Američki Fed srezao osnovnu kamatnu stopu na povijesnih nula posto

R uše se mnoge tradicije posljednjih mjeseci, padaju i stvaraju se neslavlji rekordi, pa se i posljednja u nizu šokantnih vijesti savršeno uklapa u inače uzbudljiva vremena za ekonomiju. Američka središnja banka Fed srezala je prošli tjedan, deseti put u posljednjih nekoliko mjeseci, osnovnu kamatnu stopu. Samo po sebi to ne bi bila posebno fascinantna vijest da nije sasvim novog konteksta. Sada ta stopa iznosi smiješnih 0,25 posto u najgoroj varijanti, a u najboljoj ravno 0! Stopa, dakle, nije fiksna i, sasvim jasno, najniža je u povijesti.

Osim te povijesne pokazuju se, međutim, i još neke dimenzije ovakve odluke. Takav potez, naime, definitivno potvrđuje nedavne izjave šefa Europske središnje banke Jean-Claude Tricheta da bi masovna i kontinuirana sniženja kamatne stope mogla otići u suprotnu krajnost, što bi moglo imati i kontraefekt. Osim toga, taj potez pokazuje sve goru situaciju i ukazuje na neugodnu istinu da monetarnim vlastima zaista počinje nestajati municije za kratkoročni učinak i da se fiskalna grana mora pod hitno uključiti s brzim i efikasnim rješenjima jer bi u narednih nekoliko mjeseci moglo postati vrlo ‘čupavo’. Izjava Holgera Schmiedinga iz Bank of America to potpuno pljuje: – Važnije je što će biti sljedeći korak regulatora sada, kad ne mogu dalje rezati stopu.

Cijela je kriza uopće pokazala nevjerojatnu tvrdoglavost moderne ekonomije. Svi dosadašnji pokusaji da se pokrene gotovo posve posustala ekonomija ne radaju željenim rezultatima, dapače, stvari uporno sve više usporavaju. Naravno, burze su odmah pozitivno reagirale na odluku Feda i zabilježile skokove od 4,20 posto (Dow Jones), 5,14 posto (S&P 500 indeks) te 5,4 posto (Nasdaq). Mala je to utjeha, doduše, s obzirom na to da podovi i skokovi burze u posljednje vrijeme i ne znače previše kad je riječ o realnoj ekonomiji.

I neke druge središnje banke odmah su reagirale, prateći korak iz Amerike. Tako je Češka središnja banka svoju temeljnu kamatnu stopu snizila za pola boda, čime ona sada iznosi 2,25 posto. Ista je priča i na drugom kraju svijeta, u Japanu. Tamošnja je središnja banka smanjila kamatne stope drugi put u dva mjeseca. Prekonoćna stopa smanjena je na sasvim simboličnu razinu od 0,1 posto, iako je već bila na 0,3 posto. Jen je odmah potonuo u odnosu na dolar, što je potaknulo špekulacije o izravnom miješanju vlade u tečaj radi sprječavanja daljnjega jačanja jena, o čemu uvek ovisi japanska izvozna sposobnost, jedan od motora rasta.

Kamatne stope već su ušle u antologiju prije nekoliko tjedana, kad je Europska središnja banka smanjila stopu za tri četvrtine postotnog boda, na 2,5 posto, potez koji su slijedile Švedska i Engleska središnja banka. Fedov je potez ipak presedan bez premca, jer većina središnjih banaka ima još prostora za smanjivanje s obzirom na to da se većina kamatnih stopa sada kreće oko dva posto, iako to uglavnom vrijedi više za Europu, dok druga tržišta, izravno vezana uz dolar i američku ekonomiju, u stopu prate Fedove poteze poput Japana ili Hong Konga koji je, primjerice, srezao stopu na pola posto, dok su Kuvajt i Norveška, s druge strane, trenutačno na 3,75 posto i imaju daleko širi manevarski prostor.

Uza sve te očajničke pokušaje da se ‘podmaže’ ekonomija postavlja se pitanje gdje svi ti novci nestaju? Jer s krizom ili bez nje, s kolapsom financijskih tržišta ili bez njega, sav novac nije jednostavno ispario preko noći pa je pravo pitanje zašto se te injekcije ne osjećaju u ekonomiji, odnosno zašto nije pokrenuto pozajmljivanje i kolanje novca. Odgovor, čini se, zasad svima izmiče, premda je najbiži istini da zaleđeni od straha svatko svoje drži u čarapi, i banke i kompanije. Koliko je situacija ozbiljna ogleda se i u činjenici da Fed namjerava dodatnim nekonvencionalnim mjerama dalje širiti svoj spektar mogućnosti. Jednostavnije, istrošiviši metke u starom pištolju kupit će si sačmaricu. To znači dugotrajniju simboličnu kamatnu stopu i nastavak otkupa toksičnih sredstava radi pročišćavanja tržišta zagadenog pohepom i neozbiljnošću niza financijskih institucija.

Snažne i za bankare krajnje neubojljivo agresivne izjave još su jedan novi moment koji valja svakako primijetiti jer služi vrlo konkretnoj svrsi. U izjavi Feda pisalo je, među ostalim, sljedeće: ‘Federalna rezerva upotrijebit će sve raspoložive instrumente radi promoviranja ponovnog pokretanja održivog ekonomskog razvoja i očuvanja stabilnosti cijena’. Osnovni problem globalne ekonomije u ovom je trenutku gotovo potpuni gubitak povjerenja između sudionika ekonomskog procesa, pa takve izjave u tom smislu treba i shvatiti. Nije nimalo nevažno poslati tržištu jasan i radikalni signal, čak ako iza njega i ne stoji dovoljno jaka sredstva. Takvim širenjem kreditnih programa Fedova bilanca je porasla od ispod 900 milijuna dolara na više od dva triljuna, no valja očekivati i daljnje bujanje, do čak tri triljuna prema nekim procjenama.

Najveća žrtva aktualnih previranja nesumnjivo je, dakle, povjerenje i spremnost sudionika u ekonomiji da nastave po starom, nakon što su se mnogi opekli toliko da i ne mogu više izgledati kao prije. Situacija, iako vrlo teška, još nije dosegnula kataklizmičke razmjere kako neki vole vjerovati, ali treba biti realan i priznati da to više nije samo filmska mogućnost već i vrlo stvarna, u slučaju da krvotok uskoro ne prokola. Zadatak koje je pred donositeljima ekonomskih odluka, zapravo i nije toliko težak. Akumulirano znanje o ekonomiji i iskustva prikupljena tijekom dugo vremena pokazuju da se dalje od već poznatih rješenja i ne može baš ići. Drugim riječima, što se zna, zna se. Sve to što Fed misli dodati svom portfelju operacija, dakle, nije, niti može biti revolucionarno. Monetarna grana bliži se vrhuncu svojih mogućnosti, koje, brat bratu, nikad i nisu bile široke koliko su to one u rukama politike, odnosno fiskalne grane. Niz fiskalnih stimulansa koje su proteklih tjedana vlade velikih svjetskih ekonomija osmisliše bit će, sada je jasno, presudni za eventualno izvlačenje iz jame. Dalje od toga, zapravo i ne postoji.

Odluka slovenske Vlade da stavi veto na otvaranje 11. poglavlja u pregovaračkom procesu Hrvatske s EU naišla je na bezrezervnu podršku svih političkih krugova i parlamentarnih stranaka. Stručnjaci i eksperti s područja međunarodnog prava kažu da je potez slovenske Vade bio očekivan, jer se njime traži ostvarivanje stanja kakvo je bilo 25. lipnja 1991. godine. Tako dr. Marko Pavliha s piranskog Fakulteta za pomorstvo, potez premijera Pahora pozdravlja i ujedno je izrazio nadu da će slovenski Parlament, sukladno mišljenju dr. Framce Bučara, donijeti rezoluciju ili izjavu kojom se argumentira zašto Slovenija inzistira upravo na tom datumu. Pavliha također smatra da bi eventualna arbitraža u graničnom sporu Hrvatske i Slovenije trebala slijediti načelo pravičnosti. Slovenija od tog načela ne bi smjela odstupiti, jer je primjer razgraničenja između Slovenije i Hrvatske specifičan i nije zabilježen u pravnoj praksi. Prof. dr. Milan Brglez s Fakulteta za društvene znanosti kaže kako je veoma važno da Slovenija uspije isključiti hrvatske sporne pregovaračke dokumente, jer bi to, u protivnome, moglo u postupku arbitraže prejudicirati konačnu odluku. Načelo pravičnosti jedino može Sloveniji dati bolje polazne osnove, jer sve drugo upućuje na to da bi moglo doći do rješenja morske granice koje ne bi odgovaralo onome što zagovara slovenska politika, kaže Brglez.

I dok su politika i eksperti jedinstveni u mišljenju, slovensko se gospodarstvo ne oglašava. Mudro čeka daljnji razvoj događaja. Hrvatska je i nakon ulaska Slovenije u EU ostala njen važan vanjskotrgovinski partner. Hrvatska je Sloveniji četvrtu izvozno tržište odnosno peto uvozno tržište, dok je Slovenija jedan od važnijih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske. Prema podacima NB-a Hrvatske, Slovenija je na sedmome mjestu među stranim investitorima. Do sada je neposredno uloženo 927 milijuna eura. To Hrvatskoj osigurava liderstvo mjesto, kao najpoželjnijoj investicijskoj destinaciji slovenskoga gospodarstva. Nešto više od četvrtine svih slovenskih neposrednih stranih ulaganja usmjerno je u Hrvatsku. Najviše u izvozno usmjerno gospodarstvo.

U isto vrijeme Hrvatska je investirala u slovensko gospodarstvo 80 milijuna eura. Najveća Hrvatska investicija u Sloveniji datira u vrijeme nekadašnje zajedničke države. Riječ je o AC Krškome, u kojemu vrijednost hrvatske investicije iznosi 750 milijuna dolara. Robna razmjena u prošloj godini između dviju zemalja dostigla je vrijednost od 2,5 milijardi eura i 900 tisuća eura iznosio je promet u uslugama. Platni deficit Hrvatske u roboj razmjeni sa Slovenijom i iz godine u godinu se smanjuje, ali još je velik.

Mediji u Sloveniji jedinstveni su u odobravanju tvrdog stava Vlade prema graničnom sporu s Hrvatskom i neki komentatori premijera Boruta Pahora nazivaju odlučnim i dosljednim. Međutim, pojedini slovenski analitičari upozoravaju da je riječ o opasnoj politici, koja bi se Sloveniji mogla obiti o glavu. Komentator ljubljanskog lista Dnevnik, politički analitičar Vlado Miheljak smatra da bi inzistiranje i ultimatumi mogli kao rezultat imati trajno negativne posljedice u bilateralnim odnosima dviju zemalja.

Upozorava da će takav populistički Pahorov pristup javnosti na početku doživjeti kao politički triumf i ako je veliko pitanje je li to u skladu sa slovenskim nacionalnim interesima, na primjer, gospodarstvenim i turističkim. Nekadašnji glavni urednik tjednika Mladina Janez Sever u komentaru na jednom portalu navodi da Hrvatska teško može prihvatiti ultimatum Slovenije, jer to u biti znači da Ljubljana praktički diktira granicu. Zanimljiva je i njegova teza kako mnogima u Europi odgovara odlaganje ulaska Hrvatske u EU te da Slovenija, prema svemu sudeći, ima tihu podršku nekih većih članica EU.