U krizno vrijeme, kad su potresima na tržištu pritisknuti i poslodavci i zaposleni, jedni u strahu da neće održati posao, drugi u strahu od otkaza, jedan od načina kako probleme riješiti tako da i zaposleni i poslodavac budu zadovoljni jest odlazak u mirovinu. Naravno, ako radnik ispunjava uvjete za nju.
Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju muškarci stječu pravo na starosnu mirovinu kad navrše 65 godina starosti i 15 godina mirovinskog staža, a žene kad navrše 60 godina starosti i 15 godina mirovinskog staža. Prijevremena mirovinu za muškarce je uvjetovana starosnom dobi od 60 godina i 35 godina staža, a za žene starosnom dobi od 55 godina i 30 godina mirovinskog staža. Pritom treba znati da je pravo na korištenje mirovine pravo o kojem odlučuje radnik, a ne poslodavac, i to da je radnik stekao uvjete za mirovinu nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, pa i u slučaju kad to odgovara poslodavcu kao ugovornoj strani radnog odnosa.
Jedina iznimka od dobrovoljnog odlaska u mirovinu jest slučaj kad su nadležna tijela vještalačenja kod radnika utvrdila opću nesposobnost za rad, odnosno kad se utvrdi promjena u zdravstvenom stanju osiguranika koja se ne može otkloniti liječenjem, a posljedica je trajni gubitak sposobnosti za rad. Ako se to dogodi, ni radnik ni poslodavac ne mogu odlučivati o eventualnom nastavku rada radnika na lakšim poslovima. Tada radni odnos radnika prestaje prema sili zakona, na dan primitka pravomoćnog rješenja o općoj nesposobnosti za rad.
Kad radnik ili radnica navrše 65 godina života i 20 godina staža, radni odnos prestaje im prema sili zakona, osim ako se s poslodavcem ne dogovore drugačije. Propisana biološka granica od 65 godina jednaka je za žene i muškarce, neovisno o tome što prema važećim propisima žene mogu ostvariti pravo na starosnu mirovinu sa 60 godina života. Za prestanak radnog odnosa prema toj osnovi moraju biti kumulativno ispunjena oba uvjeta: 65 godina starosti i 20 godina mirovinskog staža. Primjerice, iako muškarac sa 65 godina starosti i 15 godina staža ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, radni mu odnos mu ne prestaje prema sili zakona sve dok ne navrši 20 godina mirovinskog staža.
Radnik koji želi ostvariti pravo na mirovinu najčešće s poslodavcem sklapa sporazum o prestanku radnog odnosa. Sporazum mora biti u pisanim obliku, a u njemu poslodavac i radnik ugovaraju datum prestanka radnog odnosa, ali i druga pitanja, kao što je primjerice razdoblje korištenja preostalog godišnjeg odmora, obvezu poslodavca da radniku isplati otpremninu i druga pitanja. Ako poslodavac radniku isplaćuje otpremninu zbog odlaska u mirovinu, neoporezivo mu može isplatiti 8.000 kn. Sve iznad toga podliježe plaćanju poreza i obveznih doprinosa.
Rješavanje viškova zaposlenih često se provodi tako da poslodavac raspisuje natječaj na koji se javljaju radnici koji dobrovoljno pristaju na prestanak radnog odnosa, uz isplatu većih otpremnina nego što bi ih ostvarili da se sporazum o prestanku ugovora o radu sklapa na inicijativu radnika. Poslodavac poziva radnike koji ispunjavaju uvjete za mirovinu, bilo starosnu bilo prijevremenu, da umjesto korištenja zakonskog prava na rad do 65 godina starosti odu u mirovinu.