Emporio-Armani

Iako u hrvatskim propisima službeno ne postoji, osobni bankrot hrvatskih građana u praksi je neizravno zastupljen primjenom Ovrišnog zakona, na osnovi kojega se oduzimaju kuće i stanovi. No za propisivanje stečaja svih kategorija fizičkih osoba kao što je to uređeno u razvijenim zemljama, Hrvatska prema ocjenama stručnjaka još nije spremna jer bi većina građana u tom slučaju morala odmah proglasiti stečaj. Osim toga, provođenje stečaja nad svim kategorijama građana uvelike bi povećalo troškove jer bi se morali imenovati posebni povjerenici koji bi financijski sanirali i kontrolirali imovinu bankrotiranih građana pojedinaca sve do okončanja postupka stečaja nad njima.

U svijetu postoje dvije varijante osobnog stečaja. Prema prvoj opciji dužniku se oduzima sva imovina osim osnovne potrebne za život i otpisuje mu se dugovi. U drugoj, blažoj varijanti dužnik ostaje bez svih kreditnih kartica kojima se dotad koristio i mora pristati da u pravilu od tri do pet godina otplaćuje najveći mogući iznos duga, koji određuje sud. Nakon tog razdoblja ostatak duga otpisuje mu se, odnosno opašta, ali u pravilu od pet do sedam godina nema se pravo koristiti nijednim kreditom kao nijednom kreditnom karticom. Institucija osobnog stečaja u svijetu postoji više od 300 godina, a ovisno o zemlji uređena je prema konzervativnom ili liberalnom načelu. U konzervativnoj varijanti, koju primjenjuju Kina, Turska, Ukrajina, Saudska Arabija i brojne zemlje Latinske Amerike, nije moguć ni djelomičan oprost duga; prema liberalnoj, ostatak duga koji se ne može otplatiti u propisanom roku otpisuje se, a dužniku se nakon propisanog roka kušnje omogućuje novi financijski početak. Liberalnije zakonodavstvo, kad je riječ o osobnim stečajevima, imaju SAD, Velika Britanija, Kanada i većina zemalja Europske unije.

Zahtjeve za pokretanje stečajnog postupka u velikoj većini slučajeva podnose banke i upravo će u nijednom slučaju sljedeće godine biti sudbina velikog broja zaduženih tvrtki. Na pitanja kako će se u krajnjoj godini ponašati prema dužnicima, banke za sada izjavljuju da će stečaj biti krajnja solucija.

U Raiffeisen banci tvrde da im je u interesu da poduzeća uredno otplaćuju svoje kreditne obveze kako ne bi imale problema u naplati svojih potraživanja, jednako kao što je poduzećima u interesu da uredno otplaćuju dugove kako bi izbjegla mogući bankrot. Tvrdi da banka kontinuirano reprogramira ili prolognira otplate kredita poduzećima koja su zapala u probleme, bez obzira na to iz kojeg je razloga poduzeće u nezavidnom položaju. Banci je pri tome važno da tvrtka za to ima opravdan razlog i da reprogramiranje, poček ili neka druga mjera može dovesti do rješenja povoljnog i za poduzeće i za banku.

Gordan Muškić, direktor Sektora poslovanja s pravnim osobama u Hypo banci, kaže da je bankrot krajnja mjera koju uvijek pokušavaju izbjeći. Banka prije toga nastoji restrukturirati tvrtku i pokušati naći rješenje za izlazak iz financijske krize. No to se uvijek radi individualno i za svaki se pojedinačni slučaj kroji poseban paket mjera, kaže Muškić.

Sličan odgovor dali su i u PBZ-u, u kojem tvrde da su svojim klijentima partner i u lošim vremenima.