Sport i biznis

Samo za sportske dvorane Hrvatska je potrošila otprilike tri milijarde kuna. Koristi od rukometa vratit će se na kapaljku. Hrvatskoj će ostati medijska promocija i nove dvorane, ali i ta infrastruktura mogla bi u budućnosti biti veći trošak nego zarada.

Organizacijski odbor Olimpijskih igara koje će se 2012. održati u Londonu i prije nego što je započeo s gradnjom 525 milijuna funti vrijednoga središnjeg stadiona objavio je kako postoji opcija da ga se po završetku natjecanja jednostavno sruši. Iako uvijek kritični, engleski mediji mahom su pozdravili tu ideju. Racionalno poslanje u njihovoj percepciji smatra se vrlinom.

Poput Olimpijade Engleskoj, jednako velik zaštitnik za Hrvatsku je organizacija Svjetskoga rukometnog prvenstva, koje počinje 16. siječnja. Riječ je o golemom trošku.

Na gradnju dvorana utrošeno je oko 1,8 milijardi kuna (s kamatama više od tri milijarde). Predsjednik Hrvatskoga rukometnog saveza Sandi Šola naveo je da će sama organizacija prvenstva stajati oko devet milijuna eura. Zarada od prodaje karata neće pak biti veća od dva milijuna.

S druge strane, pronaći makar redak o tome koliku zaradu možemo dugoročno očekivati od prvenstva, što se planira i planira li se uopće iskoristiti njegove pozitivne marketinške i percipitivne vrijednosti, e to je već Sizifov posao. Tek malu iznimku predstavljaju planovi za upravljanje dvoranama, no treba naglasiti da nije riječ o zaradi, nego samo o mogućim događanjima u njima.

Svjetska nas iskustva uče da od organizacije velikih natjecanja korist ponajprije ima turistička industrija, zatim gospodarstvo u širem smislu, a tek onda vlasnici novosagrađenih objekata i oni koji upravljaju njima.

Pitanje povrata gotovo 25 milijuna kuna, koliko su uza silno negodovanje i tek uz nagovor premijera Sanadera i ministra Šukera uime troškova promocije HRS-u morale dati turističke zajednice sedam gradova u kojima će se igrati prvenstvo, prvo je na koje će se tražiti odgovor. Ekskluzivni partner HRS-a u ovom turističkom dijelu posla agencija je Ban Tours, što je također izazvalo negodovanje konkurencije koja s nekih tržišta, s kojih će doći navijači, već godinama dovodi desetine tisuća gostiju.

Procjenjuje se da će na SP u Hrvatsku doći maksimalno 10 tisuća stranih navijača, najviše Nijemaca i Skandinavaca. Zasad je siguran samo jedan čarter iz Norveške za Poreč. Tamošnji turistički stručnjaci ne očekuju više od tisuću navijača, što je zanemarivo, s obzirom na to da ih je na proslavi Nove godine u Istri ukupno bilo 14 tisuća. Ta brojka nije dovoljno stimulativna ni za porečke ugostitelje koji neće otvarati kafiće radi nekoliko navijača. Direktor TZ-a Poreča Nenad Velenik stoga nije našao mnogo lijepih riječi za organizaciju prvenstva.

• S obzirom na prihod, Poreč neće ništa zaraditi, ni od karata ni od prava prijenosa. Hotelijeri bi nešto i mogli zaraditi, ali to je zanemariva svota u odnosu na ljete mjesecu. Još u ljetnim mjesecima Poreč je trebao biti obiljepljen plakatima, kada gradom šeće između 60 i 70 tisuća potencijalnih posjetitelja, a ne deset dana prije prvenstva – rekao je Velenik. Hotelijeri niti u drugim gradovima organizatorima nisu previše optimistični kad je riječ o dugoročnoj koristi. A da su se potrudili, jesu. Predsjednik Turističke zajednice Osijeka i član Organizacijskog odbora SP-a zadužen za smještaj Damir Macanić tvrdi da će osječki hoteli za vrijeme prvenstva biti samo relativno dobro popunjeni.

• Europsko prvenstvo u streljaštvu, koje se u Osijeku održava tijekom srpnja, u usporedbi s rukometom definitivno se isplati. Potpisani su svi ugovori, očekuje se oko 1.200 navijača iz 47 zemalja koji će u Osijeku boraviti dva tjedna. Za rukomet ne možemo još ništa predvidjeti – komentira Macanić.

Predsjednik Uprave adriatica.neta Marko Vojković zbog svega toga smatra da se prvenstvo moglo održati i na samo tri lokacije u Zagrebu, no smatra kako je ideja bila da se u više gradova paralelno riješi i pitanje infrastrukture:

• To što imamo takav sportski događaj u svakom je slučaju pozitivno, no u ovim vremenima mogli smo tu milijardu ili dvije kuna, koliko nas je sve to uopće stajalo, uložiti u nešto što će nam donijeti brži povrat investicije. Da, recimo, Zagreb pokrije tu investiciju trebao bi mu jedan megaspektakl u Areni na tjedan, što ipak nije realno očekivati. No Varaždin, a napose Osijek, još će teže iskoristiti i pokriti troškove održavanja kapaciteta – kaže Vojković.

Kao drugo područje na kojem bi Hrvatska, prema uzoru na neke druge organizatore velikih natjecanja, mogla računati u smislu dugoročnih koristi, propušta ‘zicer’ za dobru zaradu. Koristi od prvenstva svakako je gospodarstvo. I sâm predsjednik HOO-a Zlatko Mateša često naglašava da je upravo sport veliki zamašnjak i promotor gospodarstva. Hoće li stoga neki grad ili regija uspjeti izvući korist od SP-a? Odgovor na to pitanje nećemo doznati od predsjednika HGK-a Nadana Vidoševića jer na naš upit o toj vrlo važnoj temi ‘nije imao vremena odgovoriti’, kao što su nas obavijestile njegove glasnogovornice.

Gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok jedan je od onih koji su spremljali razgovarali o toj temi:

• U SP-u vidim idealnu priliku za promociju Varaždina, kao i priliku da gospodarski subjekti s područja Varaždina i županije dobiju nove poslove nakon što prvenstvo završi. Nova dvorana može se prilagoditi održavanju raznih kongresa i svakako će uz Svjetsko prvenstvo doživjeti promociju i predstaviti mogućnost za organizaciju drugih velikih sportskih, kulturnih ili gospodarskih manifestacija u našem gradu. Svim svojim gostima predstavit ćemo ono najbolje što imamo – rekao je Čehok otkrivajući da Varaždin itekako očekuje korist od cijelog tog posla.

To isto vjerojatno nikad u potpunosti nećemo doživjeti kad je riječ o koristi koju će prvenstvo potencijalno ostvariti Rukometni savez. Gotovo sve što se odnosilo na pripreme za SP tamo je bilo obavijeno velom tajnom. Ono malo informacija što su izašle u javnost za HRS bilo bi bolje da i nisu. Trošak cateringa od 350 kuna za osobu, za koji su angažirali tvrtku Lido iz Zagreba, svrstanu ispod 10. mjesta na popisu najjačih hrvatskih cateringa, trostruko je veći od uobičajenog. Odijela dužnosnika od po 500 eura… treba li to uopće komentirati? I zato kad netko danas kaže ‘pitaj HRS’ na to se najbolje oglušiti. Ni turizam, ni gospodarstvo, a još manje korist od dvorana u budućnosti zaista nisu njihovom brigom.

Na taj način dolazimo do ključnog pitanja – infrastrukture. Jesu li nam trebale tolike nove dvorane, pitanje je koje si ovih dana postavljaju svi, od prodavačice u kvartovskom dućanu do predsjednika države.

Jasno je da su dvorane neisplative i očito je kako se neće moći same financirati. No, direktor Arene Zagreb Zdenko Antunović ponudio je odgovor koji je teško osporiti:

• U Zagrebu od Univerzijade nije sagrađen ni jedan ozbiljan sportski objekt. Država i društvo koji se smatraju sportskim, što rezultati i potvrđuju, na dvorane jednostavno imaju pravo. Uostalom, njih nitko neće odnijeti, nisu ničije nego sviju nas i još će dugo takvima ostati – kaže Antunović. A cijene Arene? Koliko ćemo je plaćati i što s njom u budućnosti?

• Nema tu tajne. Grad Zagreb i država Arenu će narednih 28 godina plaćati 7,2 milijuna eura na godinu. Na nama je da je ispunimo sadržajima koji će je učiniti profitabilnom. Zato smo raspisali natječaj za upravljanje i na njega su se javili američki AEG, Global Spectrum i Vimex te njemački SMG. Riječ je o nekim od najvećih takvih kompanija na svijetu. Ugovor s nekim od njih potpisat ćemo 8. veljače s time da nama ostaje 30 dana za korištenje – kaže Antunović.

Pozitivno iskustvo na ovom planu svakako ima Split jer je uspio pronaći strateškog partnera Global Spectrum, koji se obvezao u ovoj godini održati čak 80 događanja u Spaladium Areni.

Prema riječima direktora Marketinga Global Spectruma Johnatana Frosta planovi postoje kao i vjera u uspjeh: – Split je izvrsna polazna točka. Prođemo li na natječaju i za Zagreb Arenu, bit će to početni proboj na tržište Jugoistočne Europe. Naša je zadaća pokriti sve aspekte upravljanja objektom kao što su pronalaženje i buking događanja, marketing, operacije, koncesije, event menadžment i slično i odgovorni smo za kreiranje programa koji će donositi prihode – kaže Frost.

Neovisno o novcu, plusevima ili minusima, Hrvatska će se najtrofejnijoj reprezentaciji u nacionalnoj olimpijskoj obitelji, bez dvojbe ovim prvenstvom odužiti, i to istinskim spektaklom. Kao što i zaslužuju. Voljeli bismo Červarove izabrane vidjeti i u finalu, no bez obzira na to tko će se naći u tom posljednjem susretu 1. veljače u Areni Zagreb, kad se svjetla u njoj u konačnici ugase, morat ćemo se napokon pozabaviti i nizom navedenih neugodnih pitanja. Uoči prvenstva sva ona uspješno su gurana pod tepih.