Kako s malo novca dobiti mnogo medijske pažnje trebalo bi pitati Australce. Potez ‘najbolji posao na svijetu’ svrstao se među najuspješnije PR poteze ikad, a da pritom (još uvijek) nije potrošen ni cent. Prije koji tjedan cijeli se svijet zainteresirao za neobičajnu promociju tropskog otoka Hamilton, kojom turistički ured Savezne Države Queensland poziva sve ljude koji vladaju engleskim jezikom i vještinom plivanja da na šest mjeseci postanu čuvari otoka. Naravno, sumnjivci su najprije pomisli da postoji neka kvaka, da čuvar otoka zapravo mora čuhati u nekom improviziranom bungalowu i nabijati kilometražu cjelodnevnim kontroliranjem čistoće otoka (skupljanje životinjskih balega ili smeća nepristojnih turista). No, kvake nema. Sretni dobitnik posla zadužen je za ‘džabalebarenje’ po rajskom otoku za nevjerojatnih 70 tisuća eura.
Nakon što su Hrvati i ostatak svijeta slegnuli dojmove, uklonili i posljednji tračak sumnje u najmjeri Australaca, u prvi je plan isplivala činjenica da su za tako uspješnu marketinšku kampanju zapravo zaslužni recesijski pritisci.
Naime, zbog nepovoljnih gospodarskih kretanja, u Australiji, osmoj zemlji na svijetu prema prihodima od turizma, odlučili su marketinškom kampanjom potaknuti turiste da je posjete. I dok se mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku, reklamiraju kombinacijom panoramskih snimki i jednostavnih slogana, u zemlji klokana odlučili su platiti jednoj osobi najbolju plaću u odnosu na zadatke te tako dobili besplatan PR u svim svjetskim novinama. Internetska stranica otočja je u prvih nekoliko dana pala zbog prevelikog broja posjeta, a bogme su se i svjetski putnici nagledali fotografija pejzaža koji ostavlja bez daha.
U tom slučaju recesija i pad potrošnje općenito bili su povod za kampanju, a da pritom to nije spomenuto nijednom riječju. Nažalost, ne može svima takva ideja pasti na pamet, a niti se uklapa u druge biznise koje je kriza dobro nagražila. Postavlja se pitanje kako onda biti učinkovit u teškim vremenima i potaknuti na potrošnju kupce kojima se ne troši. Ako je suditi prema ranijim iskustvima kompanija koje su poslovale u recesiji, reklamirati se mora, jer tako raste tržišni udjel kad se negativna gospodarska kretanja smire.
Ono što sad zanima čelnike kompanija jest što učiniti da njihova marketinška poruka dopre do potrošača i potakne prodaju. Jedan od elemenata u vezi s kojim razbijaju glavu jest treba li u slogan stavit riječi ‘kriza’, ‘recesija’, ‘jeftino’ ili nešto slično, ili bi trebali, poput domišljati Australaca, igrati na neku drugu kartu.
Stručnjaci sa sveučilišta Wharton savjetuju da se prilikom smišljanja promotivne poruke vodi računa o tome da su potrošači danas prilikom donošenja odluke o kupnji vođeni ciljem, kontrolom i vrijednošću.
Drugim riječima, kupci kupuju praktične proizvode tako da bi u marketinškoj poruci trebalo stajati da će taj proizvodi pomoći zadovoljiti ove ili one ciljeve. Kupci u loša vremena osjećaju da gube kontrolu, a poruka bi trebala poručiti da je kupnjom proizvoda ili usluge ona ponovno u njihovim rukama. Primjerice, tom bi se logikom osobni treneri trebali reklamirati da uz njihovu pomoć kupci kontroliraju vlastito zdravlje, a i život. Kad je riječ o vrijednostima, stručnjaci navode da bi kompanije trebale voditi računa o tome da proizvod može donijeti i dugoročne koristi, posebno u višoj cjenovnoj kategoriji.