Zabrana rada nedjeljom smanjit će potrošnju

Kupci tijekom tjedna imaju mnogo manje vremena za kupnju nego vikendom te se sasvim sigurno nedjeljni promet neće u cijelosti prenijeti na ostale dane u tjednu.

Sljedeća će godina biti prepuna izazova za cijelo gospodarstvo i sa sigurnošću mogu reći da će se dogoditi pad ukupne potrošnje, prije svega zbog nadolazeće globalne krize, ali dobrim dijelom i radi zabrane rada nedjeljom. Kupci tijekom tjedna imaju mnogo manje vremena za kupnju nego vikendom te se sasvim sigurno nedjeljni promet neće u cijelosti prenijeti na ostale dane u tjednu. Činjenica je da se vikendom obavljaju velike obiteljske kupnje, što znači da će kupci tijekom tjedna kupovati samo artikle za dnevnu upotrebu, a subota će, pak, postati jedini dan za velike obiteljske kupnje.

Mercator će još intenzivnije i detaljnije pratiti tržišna kretanja te ponudu i cijene prilagodavati tržišnim uvjetima. Poseban izazov posljednjih godina dana bio nam je rast cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, uzrokovani velikim promjenama na globalnom tržištu. Proširivali smo ponudu linije vlastite trgovačke marke, koja je cijenom i kvalitetom najpovoljnija na tržištu, da bismo se oduprli redovnim poskupljenjima.

S druge strane, mnogim smo proizvodima kroz projekt Zaključane cijene, unatoč poskupljenjima od strane dobavljača, zamrznući cijene. Važno je naglasiti da su akciju Zaključane cijene podržale i sindikalne udruge Hrvatska udruga sindikata, Samostalni sindikat uslužnih djelatnosti Hrvatske i Sindikat trgovine Hrvatske. Mercator-H će u 2009. nastaviti započete investicije, dakle projekte koji su u tijeku. Od kapitalnih investicija najvažniji je dovršetak Mercatorovog centra u Varaždinu te pripreme za Zagreb III i Sesvete. Isto tako, u planu je otvorenje hipermarketa u novim trgovačkim centrima u Zaprešiću i Slavonskom Brodu.

Dodatno, maksimalno ćemo se okrenuti unutarnjim rezervama, odnosno postizanju veće troškovne efikasnosti kroz razne projekte optimizacije troškova i zaliha, na čemu intezivno radimo od početka ove godine.

Kao što sam već naveo, iduće nam je godine u planu dovršiti već započete projekte, pripremiti se za razvijanje logistike te permanentno i kontinuirano raditi na povećanju produktivnosti i troškovne racionalizacije. Mercator, s oko sedam posto tržišnog udjela, drugi je trgovac u Hrvatskoj i usprkos novonastalim kretanjima na tržištu kapitala ostaje pri ostvarenju zacrtanoga strateškog cilja – do 2012. godine dostići 15% tržišnog udjela.

Teško je izdvojiti tri različita pojma koja bi mogla karakterizirati iduću godinu. No koje god spomenuli, zajednički bi im nazivnik bio – izazov.

Sjesti u lokal Tower Caffe, u ZG Toweru s druge strane Vukovarske, stoga je došlo poput terapije. Cityjem već neko vrijeme kola priča o nervozi, strahu od otkaza i nesigurnosti koje osjeća većina zaposlenika tamošnjih tvrtki. Upravo ispred ulaza u ovu zgradu prije petnaest dana protestiralo je 60-ak radnika koji su u tvrtki Poor Hrvatska dobili otkaz. S obzirom na to da staro pravilo kaže kako je nezgodno pitanje uvijek najmudrije postaviti za šankom, vlasnika Tower Caffea Sašu Stipića upitali smo osjeća li i on krizu. Uvjereni da će nam odgovoriti potvrdno, jer su nas neke djevojke koje rade nekoliko katova iznad njega gotovo uspjele otjerati korporativnom i značajnom šutnjom, u konačnici se ipak ništa od toga nije dogodilo. Dapače.

• Krizu nit’ vidim, nit’ je osjećam. Upravo suprotno, zbog gužvi koje mi se znaju dogoditi odlučio sam lokal s 235 metara četvornih proširiti za još jedno 70-ak na galeriji koju ću sagraditi. U ovo vrijeme imam toliko narudžbi za novogodišnje partyje raznih tvrtki da ne stignem svima pronaći termin – kaže Stipić.

• Nije riječ o tome, već ponajprije o činjenici da za razliku od nekih drugih lokala ja svoj posao temeljim na 1.500 ljudi koji rade u ZG Toweru. Umjesto da se koncentriram na noćne provode, iako oni možda donose i bolju zaradu, odlučio sam voditi miran posao. Ujutro radije skuham kavu šefu Svjetske banke u Hrvatskoj, ljudima iz Pfizera, Bayera, DeLoittea ili Saab Gripena, nego čistiti iza gostiju od prošle noći. I tako lijepo radimo ujutro, zatim za vrijeme pauze te nakon 17 sati, kada većina prestaje raditi. Četvrtkom i petkom imamo After Work Partyje i to samo zato što su nas ljudi iz zgrade to tražili – objašnjava Stipić te dodaje da ga više od gospodarske krize zabrinjava zabrana pušenja koja će konzumente ali i ministra financija Šukera ‘obradovati’ na redne godine.

Već i sam pogled kroz izlog obližnjeg restorana Sempre, u vlasništvu popularnog Omera, također je toga dana nudio priču o zadovoljnom ugostitelju. Ni tamo se, barem koliko se virem u tanjure i čaše gostiju moglo zaključiti, nije osjećala kriza. Ako ona ipak u restoranu i kafiću dolazi posljednja onda obližnji ‘narodski’ i jeftin restoran Ribić neće još dugo posjetiti. Svakako kasnije nego ove gore navedene ugledenije, sredenije i skuplje. Pržene lignje su se tamo ovih dana prodavale kao da se upravo odigravala završna večer međunarodnog sajma prženih lignji. Jesu li razlog tome niske cijene ili nešto drugo teško je bilo otkriti. No, teza koju su neki sugerirali, naime da u ugostiteljskom dijelu Cityja vlada pustoš, odmah je pala u vodu. Kao kamen. I pritom potonula.

A kako je u obližnjem Fly! Baru gdje se tijekom dana spuštaju zaposlenici tvrtki koje su se smjestile u njegovu okruženju? Je li tamo nova hrvatska kriza realnost pronašla svoju publiku ili je božićno-optimistički duh preuzeo i to mjesto, na početku smo upitali jedno društvo mladih bankara, brokera…što li. Ono što će oni ispričati neki stariji stanari Cityja poslije će nam ipak opisati kao ‘pomalo naivno’. Red nadanja, pa red odbijanja realnog prosuđivanja situacije, te naposljetku glasno izricanje vjere u promjene koje bi novi američki predsjednik Barack Obama trebao donijeti svijetu… da to je bilo preteško podnijeti. Teže čak i od njihova pozivanja na razne povjerljivosti informacija i autorizacije ničega kojima su objasnili odbijanje da se predstave makar imenom. Naravno, nama to nije palo čak ni na pamet.

Jednom običnom reporteru nakon toga ipak nekako dode da gotovo izljudi realnog i ozbiljnog sugovornika kao što je nakon njih bila direktorica marketinške i event agencije Ex-Alto Antonija Radić. Ova stanovnica Cityja također je iskazala optimizam, ali je pritom iznijela i argumente te neka svoja ozbiljna viđenja poslovnog trenutka u kojem živimo. Njezina poslovna filozofija prema kojoj ‘nema rezanja tamo gdje su emocije’, čini se, funkcionira.

• Svaki upit prema drugim tvrtkama ovih blagdanskih dana prolazi. Organiziramo niz događanja i sve funkcionira normalno. Zbog toga uopće ne volimo razgovore o krizi jer ih smatramo prenapušanim. Uostalom, naš je stav da je eventualna kriza vrijeme kada kreativci i istinski ‘frajeri’ mogu dobro proći. Dakle, riječ je o vremenu izazova, a mi baš njih najviše volimo. Stoga upravo u naredna dva tjedna na sve odgovaramo projektom After Work Sales Party. Riječ je o predstavljanju modne linije Fashion Gurua Borisa Banovića, i to uz šampanjac i jagode. Poslovni ljudi će nakon 17 sati moći doći u naš ured i kupiti neku od njegovih kreacija – kaže Antonija Radić.

A potvrda da pritom zna što govori jest lista njezinih klijenata na kojoj su Jana, Juicy, Durex, hoteli u Hvaru, Makarskoj i Baškoj te OMV kojemu ovih dana dovodi prigodnog plavo-zelenog Djeda Mraza.

• Naš pogled ‘out of the box’ predstavlja rješenje – savjetuje Antonija Radić.

Kako se obično na ovakve poruke voli kontrirati uzrečicom da je lako pričati dok je krov nad glavom, valjalo je provjeriti što se zapravo događa s poslovnim prostorima u Cityju. Ipak je gradnjom zgrada u tom dijelu Zagreba i počeo svojevrsni poslovni bum u hrvatskoj metropoli, pa je nekako bio red upravo ovaj možda i najozbiljniji pokazatelj trenutačne situacije provjeriti na najrelevantnijoj adresi. Za to je trebalo još jednom prijeći Vukovarsku i zaputiti se u jezgro Cityja. Na tom putu, koji je kroz prolaz zgrade VMD-a vodio prema tvrtki koja je iznajmila većinu poslovnih prostora Ilirika nekretninama, susreli smo niz stranih poslovnih ljudi. Nabasti na Indijce možda je bilo pomalo neobično. Na Austrijance, Slovence, Nijemce i Madare pak posve normalno. Svi oni razumjeli su hrvatsku riječ ‘kriza’ i pritom se smijali koliko je slična svojoj istoznačici na engleskom. Bilo je uobičajeno vidjeti i Ruse u kineskom restoranu kod Mr. Chena koji također posluje kao da u Zagrebu sutra neće svanuti. No, u njegovoj blizini krajnje korisno i svakako važno bilo je susresti prokurista Ilirika vrijednosnih papira Damira Jambreka. Prije nego što će nas uputiti na niz pravih adresa ovaj iskusni mačak krupnog biznisa u nekoliko je riječi dao svoju dijagnozu trenutačnog stanja u Cityju:

Jedan od najjasnijih dokaza da su investitori u gradnju poslovnih prostora u Cityju loše planirali jest i taj da se tijekom 2009. neće dovršiti nijedan novi objekt A klase. Iako će netko reći da im je pritom i sreća izašla ususret jer u godini od koje se očekuje najveća gospodarska kriza oni neće imati balast u obliku praznih zgrada, istina je ipak drugačija. Žarko Kovačić iz Ilirika nekretnina objasnio je o čemu je riječ:

• Postojeći poslovni prostori ove kategorije u Cityju već su svi iznajmljeni. U narednim godinama nijedan objekt neće biti dovršen, a već 2010. na tržište izlazi čak tri s 80.000 četvornih.

• Stvari su jednostavne. Lani su godišnji pobjednici bili otvoreni investicijski fondovi, a zbog krize će to ove godine biti banke. One trenutačno imaju depozite i plasmane pa za njih nema brige. U samom Cityju je problem bio u tome što se previše ulagalo u nekretnine umjesto da se novac uložio u proizvodnju. Zato će se uslijed krize u narednom razdoblju najam poslovnih prostora pojeftiniti – objasnio je Jambrek.

Njegov kolega, direktor Ilirika nekretnina Žarko Kovačić, jednako kao i stručnjaci iz King Sturgea, složio se s tvrdnjom da City počiva na poslu s nekretninama te da o njemu ovisi njegova buduća ‘krvna slika’.

• Trenutačno je popunjeno 99 posto od svih približno 250.000 metara četvornih ureda koji su ovdje sagrađeni. Tijekom 2006. došlo je do velike ponude objekata A-klase i tržište ih nije moglo apsorbirati, a to se nastavilo i 2008. Tek ove godine, dakle uoči veće krize koja se sada dešava, uspjeli smo ipak sve iznajmiti, gotovo u posljednji čas. No, kako se situacija rapidno počela mijenjati tako su se već počeli javljati i prvi pokušaji tvrtki za smanjivanje troškova – kaže Kovačić.

O čemu je riječ, odnosno kasni li tko od zakupaca možda s mjesečnim uplatama, je li možda tko čak protjeran iz Cityja pitanja su koja su logično uslijedila.

• Nema kašnjenja jer su ugovori o zakupu u pravilu potpisani na tri godine. S druge strane, određene tvrtke smanjile su broj zaposlenih pa su sukladno tome počele u podzakup nuditi dio prostora koji im je sada višak. To je ujedno i prva faza u refleksiji novonastale krize. Dode li do druge, ona će se vjerojatno očita- vati u tome da će dio tvrtki nagodinu odbiti potpisati nove ugovore o najmu na daljnjih 36 mjeseci prema postojećim cijenama. Kako stranci trenutačno ne žele kupovati ureda, a tvrte i njihovi postojeći zaposlenici će umjesto ekspanzije nastojati sačuvati radna mjesta, banke će na kraju vjerojatno zaustaviti financiranje. Kada spominjemo krizu u Cityju govorimo upravo o tome – objasnio je Kovačić.

A što može pomoći, riješiti i raspetljati ovu situaciju? Pitanje je to koje se u Radničkoj i Vukovarskoj ovih dana najčešće postavlja. Krediti? Teško jer banke ovih dana novac čuvaju kao grešnik najgoru tajnu. Pa odakle bi onda mogla doći pomoć? S neba? Od Boga teško, ali od andela, i to onih poslovnih, e to bi već bilo moguće. U to se nedavno uvjerio Vedran Razar kojemu je projekt virtualnih ureda pogurao bivši suvlasnik HG Spota Hrvoje Prpić. Koliko je taj poslovni dobročinitelj to spreman ponoviti s nekom drugom kompanijom teško je reći jer u svom poimanju gospodarske krize ne štedi nikoga.

• Osobno, ja se krize ne bojim i sumnjam da će ona utjecati na moj život. No, za to razloga itekako imaju oni koji ovise o bankama i njihovim kreditima. Oni će teško preživjeti – poručuje Prpić, čovjek čiji ‘andeoski telefon’ ovih dana i uz najbolju bateriju ne izdrži do podneva od svih silnih poziva zainteresiranih za njegov ljekoviti financijski dodir. A koliko je tek onih koji šute i krizu proživljavaju u sebi? U Cityju vjerojatno mnogo. Jako mnogo. Blefova od milijun kuna tamo je ispučano već milijun. I zato riječi jednog od direktora tvrtke koja tamo posluje i koji opisuje samo ono što sâm vidi kroz prozor, govore više od svih analiza i statistika. Ne vidi on pritom iz svog ureda Grincha koji krade ili bankarskog Djeda Mraza koji spašava Božić. On vidi samo dim.

• Kod nas u zgradi ne smije se pušiti pa svi koji to žele izlaze ispred ulaza. Prije godinu dana kroz prozor bih ponekad vidio tek tračak tog dima odozdo. Danas je to pravi oblak. Strah me je, nastavi li se kriza bojim se da kroz njega više neću vidjeti ni Sunca, a ni Mjeseca – zaključio je znakovito priču o Zagreb Cityju. Mjestu još uvijek blatnih cesta po kojima bi uskoro mogli juriti Astoni Martini, ali osim njih tužno hodati svi oni kojima bi burza (rada) u Zvonimirovoj mogla ostati jedina na kojoj će moći ponovno zaigrati.