Amerika superzvijezda prodaje u Hrvatskoj!

U domaćoj korporativnoj kulturi politika otvorenih vrata, tj. neupitna spremnost šefova na suradnju sa zaposlenicima, još je rijetka i uglavnom neformalna pojava. Politika otvorenih vrata može i ne mora biti zapisana u statutu tvrtke i formalno definirana, no općenito se podrazumijeva da što je veća tvrtka, veća je i vjerojatnost formalnog institucionaliziranja ove politike. Promicatelji pak dijaloga prije svega moraju biti vodeći menadžeri u tvrtki. Vipnet, tvrtka s više od tisuću zaposlenika, među onima je koje u Hrvatskoj njeguju politiku otvorenih vrata i kulturu dijaloga.

• Kod nas se zna da svatko može razgovarati sa svakim, samo treba poslati zahtjev za razgovor kako bi se uskladili termini. Sa zaposlenicima se razgovara o različitim temama, ovisno o tome iz kojeg sektora dolaze i čime se konkretno bave. Najviše ima prijedloga kako nešto poboljšati ili riješiti neku situaciju. Kad se sve zbroji, ako pažljivo slušate nekoga deset minuta možete uštedjeti koji tjedan vremena i ubrzati donošenje odluka ili pojednostavniti rješenje neke situacije – tumači Mladen Pejković, predsjednik Uprave Vipneta. Ante Mandić, predsjednik Uprave IN2, tvrtke za informacijski inženjering, ističe da su direktorima u toj tvrtki vrata doslovce otvorena. To je znak zaposlenicima da mogu slobodno ući i razgovarati.

• Nemamo određeno vrijeme niti teme. Na nižim se razinama više razgovara o operativnim problemima, a na višima o problemima vezanim uz poslovnu politiku, financije, planiranje i sl. Razgovori su uglavnom kratki i često s nogu. Ako je riječ o složenijem i težem problemu ili zaposlenik želi privatnost, tada se vrata zatvaraju – govori Ante Mandić.

S druge strane, ako se menadžerima neprestance dolazi u ured osjećaju se kao da su na tokijskome željezničkom kolodvoru. Najviše se žale na česte prekide u poslu i rasipanje energije na trivijalne zadatke. Zato su mnogi uveli ‘konzultacije’, odnosno odredili termin kada su dostupni za sve probleme.

• U dnevnom planu valja imati neraspoređen sat-dva za neplanirane susrete i poslove. Pomoći zaposlenicima da sami nalaze najbolja rješenja, da sami odlučuju i rješavaju probleme, pronaći vremena za njih, ali ne i skakati na svaku loptu. Ne treba pristajati na nenajavljenje upade, prepade i svršeni čin. Ako je nešto hitno i važno za tvrtku ili za suradnika, treba se uključiti trenutačno.

Naravno, za veće ili velike probleme dostupni su uvijek. Drugi su se dosjetili načela ‘dođi mi uvijek s problemom, ali ponudi i rješenje, kako god glupo ono zvučalo’. Na taj način prosijavaju stvarne probleme i ne skaču na svaku prvu. – Nisu sve tvrtke i svi menadžeri spremni za politiku otvorenih vrata, pogotovo oni koji imaju izrazito visoko mišljenje o sebi, jer se uvođenjem takve politike mogu čuti i stvari koje nisu hvalospjevi načinu na koji oni obavljaju svoj posao. Zato je ponekad sigurnije sakriti se iza nedodirljive hijerarhije – govori Ratka Jurković, direktorica Svan Consultinga.

A govoriti iskreno i neuvijeno o problemima nije uvijek uputno, upozorava praksa. U Wall Martu, koji kao i IBM, ima institucionaliziranu politiku otvorenih vrata, stvarnost je da su mnogi zaposlenici koji su koristili pravo kritike dobili otkaz. Još je jedna zamka u provođenju politike otvorenih vrata. Naime, ako zaposlenici u širokom luku zaobilaze svog šefa i teškoće podastru višim strukturama, šef pomisli da ga zaposlenici žele ocrniti pred direktorima i stječe se dojam da nisu sposobni riješiti tekuće probleme. Ipak, bit politike otvorenih vrata, tj. neupitne spremnosti šefova na suradnju jest poticanje komunikacije, odnosno dijaloga sa zaposlenicima kako bi se stvorilo okruženje povjerenja, ali i sašekli problemi na radnome mjestu već u zametku. U takvim kontaktima direktori bi trebali ljudima pokazati koliko ih uvažavaju i uočavaju nastojanje da se stvari izvedu na način.

• Shvatimo li politiku otvorenih vrata kao holistički proces, to ne mora nužno značiti razgovor u uredu direktora. Razgovarati se može i u kafiću, na hodniku, na parkiralištu, u proizvodnom pogonu. Osnova te politike nisu otvorena vrata koliko općenita otvorenost. Ona će ovisiti o kulturi tvrtke, ali i nacionalnoj kulturi menadžera. Prije ćete politiku otvorenih vrata vidjeti na djelu u jednoj skandinavskoj tvrtki, koje se poslovično ne pridržavaju pretjerano hijerarhije, nego u tvrtki neke mediteranske zemlje, poput Francuske i Italije. Politika otvorenih vrata često je na djelu u manjim kompanijama, u kojima su vrata direktora stalno otvorena i interakcija sa svim zaposlenicima je neminovna. No jednom kad manje tvrtke izrastu u srednje velika i velika poduzeća, njihovi se osnivači suočavaju s problematikom da se zaposlenici, bez obzira na otvorena vrata, neće jednako slobodno obratiti direktoru, bez obzira na to koliko su ta vrata načelno još otvorena – govori Ratka Jurković.

Problemi koji se pritom rješavaju ne moraju biti strogo poslovne naravi, to mogu biti i razgovori o privatnim problemima. Uvriježena je praksa da se zaposlenik najprije obraća prvom nadređenom, jer on najbolje poznaje zaposlenika, ali i konkretan problem. Primjerice, financijski analitičar obratio bi se za pomoć svojem rukovoditelju odjela analize. Ako smatra da problem i nakon razgovora nije riješen, ili ne osjeća povjerenje, može se obratiti višim strukturama. Bitno je zapravo da je svakom zaposlenom s pravim problemom moguće doći do vrha kompanija.