Kad su naš vrijednosni sustav i sustav u kojem trebamo zarađivati kruh svoj svagdašnji u koliziji, nije lako prihvatiti okruženje i biti pomiren sa svojim izborom.
Prije nekoliko sam godina ostala bez posla jer sam shvatila da su korporativni svijet i njegova pravila za mene neprijateljski teren. Snalazim se, ali nije lako. Možda sam malo previše ponosna, stoga sam se sama povukla da ne bih forsirala sukobe s ljudima za koje sam izgubila svako poštovanje. No biti bez posla nije lako, pa i ponos čovjek nakon nekoliko godina stavi na pravo mjesto – u ladicu. Javila sam se stoga na oglas za posao u sličnoj okolini, korporaciji, za mjesto koje traži moje kvalifikacije, i otišla sam na razgovor. Svidjela sam im se, ali sve to okruženje podsetilo me na mjesto koje sam s gnušanjem napustila, pa se pitam trebam li prihvatiti taj posao ili ne. Jesam li prebahata kad postavljam neka moralna pravila koja su izvan ovog svijeta? Ma gdje danas naći posao u kojem su ljudi kojima je stalo do pravih vrijednosti, do poštenja, do timskog rada, koji ne uključuje samo ‘team building’ i forsiranje umjetnih odnosa? Mislim da bi me to ovaj put moglo stajati zdravlja, pa otkrivam. Jesam li u pravu što tako razmišljam? Što biste učinili na mome mjestu?
Biti bez stalnog prihoda i živjeti u zapadnoj civilizaciji nije lako. Stalni posao, pa i uz malu naknadu, pruža nam osjećaj mira i sigurnosti, ma koliko upitna svaka sigurnost u današnje doba bila. Kako ste i sami rekli, nekoliko ste godina ste posla, bez stalnih prihoda, a to znači i bez socijalnih pogodnosti koje, koliko god male bile, nisu nevažne, a što smo stariji, više dobivaju na značenju. Potpuno vas razumijem kad govorite o kulturi koja vam je strana jer ne slijedi i ne poštuje vama važne vrijednosti. Kad su naš vrijednosni sustav i sustav u kojem trebamo zarađivati kruh svoj svagdašnji u koliziji, nije lako prihvatiti okruženje i biti pomiren sa svojim izborom. Osobito stoga što već imate negativno iskustvo s takvim okruženjem, pa pružate otpor koji ne možete suzbiti samo za to što vam trebaju sredstva za život. Koliko god paradoksalno zvučalo – negdje duboko u sebi znate da vam tako zarađeni novac ne bi omogućio da stvarno preživite jer ‘ne živi se samo o kruhu…’
Stoga na pitanje jeste li u pravu što tako razmišljate odgovaram s – da, jeste. No jeste li u pravu što tražite posao na takav način i na tome mjestu i uopće trošite svoje vrijeme odlazeći na intervju u takvu sredinu? Na to, nepostavljeno pitanje odgovaram s – ne, niste.