I leasing može poći po zlu kad politika umiješa prste

Gastro Grupa, jedan od vodećih hrvatskih distributera hrane i pića u HoReCa sektoru, ovog je mjeseca svoj tim pojačala novim članovima koji su zauzeli upravljačke pozicije u dijelu prodaje i nabave, marketinga, informatike i razvoja te financija. Na mjesto predsjednika Uprave Gastro Grupe imenovan je Dragan Munjiza, nekadašnji predsjednik Uprave Konzuma, a danas konzultant i član uprava nekoliko tvrtki. Na mjestu zamjenice predsjednika Uprave imenovana je Elma Ivanović, koja je u Gastro Grupi od osnutka, gdje je počela kao voditeljica Nabave za neprehranu.

Goran Ladišić, novi izvršni direktor Nabave i prodaje, poslovnu je karijeru počeo 1995. godine u Prodaji u Atlantic Tradeu, a potom je radio u više kompanija na rukovodećim dužnostima Odjela prodaje u Gastro Grupi. Ivana Vidušin, nova izvršna direktorica za edukaciju i promidžbu u Gastro Grupi, karijeru je počela u Raiffeisenbanku Austria kao regionalni voditelj Prodaje. Daljnju je karijeru gradila u Generaltouristu i AutoZubaku kao direktorica Prodaje. Žarko Crnogaj novi je izvršni direktor Razvoja i informatike u Gastro Grupi, a poslovnu karijeru počeo je u Dioni, gdje je radio dugi niz godina na rukovodećim funkcijama razvoja maloprodaje te informatizacije i umrežavanja prodajnih mjesta. Nakon Dione, radio je u OMV-u Hrvatska kao direktor Ne- naftnih poslova. Sylvia Premilovac nova je izvršna direktorica za područje upravljanja imovinom u Sektoru financija i računovodstva. Karijeru je počela u Atlantic Tradeu na radnome mjestu asistenta, nakon čega karijeru uspješno nastavila u tvrtki HGspot kao direktorica Financija i računovodstva te Pravne i kadrovske službe. Ljiljana Rajher nova je voditeljica ureda Gastro Grupe, a radila je u Atlantic Tradeu i u počasnom konzultatu Republike Irske u Hrvatskoj s A. Čičin-Šainom te u odvjetničkom uredu Petrović.

Kasnijim prestankom baliranja, odnosno njegovim svedenjem na tek povremeno baliranje izdvojenoga papirnoga i plastičnog otpada, nužno se postavilo pitanje balirke kao mrtvoga kapitala. Iako ni Nikola Rogoz, koji je tada kao direktor preuzeo Čistoću i deponij u objektivno teškom stanju, ni Stjepan Mrežar, pročelnik Grada za financije, nisu iz obzira prema Raiffeisen Leasingu željeli reći kolika je vrijednost leasingom pokrivene opreme, ali ugrubo reći je riječ o otprilike devet milijuna kuna. Mrežar i Rogoz ipak su rekli da je ugovor o leasingu sklopljen na pet godina, te da prosječni mjesečni anuitet iznosi s PDV-om oko 150 tisuća kuna, i uz deviznu klauzulu vezanu uz euro. Takvi su iznosi bili i kao stavka na rashodnoj strani gradskog proračuna do kraja lipnja prošle godine, kad je Čistoća preuzela obvezu prema Raiffeisen Leasingu bez naknade Grada. Naravno, u takvim okolnostima, u kojima se balirka i o njenom radu ovisan viličar koriste na rubu simbolike, a istodobno opterećuju poslovanje s anuitetima, javlja se analogija s časom koja je za jedne napol puna, a za drugog napol prazna, ovisno o političkoj opciji.

Današnja opozicija, koja je ugovorila, ili nametnula leasing, smatra da je ideja s baliranjem bila dobra, a da je plaćanje leasinga na nešto što nije njihovom krivnjom pretvoreno u mrtvi kapital, štetan apsurd. Na pitanje je li se pokušalo nešto učiniti s Raiffeisen Leasingom u vezi s izmjenom uvjeta ili prestankom otplate, koje će trajati do kraja 2010. godine, Stjepan Mrežar rekao je da je za Raiffeisen Leasing taj ugovor treba ispoštovati do kraja. Pokušalo se, kažu Mrežar i Rogoz, čak i prodati tu balirku i teleskopski viličar, ali neuspješno. Nikola Rogoz ne slaže se s konstatacijom da je balirka mrtvi kapital, iako se tako specifičan i sofisticirani stroj može koristiti samo za svoju osnovnu namjenu, a to je realno zanemarivo u odnosu na kapacitet. Rogoz priznaje da je u takvu opsegu poslovanja taj dio opreme uz takav leasing znatno opterećenje, ali smatra da sad treba izdržati još godinu i pol do otplate leasinga i stjecanja vlasništva nad balirkom i viličarem. Prema njegovu mišljenju, ti skupi strojevi mogli bi još odigrati i važnu ulogu, ovisno o županijskoj ili regionalnoj strategiji zbrinjavanja otpada.

Kad bi postojala mogućnost da nakon otplate leasinga ta balirka bude naša, konzervirali bismo je i na jedan gradski trg postavili kao spomenik ljudskoj gluposti! To je dvostruka ljudska glupost za doista ozbiljnu analizu – komentar je gradonačelnika Karlovca Damira Jelića.

1. studenoga 2004. sklopljen je ugovor o sufinanciranju projekta sanacije Ilovca s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. 37,7 milijuna kuna iznos je projektanske vrijednosti sanacije deponija Ilovac. 23,23 posto udio Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u sanaciji Ilovca. Proljeće 2005. javnim natječajem zagrebačke tvrtke Mavrek nabavljena je oprema za baliranje komunalnog otpada švedskog Flexus Balasystema, i to operativnim leasingom ugovorenim s Raiffeisen Leasingom, koji kao vlasnik daje balirku s opremom u petogodišnji najam – leasing otplaćuje komunalno poduzeće Čistoća u vlasništvu Grada Karlovca. Oko 150 tisuća kuna na mjesec izdvaja Karlovac za opremu za baliranje. 13. svibnja 2005. početak operacije baliranja u Karlovcu, pomnozno najavljenje kao prve takve u Hrvatskoj. 15. svibnja 2005. preokret u slučaju baliranja kad je vlast u Karlovcu na lokalnim izborima ponovno osvojio HDZ. Prosinac 2005. potpisan aneks ugovoru kojim Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost retroaktivno prihvaća sufinanciranje sanacije Ilovca s 50 posto udjela. Potkraj 2005. počinje razdoblje samo povremenog baliranja izdvojenog papirnog i plastičnog otpada.