Hrvatska je u recesiji? Smijenite ravnatelja Statistike!

Loše je ako Vlada nije bila svjesna da je BDP već lani bio u padu. Još je gore ako je znala, a zatajila je pravo stanje stvari.

Iz krugova ekonomista ovog je tjedna odaslana vijest: Hrvatska je ušla u recesiju. Premda to još nije službeno objavljeno, desezonirani bruto domaći proizvod već je u trećem tromjesečju 2008. zabilježio kvartalni pad od 0,5 posto, a sasvim je nevjerojatno da bi četvrto tromjesečje donijelo pozitivni desezonirani rast BDP-a. S obzirom na to da su dva uzastopna kvartalna pada BDP-a dovoljna za proglašavanje recesije – stvari su napokon sasvim jasne.

Uzimajući u obzir dosadašnju tragikomičnu praksu, može se očekivati da će za sve biti kriv Ivan Kovač. Ne znate tko je Ivan Kovač? To vam je ravnatelj Državnog zavoda za statistiku, imenovan na to mjesto sredinom prošle godine. Da je čovjek odgovoran, ne bi svog premijera doveo u neugodnu situaciju. Pa zar se nije moglo nekakvom kreativnošću namjestiti rezultate? Naravno, ravnatelj će se braniti da se to više ne može tako lako izvesti jer smo preuzeli obveze prema praksi u EU, ali time će se još više zakopati kod premijera Sanadera, za kojega Europska unija ne može biti ni za što kriva.

Ovako premijer i njegovi prvi ministri ispadaju krajnje nevjerojatno jer su u vrijeme već započetog pada BDP-a naokolo pričali da će u 2009. rast biti 3,5 posto. A i kad su se radile projekcije proračuna za 2009. godinu, da bi sve prošlo sa što manje napetosti u vladajućoj koaliciji i da se ne bi uznemiravala javnost (pa uskoro su lokalni izbori!), opet se išlo s očito nerealnom projekcijom rasta BDP-a u ovoj godini od otprilike dva posto.

Sad ozbiljno. Naravno da u današnje vrijeme čak i na ovim prostorima ravnatelji za statistiku ne mogu namještati rezultate kao nekad. Odgovornost je prije svega na premijeru Ivi Sanaderu i ministru financija Ivanu Šukeru. Prema zapovjednoj odgovornosti kriv bi morao biti i potpredsjednik za gospodarstvo Polančec, ali u praksi on je gurnut da se bavi energetikom i brodogradnjom.

Dakle, ne zna se što je gore: a) da Vlada nije imala saznanja da je zemlja već u recesiji ili b) da je znala, ali je to od javnosti tajila.

Ako Sanader i ministri nisu znali stvarno stanje domaće ekonomije, onda je to razlog za ostavke. Nevjerojatno bi bilo da u vrijeme najgore svjetske ekonomske krize u 70 godina prvi ljudi u državi nemaju službe koje ih ispravno informiraju. Ako se može znati za koliko još dana ima plina u vrijeme rusko-ukrajinskoga plinskog spora, onda se mora znati i kakvo je stanje ekonomije. U odgovornim bi demokracijama jednako tako bilo razloga za ostavke i u slučaju da se znalo kako je zemlja tehnički u recesiji, ali se to iz dnevno-političkih razloga tajilo.

Bez obzira koja je od te dvije mogućnosti točna, poslovnoj zajednici odaslan je još jedan signal. Ne vjerujte onome što govore iz Vlade. I drugo, ne očekujte da će vam država u ovim teškim vremenima pomoći. Poduzetnici i menadžeri, okrenite se sebi i zajedno sa svojim zaposlenicima napravite plan za preživljavanje. Koliko će padati BDP i koliko će dugo trajati kriza, vi sami, koliko god malo informacija imali, znate preciznije nego cijeli državni aparat.

Za petak je najavljen da će Ekonomsko vijeće, s obzirom na nove okolnosti, predložiti Vladi rebalans proračuna. Postavlja se pitanje i jesu li članovi tog vijeća mogli prije, u vrijeme donošenja proračuna, pokazati veću hrabrost. Jer, neki su od njih morali znati procijeniti da je zemlja u recesiji od sredine 2008. Ako i nadalje budu svoje stavove i savjete iznosili sa zakašnjenjem, ni od njihova educiranja premijera neće biti mnogo koristi.

Moguće je zato procijeniti što će se dalje događati. ‘Spin’ sposobnostima premijer će ulazak u recesiju iskorištavati za opravdanje svoga populističkog intervencionizma. Umjesto da se realno prihvati crni scenarij razvoja krize, stalno će se ponavljati ‘vjerovanje da će biti bolje’. Jednako tako i dalje će se ‘čekati da se vidi kako će se situacija razvijati’. Potezi će biti zakasnili i nedjelotvorni, sve dok se na jesen protesti ne počnu valjati ulicama.

Novi američki predsjednik Barack Obama u nastupnom je govoru pričao o ‘kolektivnom propustu da donesemo teške odluke i naciju pripremimo za novo vrijeme’. Neke zemlje pogreške ispravljaju brzo, druge sporo, a treće nikako.