Lehman Brothers, Tribune Company, Baltimore Opera Company i još 8.939 američkih kompanija u 11 je mjeseci ove godine proglasilo bankrot. Navedena brojka zvuči još strašnije uspoređi li se s brojem bankrota koje su prijašnjih godina prijavljivale američke tvrtke. Naime, u usporedbi s cijelom 2007. riječ je o 43 posto više bankrota, a 11 ovogodišnjih mjeseci, kad je riječ o bankrotima, nadmašilo je 2006. za čak 78 posto.
Da stvar bude još gora, američki analitičari navode da ni famoznije 11. poglavlje, koje omogućuje kompanijama da na neko vrijeme odgođe plaćanje svojih potraživanja prema vjerovnicima i da se u tom vremenu konsolidiraju, više nije od velike pomoći. Naime, u slučaju pozivanja na to poglavlje, kompanija koja je proglasila bankrot na sudu bi pregovarala s vjerovnicima o kreditnim uvjetima i reprogramiranju kredita, no kreditori trenutačno nisu pretjerano voljni kompanijama koje su se našle u lošoj situaciji dodatno kreditno pomagati.
Upravo zato, smatraju stručnjaci, mnoge kompanije odgađaju proglasaivanje bankrota iako na taj način vjerojatno propuštaju posljednju mogućnost da se reorganiziraju i spase na vrijeme. Stoga se može očekivati da će u SAD-u biti sve više bankrota, a možda čak i više likvidacija nego do sada.
Ovogodišnja statistika američkih osobnih bankrota crnja je od onih korporativnih. Procjenjuje se da će se do kraja godine broj bankrotalih Amerikanaca popeti na 1,1 milijun, što je 33 posto više u odnosu na godinu dana prije. U tome prednjači Kalifornija s po rastom od 81 posto, Arizona s rastom od 78 posto, a rekorder po broju bankrota po stanovniku jest Tennessee. Najveći dio osobnih bankrota, više od 60 posto, podnesen je na osnovi tzv. poglavlja 7., koje Amerikancima s ispodprosječnim primanjima omogućuje otpis svih dugova.
Međutim, često je i to nedovoljno. Tonči Barbić iz Cofacea nudi još jedno rješenje: Prodaja imovine koja ne utječe na obavljanje osnovne djelatnosti društva, povećanje kapitala ili pronalazak strateškog partnera mogu biti opcije. No, pronalazak vanjskog investitora sa svježim kapitalom, na žalost, nije realna mogućnost ako je riječ o prosječnim tvrtkama, imajući u vidu trenutačnu situaciju na tržištu kapitala. Visokozaduženim tvrtkama preostaju jedino pregovori s vjerovnicima, s ciljem reprogramiranja dugova kao zadnjom opcijom – smatra Barbić te dodaje da visokozadužene tvrtke trebaju smanjiti troškove gdje je to moguće, kao i obim poslovanja s tvrtkama koje sporo plaćaju te poslovati s portfeljem kupaca boljeg retinga.
Sudeći prema njegovim riječima, u 2009. godini dokapitalizacija neće biti poluga za kojom će tvrtke previše posezati, a ne vjeruje ni da će se previše dugovanja pretvarati u vlasnički kapital. Ne očekujem da će se dugovanja pretvarati u vlasnički kapital jer to zahtijeva dodatni angažman vezano uz upravljanje i kontrolu poslovanja tih tvrtki. To bi se moglo dogoditi ako je riječ o velikim iznosima i o tvrtkama gdje postoji strateški interes preuzimanja od strane vjerovnika – smatra Barbić.
Denis Smolar, predsjednik Uprave Fima Fasa, kaže da će u uvjetima nedostataka kapitala domaće kompanije biti potaknute na restrukturiranje pasiva (npr. pretvaranje kratkoročnih dugovanja u dugoročna), ali i na određene poslovne kombinacije. Tako će i mezanin financiranje, odnosno podređeni dug ili povlašteni kapital postati nešto o čemu će razmišljati veći broj kompanija. Prednost takvog financiranja za kompaniju leži u pristupu sredstvima i povoljnijem tretmanu sa stajališta kreditnog retinga i boniteta (ako je riječ o povlaštenoj glavnici), dok je tipični motiv ulagača nešto veći očekivani prinos – objasnio je Smolar. Za vlasnike tvrtki neugodna je posljedica tog rješenja što mogu ostati bez dijela vlasništva nad tvrtkom. Ali i to je bolje od potpune propasti.
