Razvoj smo financirali sami, a sav nam je rast organski

MIRKO MRAKUŽIĆ: – U posljednjih deset godina nismo uzeli nijedan kredit. Razvoj smo financirali sami, a sav nam je rast organski knuta zarada kao osnovni prioritet. Čak ne radimo ni izračune o povratu investicije. Da me pitate koliko treba vremena da se vrati ulaganje u otvaranje jedne filijale, ne bih znao odgovoriti. Vlasniku je prije svega u interesu biti prisutan na tržištu i osvojiti njegov što veći dio.

• Tko je u stvari vlasnik dm-a? – Osnivač je prof. dr. Werner Götz. U Njemačkoj zajedno s partnerom Güntherom Lehmannom drži vlasničke udjele od po pedeset posto. U dm-u izvan Njemačke njih dvojica zajednički drže pedeset jedan posto vlasništva, austrijski su vlasnik Günter Bauer drži 17 posto, a tvrtka Spar ima 32 posto. Naš koncern ima dva dijela, njemački dio te dio Austrija i povezane zemlje. Njemačka je sama kao tržište, a pod austrijski dio pripadaju Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija i Rumunjska, a ovih dana otvaramo i prvu filijalu u Bugarskoj.

• Za što se sve vi zaduženi? – Zadužen sam za tržište Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a bio sam dobrim dijelom zadužen i za tržište Srbije. Sada sam tamo zadužen za koordinaciju ekspanzije. Za operativni dio posla sada tamo imam dva direktora, u BiH jednog, a u Hrvatskoj imam šest voditelja resora odnosno prokurista.

• Koliko često osobno kontaktirate s vlasnicima? – Direktno sam odgovoran austrijskom vlasniku Baueru, koji se ujedno pojavljuje na sjednicama Nadzornog odbora. Čujemo se uredno na strateškim sastancima u Austriji, ne prečesto, tri do četiri puta na godinu. I jedan i drugi vlasnik s početkom ove godine povukli su se iz operativnog upravljanja i postavili svoje nasljednike.

• Koji su zadatak postavili pred vas prije petnaest godina kad je osnovan dm u Hrvatskoj? – Njihov je jedini naputak bio da se ponašam domaćinski, onako kako bih se ponašao sa svojom tvrtkom. Dali su mi slobodne ruke u izboru ljudi, lokacija i artikala, koji će naravno biti u okviru drogerijske robe.

• Kolika je vrijednost hrvatskih proizvoda na vašim policama? – Ako hrvatski proizvod definiramo kao proizvod koji je proizveden u Hrvatskoj, na policama dm-a je gotovo 1.500 hrvatskih proizvoda, koje nabavljamo od više od 50 dobavljača. Vlastitu marku uvozimo sami, a sve ostalo uvozimo preko registriranih dobavljača u Hrvatskoj kao što su Prodis, AWT, Orbico, Atlantic, Beiersdorf, L’Oreal. Ukupno imamo više od 130 dobavljača.

• Koliko vas dobavljači zasipaju ponudama? – Prije petnaestak godina osobno sam kucao na vrata dobavljača, koji bi me uputili prvo na svoju veleprodaju da bismo kasnije uopće pregovarali. Danas se situacija drastično promijenila. Događa se da mi u danu svoju robu nudi nekoliko dobavljača.

• S kojim bankama surađujete? – Radimo s više banaka: Raiffeisen, Erste, Zagrebačkom, Volksbankom i Hypo bankom. Nemojmo nikakvih pravila, već radimo s bankom koja nudi najbolje uvjete.

• Kakav vam je kreditni rejting u odnosu na druge tvrtke? – Ne znam. Ne znam zato što dm u posljednjih deset godina nije uzeo ni jedan kredit. Imali smo izuzetnu sreću sami se isfinancirati i postići da nam sav rast bude organski. Možda bismo brže rasli da smo preuzimali postojeće lance.

• Imate li namjeru to napraviti? – U Austriji smo davno preuzeli lanac VITA, kao i jedan manji lanac u Mađarskoj. U Hrvatskoj ne postoji lanac koji bi nama odgovarao i rast ćemo vjerojatno isključivo organski. Ne vidim nikoga tko bi nam trenutačno odgovarao. Prioritet su nam bile lokacije. Trebaju nam relativno veliki prodajni prostori, od gotovo 300 do 500 kvadratnih metara, a takvim prostorima raspoloži vrlo malo lanaca.

• Kažete da se financirate iz tekuće likvidnosti. Kasniti li s plaćanjem dobavljačima? – Rokovi plaćanja se iznimno poštuju. Držimo se onoga što se dogovorimo. Izvor financiranja je tekuća likvidnost, koju možemo zahvaliti našim stalnim vjernim kupcima u maloprodaji. Veleprodaju nemamo i zasad ne namjeravamo u nju ulaziti.

• Koliki bi bio optimalni broj trgovina dm-a u Hrvatskoj? – Kad su prije trideset godina austrijski i njemački vlasnik promatrali Austriju, procijenili su da je tržište dovoljno veliko za 16 trgovina, a sada ih ima 357. Dakle, to ovisi o mnogo različitih faktora. Jedan je faktor kupovna moć, drugi navike kupaca, treći je faktor konkurencija… Mislimo da smo prema današnjoj kupovnoj moći u Hrvatskoj prešli polovicu broja koji tržište može podnijeti, odnosno da smo prošli pola puta. No koliko je nezahvalno davati bilo kakve procjene upravo govori anegdota iz Austrije gdje danas, osim 357 trgovina dm-a, ima još gotovo 1.400 drugih drogerija.

• Kako se ponaša tipični potrošač? Dolaze li vam u većem broju kupci koji su kupovali u dućanima za široku potrošnju? – Iznos prosječne kupnje je osamdesetak kuna. Srećom, više nisu ratna vremena kad se kupovao šampon od litre. U međuvremenu su se drastično promijenile navike i svijest potrošača. Ljudi su pronašli svoje omiljene marke preparativne kozmetike i žele ih imati na jednom mjestu.

• Zašto ste deset godina ignorirali medije? – Nismo ignorirali, jednostavno se nismo pojavljivali u javnosti jer smo mislili da prvo trebamo nešto napraviti na tržištu pa tek onda nešto reći. Danas kad smo lideri na drogerijskom tržištu, kad kreiramo trendove i kad se na jedan drugi način okrećemo tržištu kao društveno odgovorna kompanija, mislimo da je dobro da i drugi čuju što radimo da bi eventualno i oni dali svoj doprinos društvu, a da se ne zadovoljavaju samo minimumom koji je zakonodavac propisao.