Zajednički nazivnik svih zdravstvenih reformskih promašaja

Specifičnost aktualnih događaja neposluh je koji su poveljni liječnici odbijanjem naplaćivanja propisanih participacija, a nastavili poduzetnici koji nisu htjeli smanjiti potrošnju plina. Vladu bi pred gotov čin moglo dovesti nezadovoljstvo građana i poduzetnika.

Nevolja nikad ne dolazi sama. Hrvatski poduzetnici još nisu ni postali svjesni što im sve loše nosi globalna kriza, a već su se našli na udaru redukcije plina i potpunog ne-snalaženja državne vlasti, čiji im potezi uglavnom više štete nego korist. S obzirom na to kako je počela godina, u prvom mjesecu, a vjerojatno i u prvom kvartalu, možemo očekivati usporavanje gospodarstva i pad BDP-a veći nego što su govorile dosadašnje prognoze.

Prva se na udaru našla trgovina, koju su u isto vrijeme snašli zabrana rada nedjeljom i problemi s hladnim trgovačkim centrima. Proizvodne tvrtke iz dana u dan, kako traju rusko-ukrajinske plinske igre bez granica, zbrajaju gubitke koje, uz već prisutne probleme smanjenja inozemnih narudžbi i pojačane nelikvidnosti, nisu očekivali. Financijski se sektor, pak, našao na udaru državnog intervencionizma u maniri premijera Ive Sanadera – gasi požar kad i gdje se pojavi i to ‘čarobnim’ rješenjem, zamrzavanjem cijena. Premijer je tako direktnim naputkom zaustavio dizanje kamata u Zagrebačkoj banci i cijenu auto-osiguranja u Croatia osiguranju i na neko vrijeme bankama i osiguravateljima (kojima život dodatno otežava i zdravstvena reforma) ograničio poduzetničku slobodu kratkoročno odgodivši vjerojatno.

Kontroverzna zabrana rada nedjeljom koju trgovci koriste kao opravdanje za optimizaciju troškova, odnosno smanjenje broja radnika (prema Magminim procjenama riječ je o gubitku 15 do 20 tisuća radnih mjesta) u krizi mnogo je manji problem za taj sektor od pada kupovne moći stanovništva. Odluka o zabrani rada nedjeljom trgovina pridonijet će usporavanju gospodarske aktivnosti, pogotovo imajući u vidu znatan udio osobne potrošnje u BDP-u. Također, navedena odluka vjerojatno je ubrzala odluku o smanjenju broja radnih mjesta u trgovini. Međutim, smanjenje broja radnika u većoj je mjeri povezano s posljednjim negativnim trendovima odnosno smanjenjem prometa u trgovini na malo nego sa zabranom rada nedjeljom – kaže Zdeslav Šantić, direktor Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisen Consultinga.

Zabrana rada nedjeljom može se promatrati i kao neprincipijelan potez zato što se suspendira tijekom ljetne sezone, jer da je Vladi stalo do zaštite radničkih prava (za što bi najefikasnija bila rigorozna kontrola adekvatnog plaćanja rada nedjeljom) i prenošenja vrijednosnih stavova birača, rad nedjeljom bio bi zabranjen tijekom cijele godine. No, parcijalno uvođenje zabrane ima i neke ne tako loše makroekonomsko efekte. Utječe na smanjenje potrošnje mahom uvozne robe. Osim toga, o odluci se dugo raspravljalo pa su se trgovci mogli pripremiti, razviti nove proizvode i usluge kojima bi umanjili trošak zabrane itd. U kriznim vremenima ljudi paze što kupuju pa je ovo i velika šansa za neke da se nametnu na tržištu i profitiraju – smatra Mario Švigir, ekonomski savjetnik u Savezu samostalnih sindikata.

Ipak, ako ništa drugo, tajming za uvođenje tog zakona je promašen jer nijedno gospodarsko grani u uvjetima krize država ne bi trebala dodatno otežavati položaj. Problemi s opskrbom plinom pogodili su i trgovinu i proizvodnju, a uzrokovani su, gledajući u širem kontekstu, državnim neintervencionizmom, odnosno nemarom. Kao i u mnogim drugim slučajevima, ova, ali i prošle vlade, nisu i ne razmišljaju dugoročno pa se tako nije ništa učinilo po pitanju smanjenja energetske ovisnosti. Nije se povećala proizvodnja plina, sagradila veća skladišta, niti išta učinilo na alternativnim dobavnim pravicama. Trenutačno Sanaderu stoga ne preostaje drugo nego bezglavo tražiti odakle interventno uvesti plin. Naravno, po ogromnim cijenama.

Već sada tvrtke poput Belišća, Vira ili Diokija bilježe ozbiljne gubitke, a u slučaju da se problemi s opskrbom nastave, mogao bi se dogoditi kolaps pojedinih industrija. U situaciji u kojoj jesmo nemoguće je pronaći zadovoljavajuće rješenje jer dvojba o prioritetima između industrije i kućanstava ne postoji ni u jednoj zemlji. No, politička odgovornost leži u činjenici da se nije učinilo ništa za izbjegavanje takve situacije. Problemi s opskrbom plinom zacijelo će osjetno nepovoljno utjecati na industrijsku proizvodnju, pa i na BDP, ali što se tiče redukcije plina ne smatram da je riječ o državnoj intervenciji nego o logičnom rješenju, jer kućanstva u opskrbi ipak moraju imati prioritet – kaže Šantić, dodajući da su posljednji događaji potvrdili važnost konstantnog ulaganja u energetskoj sektoru kojim se osigurava stabilnost sustava te efikasnost transporta energenata.

Za male i srednje poduzetnike bi, smatra Švigir, vrlo korisno bilo ugovaranje dugoročnijih ugovora o isporuci plina i otvaranje energetskog sektora poduzetnicima. Ako ništa drugo, ozbiljnost aktualne situacije mogla bi u idućoj godini potaknuti državu i poduzetnike na okretanje alternativnim rješenjima kojima je, primjerice, Njemačka ovisnost o ruskom plinu svela na minimum. Potencijal peleta ili bioplina u Hrvatskoj potpuno je neiskorišten, a na taj bi način barem poljoprivredno-prehrambene tvrtke mogle riješiti problem opskrbe energijom. No, i tu je odgovornost na strani države s obzirom na postojeće administrativne prepreke.

Trgovački centri, primjerice, kao energent za grijanje najčešće koriste plin zato što je riječ o najekonomičnijem rješenju, ali sada su ga primorani zamijeniti skupljim strujom ili loživim uljem. Slične brige imaju i hoteli koji se griju na plin, a koji upravo očekuju jači val gostiju uoči Svjetskoga rukometnog prvenstva. Dugoročno, slažu se svi veliki trgovci, treba ulagati u obnovljive izvore energije, što se dosad izbjegavalo zbog velikih početnih ulaganja.

U uvjetima kad se očekuje dugotrajna i složena recesija, u najvećim svjetskim gospodarstvima aktivnije uključivanje države u tržišna kretanja, pa i u zemljama u kojima se u najvećoj mjeri zagovarala sloboda tržišta, postaje neizbježno. Razvijene zemlje su to najprije zorno pokazale na primjeru spašavanja svojih financijskih sustava, a sada industrije i radnih mjesta.

Iako postoje neke razlike u državnim mjerama (porezno rasterećenje, stimulacija potrošnje ili investicija), sve one pretpostavljaju snažan rast državne potrošnje. Relativna veličina javne potrošnje u Hrvatskoj (rashodi kao udjel BDP-a) već sada je iznimno velika, pa daljnji rast rashoda nije izgledan. Također, struktura rashodovne strane proračuna ne omogućuje u kratkom roku njihovo smanjenje tako da je i prostor za porezno rasterećenje gospodarstva iznimno ograničen, što je posljedica odgađanja važnijih strukturnih reformi u prethodnim godinama – kaže Šantić.

Prema njegovim riječima, Vlada bi u idućem razdoblju trebala dodatno intenzivirati reforme koje utječu na poboljšanje poslovnog okruženja, pristupiti sustavnom smanjenju državne potrošnje i dugoročno investirati u obnovljive izvore energije, što se dosad izbjegavalo zbog velikih ulaganja.