Što nije na vrijeme učinjeno, kao da i nije učinjeno

Nekoliko sam godina bez stalnog posla. Honorarno radim na raznim projektima, kao ‘nevidljivi’ član tima, s nekoliko poznatih ljudi, za koje pripremam građu za istraživačke projekte. Moja dobra prijateljica uspješna je poduzetnica i već mi je nekoliko puta rekla da napravim prijedlog za posao koji bih mogla raditi za njenu tvrtku, a ja ništa… samo razvijam ideje, slažem draftove pod foldere: članke, tekstove, informacije. Skupljam šalabahtere i svako malo mi neke nove ideje dođu ili nađem na kakav dobar izvor, onda to uredno isprintam i odložim u folder; počnem nešto pisati, onda ‘ulete’ prijevođi, ovo, ono… i tako već tri godine… Ponašam se kao nedozvani pubertetlja, koji misli da je pred njim cijeli život. Kako se pokrenuti?

Kod vas je riječ o odgađanju. Čitajući vaše pitanje, sjetila sam se šale o Snoopyju, popularnom biglu Charlieja Browna. Snoopy leži na krovu svoje kućice, a u oblaciću iznad njegove glave piše: ‘Kad god mi dođe osjećaj da je krajnje vrijeme da nešto učinim, legnem i čekam da me taj osjećaj prođe!’ Snoopyjevo ponašanje tipično je za one koji od sebe ne očekuju (pre)više. Njihov je moto: ‘Ma baš me briga!’ No, taj je moto samo naizgled konačno odustajanje od uspjeha. To je vapaj i traženje pomoći. Posljedica je to očajne borbe da se pokrenemo, jer smo pokušajima da se održimo na površini iscjelili sve svoje energetske zalihe. Čak i kad sami sebi obećate da ćete se pokrenuti, pa i napravite neki plan, uhvatite se da gomilate planove, a od izvedbe nema ništa, jer ste preiscrpljeni za to. Stres i nedostatak energije često su glavni razlozi za nemogućnost izlaska iz tog kruga, ali uzroci su dublji. Često je riječ o strahu od neuspjeha (pa, paradoksalno, i uspjeha) i od odbacivanja. Nedostatak samodiscipline, loše upravljanje vremenom i prioritetima samo su posljedica, manifestacija dubljeg problema. Razbijanjem tereta koje nagomilane obaveze i zadaci predstavljaju smanjuje se pritisak, i osigurava prostor za prve korake. Vaše pitanje ‘Kako se pokrenuti?’ stoga je pravi početak.

Počnite sa sagledavanjem načina na koji odgađate. Je li riječ o sumnji u samu sebe kao posljedici perfekcionizma, straha od odbacivanja, nečega trećeg? Prije svega, dakle, treba prepoznati koji je vaš stil ili uobičajeni obrazac te iz kojeg razloga odgađate. Često nas u postizanju uspjeha sprečavaju neka vjerovanja koja imamo o sebi, poslu, obavezama. Provjerite svoja vjerovanja i razmislite koja su od njih ograničavajuća i sprečavaju vas da ostvarite željenu promjenu. Ako su ta vjerovanja prepreka, odlučite ih promijeniti. Organizirajte svoje vrijeme strukturirano sa što jednostavnijim i što određenijim procedurama. Prije svega, počnite raditi listu obveza za taj i sljedećih nekoliko dana te napravite prioritetne. Tim aktivnostima pridružite rokovke do kojih trebate završiti zadatke (razbijte ih na manje korake da vas ne bi preopteretila količina obaveza koje vas čekaju). Odredite što ćete prvo učiniti i učinite to. Koristite kalendar u koji upisujte raspored zadataka koje trebate obaviti. Križajte crvenom bojom obavljeno. Kad se vaš popis zadataka ili kalendar počne ‘crvenjeti’, moći ćete odahnuti. Krenulo je. Opustite se i rješavajte stvari jednu po jednu. Čuvajte se prekida aktivnosti, osobito onih koje su rezultat novih zadataka koje vam netko nameće, ali i onih koje pronalazite kao izlaze iz situacije. Zamožite suradnike za razumijevanje i pomoć ili jednostavno postavljajte čvršće granice. Možda je ipak riječ o dubljem problemu, osobito ako je praćen depresijom. Zatražite tada stručnu medicinsku pomoć i ne pokušavajte ga sami rješavati. Etiketirati sami sebe i time si dati pravo na odustajanje lakše je od rješavanja problema, ali nagrada za promjenu načina na koji upravljamo sobom toliko je vrijedna da joj nema alternative.