Matej Polutnik, direktor Cetisa, tvrtke iz Zagreba koja se bavi grafičkim uslugama za telekomunikacijske tvrtke i banke, iz prve ruke može reći kako je poslovati slovenskoj tvrtki u Hrvatskoj u vrijeme krize. Tvrtka kojoj je na čelu u vlasništvu je slovenskoga Cetisa Celje, no unatoč političkim neuglasnicama dviju zemalja i gospodarskoj krizi menadžer Polutnik veoma je zadovoljan poslovanjem i rezultatima jer protekle dvije godine tvrtka bilježi 30-postotni rast. – Protiv krize borimo se reorganizacijom naplate potraživanja. Bojimo se da će u 2009. nelikvidnost uništiti mnoge tvrtke, pa smo skratili rokove naplate – kaže Polutnik.
Uz vođenje zagrebačke tvrtke, što uključuje svakodnevna putovanja na relaciji Celje – Zagreb, Polutnik vrlo često poslovno putuje po cijeloj Hrvatskoj, a kao voditelj Prodaje slovenskog Cetisa redovito odlazi i u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Makedoniju. To znači da na godinu automobilom prijeđe osamdeset tisuća kilometara. I to je jedan od razloga zbog kojih oko sebe mora imati kvalitetan tim, ljude u koje ima povjerenja da će posao savršeno funkcionirati i kad on nije prisutan. – U našoj se tvrtki mnogo radi, ali se i nagrađuje prema rezultatima. Pri zapošljavanju najvažniji mi je stav budućeg zaposlenika o poslu, odnosno ima li ambiciju uspjeha ili mu je važno samo da negdje radi kako bi primao plaću – nastavlja Polutnik.
Iako u potrazi za zaposlenicima tvrtka daje oglase u novine, većinu ljudi zapošljava prema preporuci. Selekcioni poslove za tvrtku obavljaju vanjske agencije koje različitim testovima procjenjuju ambicioznost i stručnost kandidata. Na kraju slijedi razgovor s direktorom. Polutnik priznaje da je u najmanje tri izbora pogriješio. – Nije lako biti direktor ako shvaćate odgovornost prema zaposlenicima i vlasniku. Ja prihvaćam odgovornost i odgovoran sam da ova tvrtka u Hrvatskoj ostvaruje rezultate kakve vlasnik očekuje. To znači da se vraća uloženo u hrvatsko tržište i da godišnji rast prometa bude najmanje 10 posto. Zato, ako u odabiru zaposlenika pogriješim, zahvalim mu se na suradnji i on s korektnom otpremninom ode iz tvrtke – kaže Polutnik.
Uvijek me motivirala obitelj i to da njoj osiguram dobar život. Moj je otac vodio tvrtku s 400 zaposlenih, pa sam i ja sebi zadao dugoročni plan da se i moja karijera razvija u tom smjeru. Nadam se da ću uspjeti. Kako bih se što bolje nosio s obvezama, rano ustajem i svako jutro trčim jedan sat. Hobi mi je i košarka. To me smiruje i održava cijeli radni dan, koji počinje u 8.30, kada dolazim u Zagreb – kaže Polutnik.
