Pet pogrešaka koje svaki dobar menadžer treba izbjeći u kriznim vremenima

Ne uspiju li lideri gospodarstva povjerovati u oporavak stanja, strahovi bi im mogli postati samoispunjavajuće proročanstvo. Pomaže biti optimist tijekom recesije, kad je sve ostalo crno. Takav stav često u pozitivnom smislu prepoznaju klijenti, dobavljači i poslovni partneri.

U okruženju bankrota, stečajeva, pada burzovnih indeksa, kreditnih kriza i 700 milijardi dolara teško može spasiti financijsku industriju. Sve su to šlageri jedan gori od drugoga. Kad će i gdje sve to završiti te kako će se svjetska ekonomija oporaviti teško je predvidjeti. Ipak, kad je riječ o koracima koje kompanije trebaju poduzeti, odnosno ne poduzeti, stvari i nisu toliko neizvjesne. Ukratko, stručni savjet može se svesti na pet klasičnih grešaka koje valja izbjeći u nepredvidljivim vremenima. Za svaki od koraka postoje i konkretni savjeti s ciljem boljeg pozicioniranja kompanije u turbulentnoj godini koja je pred nama.

Prvi pogrešni korak bilo bi odgađanje donošenja odluka koje će popraviti dugoročno zdravlje vaše kompanije zbog straha od kratkoročne reakcije tržišta. Naravno, investitori žele dobre kvartalne rezultate, ali ne pod cijenu dugoročne štete kompaniji. Sa svakom odlukom koju donesete sada, bilo da je u vezi sa zapošljavanjem, stanjem na skladištu ili zaduživanjem, morate računati na propitkivanje i sumnje. Očito, ne želite opteretiti tvrtku nepotrebnim brojem zaposlenika ili prevelikim dugom, ali najgore odluka koju možete donijeti jest da ne napravite ono što biste trebali, zbog trenutačnog raspoloženja investitora.

Nemajte bježati od odluka koje su nepopularne kod investitora i analitičara kratkoročno, ali budite sigurni u vrijednost tih odluka dugoročno. Za to su menadžeri uostalom i plaćeni. Sada je, dakle, vrijeme za povratak fundamentima ekonomije. Kompanije koje se budu fokusirale na rok dulji od sljedećeg kvarta, one su koje će preživjeti.

Sljedeća česta greška jest pretpostavka da je najbolji način za pripremu na potrese onaj koji uključuje oprez i stupnjevitost. Konvencionalna mudrost, koja drži da plitka recesija znači i plitki oporavak pogrešna je, kažu ekonomski stručnjaci. U svakom danom trenutku postoji temeljni dugoročni i temeljni kratkoročni trend u ekonomiji.

Za investitore je ključno pitanje – jeste li lagali? Sve dok se povjerenje investitora u korporativno izvješćivanje i upravljanje u potpunosti ne vrati, potpuni oporavak ostati će izvan dosega – vidljiv, ali u daljini.

Treća je greška pretjerana želja za osiguravanjem pozicija kompanije prelaskom u poslovanje otporno na recesiju. Identificirati poslove otporne na recesiju, dakle one koji ostaju jaki i u slaboj ekonomiji svačiji je san vrijedan pokušaja, ali nije uvijek izvediv. Ipak, znati u čemu ste dobri i, važnije, znati kako proširiti svoje osnovne kapacitete i učiniti ih fleksibilnima zadaci su koje se uvijek može izvesti. Kompanija koja se snažno oslanja na proizvodnju trebala bi razmišljati o ulasku u usluge sukladne postojećim kapacitetima.

Fokusiranje na širenje baze klijenata, još je jedna česta predrasuda. U recesiji je možda pametnije njegovati postojeće klijente koji vam ostaju vjerni i u teškim vremenima, umjesto agresivnog traženja novih. Velika je vjerojatnost da će ti isti ostati vaši vjerni kupci i kad se vrate dobra vremena. Klijente koje privučete samo putem posebnih akcija i ponude često su najmanje vjerne, dapače bit će među prvima koji će vas napustiti ako namirišu bolju ponudu kod konkurencije.

Zato je svoje napore bolje usmjeriti prema dobivanju većeg udjela poslovanja postojećih mušterija. U nesigurnim vremenima, najbolje mušterije ostvaruju još veći udio u zaradi. U takvim je trenucima najvažnije pokušati svijet sagledati kroz njihove oči. Gdje im se može olakšati, ubrzati, sniziti trošak?

Posljednja u nizu grešaka jest pretpostavka da oporavak dolazi od onoga što lideri rade, a ne od onoga što misle. Stav je bitan. Ako kapetani gospodarstva ne očekuju snažan oporavak, njihovi strahovi mogu postati samoispunjavajuće proročanstvo. Pomaže biti optimist tijekom recesije, kad je sve ostalo crno. Vaš je stav često prepoznatljiv mušterijama i dobavljačima.

Kada konačno dođe do oporavka, menadžeri obično postanu pretjerano euforični, odnosno zaborave na sve što im je omogućilo preživljavanje krize i povratak među žive. To je vjerojatno dio ljudske prirode, nešto što će se uvijek događati, no bez obzira na to, treba to pokušati izbjeći. Psihologija je ovdje najvažnija, daleko važnija od puke ekonomije.