Posljedice globalizacije osjećamo na svakom koraku. Otkad je napravljena atomska bomba, postoji globalna zajednica ugroženih. Rakete mogu dosegnuti svako mjesto na zemlji, snaga nuklearnog oružja omogućuje kolektivno samoubojstvo čovječanstva i globalno uništenje. Život na planetu izložen je na milost i nemilost, a ratovi se ne ograničavaju na regije i više ih ne vode države. S pravom se postavlja pitanje koliko još globalizacije možemo podnijeti.
Klimatska katastrofa, visoko tehnologizirana komunikacija i savršena policijska država, svjetska policija i terorizam – u razmatranju takvih promjena i prijetnja, smatra Safranski, samo mišljenje upada u globalizacijsku klopku. Jednolično se vrti oko dva temeljna pitanja: kako čovjek može svladati globalno, pitaju se jedini, i kako ga može spasiti, pitaju se drugi.
Ova knjiga pomaže da se snademo u mnoštvo dojmova i prijetnja. Safranski jasno i sažeto objašnjava kako se dogodilo da je globalizacija, svojedobno pojam beskrajnog prostranstva u kojem će se ljudi, roba, znanje, tehnologije i novac razmjenjivati na dobrobit čovječanstva, postala zatvorom i mjestom histerija i potiče na uspostavljanje ravnoteže i sposobnosti djelovanja. Prije smo u šumama krčili proplanke da bismo ondje osnivali civilizacije, a danas je, smatra autor, globalna civilizacija postala šikarom u kojoj pojedinac mora iskrčiti svoj proplanak, svoj životni prostor. Pritom nije riječ o izoliranju, nego o pokušaju da se od globalnog koje nas preplavlja disanciramo onoliko koliko je to potrebno za očuvanje naše individualnosti.
