Gospodarska kriza u svjetskim razmjerima ozbiljno je zakucala i na hrvatska vrata, te se umjesto donedavnog optimizma sve češće čuju zabrinuti glasovi i procjene o mogućim negativnim posljedicama. Nema sumnje da će se gospodarska kriza odraziti i na područje usluga, a prijevoznici su se već sada sučelili s padom obujma poslova. O uzrocima krize te o mogućim putovima izlaska iz problema razgovarali smo s dr. Ljubom Jurčićem, profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
-
Činjenica je da je neoliberalizam u ekonomiji doživio krah i time izazvao krizu svjetskoga bankarskog sustava. Molimo vas da za čitatelje Prijevoznika ukratko pojasnite što se zapravo dogodilo na svjetskom financijskom tržištu i što je stvarno izazvalo ovu krizu?
-
Krizu je proizveo neoliberalistički kapitalizam, a do nje nije trebalo doći. Nju je proizveo čovjek. Prije dvadesetak godina liberalni kapitalizam pobijedio je socijalizam i tijekom tog razdoblja razvijao se bez takmaca. Povjerovao je u svoje savršenstvo i završio u slijepoj ulici. Mnogi ovo razdoblje nazivaju i financijskim kapitalizmom. Mnogo veća koncentracija bila je na financijskog nego na realni sektor. Povjerovalo se da je izvor bogatstva i blagostanja samo novac, novčani surogati i njihove izvedenice. Samo treba otkriti tajnu njihova beskrajnog stvaranja i bit ćete beskrajno bogati. Svaka generacija napravi istu grešku. Pomisli da je otkrila tu tajnu. Kad sebe uvjeri u to, onda naidu na dovoljno veliki broj pohlepnih ljudi koje također uvjere. I tako nastupi burzovna euforija. Novac i druge vrijednosnice se mnogo brže uvećavaju nego proizvodnja imovine roba i usluga.
I jednoga dana, prije ili poslije, ljudi shvate da vrijednosni papiri koji su im do jučer stvarali osjećaj bogatstva, sutra ne vrijede ništa ili vrlo malo. Shvate da ti papiri nemaju pokriće u imovini. Nastoje ih prodati. Njihova se ponuda povećava, potražnja pada, cijene pada. Nisu ništa naučili iz povijesti kapitalizma i papirnog novca. Proteklih tridesetak godina bilo je više od 400 različitih financijskih kriza. Međutim, one su sve bile više-manje lokalne, a ova sadašnja je globalna. Ona nije samo financijska nego i gospodarska i kriza svjetskoga političkog sustava. Ona je više od toga, to je ljudska tragedija na djelu.
Kriza je počela u Americi kad su financijski revizori povjerovali u financijsku ‘alkemiju’ da se vrijednosnice ‘žnj’ kategorije mogu bez posebnih problema pretvarati u vrijednosnice ‘A’ kategorije. Osim toga, proizvođači tih papira zaključili su da se svake minute na zemaljskoj kugli stvori jedna ‘pohlepa budala’ koju moraju pronaći da joj prodaju taj papir. I tako su se počeli proizvoditi ti, za spekulante ‘visoke vrijednosti’ papiri. Nažalost, polovinu tih ‘vrijednosnica’ u utrci za profitom kupile su europske i nešto manje japanske financijske institucije i tako u prvom koraku izveze krizu iz Amerike u ostatak svijeta.
-
Političari plaše narod nadolazećom krizom i recesijom i predlažu mjere stroge štednje. Je li izlaz u stagnaciji i stezanju remena?
-
Razvijene zemlje i velike zemlje koje su malo uvozno ovisne, ili imaju izbalansiranu vanjskotrgovinsku bilancu mogu poticati potrošnju. Zbog toga one u ovoj krizi donose mjere i stimuliraju potrošnju, jer će potrošnja povećati potražnju, a potražnja proizvodnju. To je logika kružnog tijeka gospodarske aktivnosti. U Hrvatskoj ta logika ne vrijedi. Naime, Hrvatska je visoku uvozno ovisna. Više od 60 posto njezine potrošnje direktno i indirektno dolazi iz uvoza. Uz to ima veliki deficit u vanjsko-trgovačkoj bilanci. Povećanje potrošnje u takvoj situaciji iznad 60 posto otišlo bi na uvoz, a manji dio na domaću proizvodnju, bez ikakvih pozitivnih efekata na izvoz.
Zbog toga u Hrvatskoj najprije treba donijeti mjere za povećanje domaćih proizvodnje, što će rezultirati povećanjem novostvorenih vrijednosti i dohotka. To povećanje dohotka automatski će, sukladno graničnoj sklonosti potrošnji, povećati potrošnju. Ne donesu li se takve mjere i ne provedu, slijedi pad zapošljavanja, plaća, standarda i socijalne napetosti. Hrvatska ima pred nosom vlastito tržište od približno 30 milijardi dolara koje je nerazumnom politikom prepustila uvozu.
Treba samo kreirati politike za povećanje efikasnosti domaćih proizvođača i za povećanje kvalitete domaćih proizvoda radi pokrivanja nešto više od deset posto ovog tržišta u naredne dvije godine. S takvom politikom već u 2010. godini imali bismo gospodarski rast iznad pet posto i bismo ‘na konju’. S takvim ciljem za 2010. godinu, mogli bismo kreirati gospodarske, socijalne i financijske politike kako bismo u 2009. godini spriječili pad standarda hrvatskih građana i poduzeća od bankrota.
-
Dio ekonomista, pogotovo onih mladih, smatra da nije izlaz u štednji i da su, prema njihovu mišljenju, glavni krivci za krizu – banke, te da one stoga moraju podmetnuti svoja leđa kako bi izvukle posrtnula gospodarstva. Pritom se misli na smanjenje kamatne stope kako bi gospodarstvo dobilo snage za novi uzlet?
-
Hrvatska je suočena s dvije krize. Prva razina krize je stagnacija domaćih proizvodnje, potrošnje, realnih plaća, povećanje deficitu u trgovini s inozemstvom i povećanja vanjskoga i unutarnjega duga. Takva je situacija od početka ove godine. Na našu stagnaciju koja je zapravo recesija, iduće godine prelit će se u Hrvatsku i globalna financijska i gospodarska kriza.
Budući da je to kriza svjetskoga gospodarskog sustava i kriza hrvatskoga gospodarskog sustava i gospodarske politike, rješenje nije u promjeni ili primjeni instrumenata postojećeg sustava, nego u promjeni sustava, u promjeni gospodarske politike. Smanjenje kamata samo je prividno rješenje. Kad su ljudi izgubili imovinu, vrijednosnice, kada gube posao, financijska budućnost postaje nesigurna. Potrošači se ne odlučuju na kupnju. Ako su planirali i ako je bilo normalno da iduće godine promijene auto, kućanske aparate, kupe novo odijelo ili nešto treće, zbog financijske nesigurnosti oni će to odložiti za bolje, iduće razdoblje. Zbog toga se smanjuje potražnja za proizvodima i uslugama vezanim uz te proizvode.
