Rješenja za crne dane

Prvo tržište na koje su se obrašile najveće posljedice krize jest brodarstvo. Cijena vozarine, koja je od početka godine bila rekordno visoka, sada je pala za golemih 95 posto. Zlatno doba brodara je, barem zasad, završeno. Ova je godina bila najbolja u povijesti hrvatskoga brodarstva i pitanje je kako će brodari preživjeti ne sljedeću, već 2010., kada ‘ispucaju’ sve rezerve. Brod koji je naplaćivao 80 tisuća US dolara po danu za prijevoz tereta, sada može naplatiti najviše pet do šest tisuća.

Osim dramatičnog pada potražnje za prijevoz robe, otkazuju se i brojne narudžbe za izradu brodova, prodaju flote, a najviše će u ovoj krizi profitirati kupci polovnih brodova, čije su se cijene prepolovile. Brod za rasuti teret star pet godina prije šest mjeseci stajao je 154 milijuna US dolara, a sada se može kupiti za 68,8 milijuna US dolara.

Najveći hrvatski brodari iz udruge Mare Nostrum (Atlantska plovidba, Tankerska plovidba, Lošinjska plovidba-brodarstvo, Jadroplov, Mediteranska plovidba, Jadrolinija, Splitska plovidba, Uljanik plovidba, Jadranski pomorski servis te Hrvatski registar brodova kao pridruženi član), ne žele još u ovom trenutku tražiti pomoć od Vlade, jer još imaju dovoljno zaradenih sredstava da mogu amortizirati pad cijene vozarine. Neki se brodari nadaju da bi kriza mogla završiti do kraja sljedeće godine, koju bi mogli izvući vlastitim snagama i sredstvima. No, ostvare li se prognoze nekih analitičara prema kojima će kriza potrajati tri do četiri godine, nitko neće biti pošteđen katastrofalnih posljedica.

Ive Mustač, Tankerska plovibda: – Preživjet ćemo jednostavno zato što smo u vrijeme konjunkture mislili na crne dane i pripremili se za krizu. Nastave li države slijediti smjernice WTO-a o slobodnom tržištu, može se očekivati da će brodski prijevoz biti veći u prijevozu prehrambenih proizvoda iz zemalja jeftine proizvodnje, doživjet će manji pad u prijevozu energetskih sirovina, a najveći se pad može očekivati u prijevozu gotovih elektromehaničkih i strojar- skih proizvoda.

Mediji pišu da je u najvećoj talijanskoj teretnoj luci Genovu, pretovar tereta (posebno metala kao što su bakar, cink, olovo i aluminij) pao u rujnu ove godine u odnosu na isti mjesec prošle 76 posto, a taj metal najviše uvoze industrije televizora, automobila, mobitela i slične. U prehrambenoj industriji navodno je još jedini poljodjeljski proizvod čija cijena u posljednjih godinu dana nije pala.

No, za razliku od tržišta suhog tereta koje se u ovom trenutku najviše srozalo, brodari koji prevoze tekući teret mogli bi proći nešto bolje. – Za nas se ne bi moglo reći da stojimo loše, iako su vremena zaista teška. Naime, imamo mješovitu flotu, od čega se 80 posto nosivosti odnosi na tekuće terete, čije je tržište promjenjivo, ali ne i sa svim loše, za razliku od suhih tereta, u kojemu je situacija katastrofalna. Kriza je došla odjednom, no kako imamo oko 60 posto flote u dugoročnom najmu, što znači da su vozarine dogovorene ranije, krizu još praktično ne osjećamo. Međutim, ona će sigurno brzo stići i nas, unajmitelji jednostavno neće moći podnijeti preuzete obveze i počet će otkazivati ugovore – komentira predsjednik Uprave Tankerske plovibde Ive Mustač, koji tvrdu svrstava među ‘jake’ brodare koji nisu pretjerali s investicijama i koji imaju dovoljnu akumulaciju iz koje će moći pokrivati obveze. No, to neće biti dovoljno. Tankerska plovibda posegnut će za raznim mjerama kako bi osigurala svoj opstanak, od rezanja svih vrsta troškova, što uključuje tekuće održavanje, plaće i investicije, reprogramiranje kredita, raspremu brodovlja (mirovanje brodova na mrtvom vezu) te rasprodaju flote ili dijela flote.

• Planovi Tankerske ostvaruju se onako kako su i zacrtani, a u osnovnoj se djelatnosti ništa ne mijenja i svih sedam brodova u gradnji bit će do kraja sagrađeni i uredno predani, dok će se investicije izvan djelatnosti brodarstva lagano usporiti i čekat će se bolji trenutak. Preživjet ćemo iz jednostavnog razloga jer smo u vrijeme konjunkture mislili na crne dane pa smo se pripremili za krizu. Dobro smo poslovali i uposili flotu, imamo njezinu optimalnu iskorištenost, nemamo gubitaka, stvorili smo rezerve i nadamo se da je to dovoljno za prebroditi krizu, tim više što je za nas zanimljivije ‘tekuće’ tržište, koje još nije loše, za razliku od ‘suho’, koje je potonulo – zaključuje Mustač.

U lukama se najbolje vidi stanje ekonomije. Lučka skladišta su poluprazna, a ako ne stižu teretni brodovi ili dolaze s pola tereta, to znači da se svjetska trgovina zauzima i da prestaje proizvodnja. Neki su brodari već otkazali naručeni brod, potpisani ugovor i radnje izgube 20 posto pologa nego cijeli brod koji bi, vjerojatno, bio prazan.

Lani su u flotu dubrovačke Atlantske plovibde ušli brodovi Libertas i Imperial, ove godine Zagreb i Miho Pracat, a iduće godine ulaze Držić i Sveti Vlaho. U međuvremenu Atlantska plovibda je prodala ili namjerava prodati stare islužene brodove, čime će znatno smanjiti troškove održavanja, a i zamrznula je sve nebrodarske investicije kao što je obnova hotela Grand na otoku Lopud, a hotel Lapad će funkcionirati kakav jest, bez predvidene druge faze obnove.

• Naš novi investicijski ciklus u brodove nastojat ćemo pomaknuti za godinu do dvije, a u slučaju najcrnijeg scenarija razmotrit ćemo i smanjenje broja naručenih brodova. No, drastičan pad vozarina (pad BDI indeksa s 11.793 na svega 700 bodova u samo šest mjeseci) manjim će se dijelom odraziti na poslovanje Atlantske plovibde u ovoj godini stoga što se još odrađuju prije sklopljeni ugovori iz razdoblja boljih vozarina. Prave posljedice krize osjetit ćemo u 2009. godini i to u znatnom smanjenju poslovnih prihoda. No, opseg smanjenja u ovom trenutku bila bi samo spekulacija jer se ništa čvrsto ne može očekivati, osim neočekivano. Brodove će se nastojati ugovarati za što kraća razdoblja kako bi što prije dočekali mogući oporavak tržišta – objašnjava predsjednik Uprave Atlantske plovibde Ante Jerković.

Prema njegovu mišljenju krizu će preživjeti brodari koji s jedne strane već imaju iskustva s preživljavanjem kriznog razdoblja i koji su kroz takva razdoblja više puta prošli, i s druge oni koji imaju dovoljno gotovinskih sredstava za održavanje uredne likvidnosti do normalizacije tržišta, koji imaju deponirana sredstva u relativno sigurnim bankama i oni koji uspiju smanjiti troškove, uz uvjet održavanja zadovoljavajuće razine sigurnosti.

• Preživjet će naravno i oni koji shvaćaju da se samo radom i pa meću te poštenim poslovnim pristupom tržištu, a ne spekulacijama i meštanjenjem, može uspjeti, što podrazumijeva zadržavanje velike većine poslovnih aktivnosti u sferi realne ekonomije, a igranje ‘trgovinom ničime’ svesti na najmanju mjeru. Sve su prognoze nezahvalne i u ovom trenutku gotovo nemoguće. Budući da je kriza počela u financijsko/bankarskom sektoru i prelila se u sve ostale sfere gospodarstva, jasno je da ona može završiti jedino stabiliziranjem sektora iz kojega je krenula. Tek se onda može očekivati početak oživljavanja realnog sektora i taj trenutak većina analitičara smješta u drugu polovinu 2010. godine.

Jedini način da uopće bude ikakva globalnog svjetskog poretku nakon krize jest zadržavanje temeljnih načela liberalne ekonomije, uz izuzetno strogu kontrolu i nadzor nad prometom financijskih derivata ili izvedenica kako po volumenu, tako po vrstama – zaključuje Jerković.