a prema svemu sudeći ni Konzum, neće imati likvidnosnih problema, pokazuje i podatak da se koncern u prva dva ovogodišnja tjedna kod banaka uspio zadužiti 80-ak milijuna eura potrebnih za neometano poslovanje u novoj godini. Međutim, problem bi mogle biti nadolazeće godine jer znatan dio ukupnih dugoročnih obveza koncerna dospijeva tijekom 2009. i 2010. godine. Naime, najveći dio dugoročnog duga Agrokora odnosi se na sindicirani kredit u visini od 325 milijuna eura i izdane euroobveznice u iznosu od 150 milijuna eura. Manji dio tog duga dospijet će na naplatu u 2010. godini, a ostatak tijekom 2011. godine. Preostali će dio dugoročnog duga Agrokora dospijeti na naplatu tek nakon 2013. godine, ali dotad se očekuje da će se uvjeti za zaduživanje na međunarodnim financijskim tržištima znatno poboljšati.

U međuvremenu Konzum je nastavio akvizicijske aktivnosti. Tako je prije dvadesetak dana dogovorio preuzimanje šoping-centara Tom u vlasništvu sarajevskog biznismena Save Tomaševića. Tim će preuzimanjem Konzum utvrditi svoju vodeću poziciju na tržištu BiH s udjelom od otprilike deset posto.