Što je faktoring?

U cijeloj je prošloj godini, računaju faktoringaši, na poslovima otkupa potraživanja okrenuto 15-ak milijardi kuna. Za usporedbu, upravo su toliko poduzetnici tražili da država osigura u Interventnom fondu za spas realnog sektora.

Faktoring je oblik kratkoročnog financiranja na temelju otkupa nedospjelih potraživanja, pri čemu se otkupljaju potraživanja koja u pravilu imaju rok dospjeća do 120 dana. To je, zapravo, posao financiranja robnih potraživanja, izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao posebne organizacije koji klijentu osigurava naplatu i pomaže mu da lakše upravlja potraživanjima. Kupac faktoring-usluge može se financirati uz pomoć faktora uz uvjet da sve narudžbe prije poslodavčeva izvršenja isporuke dade faktoru na odobrenje i da faktor stalno ispituje kreditnu sposobnost kupca prije nego što preuzme bilo kakvo potraživanje.

Iako svi iz tog biznisa očekuju rast i ove godine jer će zbog nestašice kapitala i nelikvidnosti zanimanje za faktoring sigurno rasti, Vesna Šojat, predsjednica Uprave najjače kuće Erste Factoringa, upozorava da će zbog određenog rizika naplate potraživanja faktoring kuće morati pažljivo birati plasmane i ostati usmjereni kvalitetnim tvrtkama kojima faktoring služi za ubrzanje likvidnosti, a ne za rješavanje problematičnih potraživanja. Zato će se ove godine fokusirati na održavanje stabilne i kvalitetne strukture portfelja, uz rast prometa. Nema sumnje da će iznos transakcija rasti jer je promet društva u godinu dana (od 2007. do 2008.) gotovo udvostručen, s tri milijarde kuna na 5,7 milijardi.

Arsen Paro, direktor PBZ Faktoring-deska, kaže da je ta financijska usluga važna na razini nacionalnog gospodarstva jer kao način financiranja razvija i poboljšava kulturu plaćanja, potiče dobre poslovne običaje i poštovanje ugovornih obveza. Doduše, temeljni je motiv ugovaranja faktoringa još potreba za likvidnošću i ubrzanje novčanog toka i trebat će vremena da kupci te usluge prepoznaju i druge prednosti poput zaobilazačenja skupih kredita, smanjenja rizika poslovanja, povećanja rentabilnosti i boniteta, boljeg upravljanja potraživanjima. Paro tvrdi da je faktoring posebno pogodan za male i srednje poduzetnike.

Vrste otkupa potraživanja uključuju domaći faktoring, izvozni faktoring, uvozni faktoring, revolving, e-faktoring, mikrofaktoring, eskontne mjenice i jednokratni otkup potraživanja. Član Uprave FIMA-e Perfectusa Dean Tomić objašnjava da je izvozni faktoring vrsta kratkoročnog financiranja na temelju ustupa potraživanja u slučaju kad su prodavatelj i kupac locirani u različitim zemljama.

Ta se vrsta faktoringa može realizirati jednofaktorski i dvofaktorski. U prvom slučaju jedan faktor sâm obavlja usluge financiranja, osiguranja i naplate potraživanja od inozemnoga kupca. U drugom slučaju izvozni faktor koristi usluge domaćeg faktora u zemlji uvoza. Uvozni faktor, koji najbolje poznaje vlastito tržište, provjerava bonitet kupca i na temelju analize odobrava maksimalni limit do kojeg su ustupljena potraživanja osigurana. Uvozni faktor naplaćuje potraživanje i vodi knjigovodstvo faktura i za te usluge naplaćuje određenu naknadu. Izvozni faktor, pak, financira izvoznika do visine odobrenog limita, koji se određuje prema predviđenom godišnjem prometu. Nakon ustupa potraživanja izvozniku se naplaćuje do 100 posto fakture umanjenu za trošak faktoringa. Ako izvozniku nisu potrebna likvidna sredstva, moguće je ugovoriti samo osiguranje i naplatu potraživanja. Kod tog modela izvoznik ima osigurana potraživanja u slučaju neplaćanja inozemnoga kupca (ako je insolvent). Usluga faktoringa jednako je tražena za sva izvozna tržišta i podjednako su zastupljene zemlje Zapadne i Istočne Europe, tvrdi Tomić.

Igor Fišer, predsjednik Uprave Raiffeisen Factoringa, upozorava kako je važno da poduzetnici shvate da faktoring nije rješenje za naplatu njihovih dospjelih, neosiguranih i upitnih potraživanja, to je otkup nedospjelih kvalitetnih potraživanja posebno pogodan za sve male, srednje i druge brzorastaće tvrtke koje se ne žele ili ne mogu zadužiti za financiranje kratkoročne likvidnosti. Iako je faktoring u Hrvatskoj zapravo tek na početku razvoja (mjereno udjelom u BDP-u, prometom…) i po tome aostajemo za zemljama Srednje Europe, ekspanzija faktoring poslovanja u idućim godinama neće nas zaboraviti, tvrdi Fišer.

U Splitskoj banci kažu da nelikvidnost i trenutačno stanje na tržištu guraju potražnju za likvidnim sredstvima, posredno i za faktoringom. No za njegov razvoj potrebna je promjena zakonske regulative jer pravi faktoring podrazumijeva financiranje, upravljanje i naplaćivanje potraživanja te osiguranje od neplaćanja potraživanja. Da bi osiguranje od neplaćanja funkcioniralo, kupci i dobavljači trebaju se pridržavati ugovorenih rokova plaćanja. Dogovoreno se dospijeva može prekoračiti, ali nikako ne onoliko koliko je to u Hrvatskoj uobičajeno, posebno ne bez opravdanog razloga. Faktoringaši se moraju osloniti na određene informacije, posebno o bonitetu. Osim toga, klijenti još nisu prihvatili ustupanje stopostotnog iznosa realizirane godišnje prodaje faktoru i upravljanje tim potraživanjem, što je na razvijenim inozemnim tržištima uobičajena praksa, tvrde u Splitskoj banci.

Hoće li klijent radije odabrati banku koja nudi faktoring ili za sebe društvo? Katkad je, kažu, presudna cijena usluge, katkad su limiti izloženosti prema dužnicima popunjeni, pa klijenti traže kreditora koji im može omogućiti otkup. Faktoring-društva često su ograničena izvorima sredstava, barem ona s manjom aktivom i manjim tržišnim udjelom.

Izbor faktora katkad ovisi i o paleti proizvoda, odnosno vrsti faktoringa koja se nudi. No gotovo sva društva, neovisno o tome jesu li samostalna ili posluju u sklopu banke, nude temeljne vrste, uključujući i izvozni faktoring.