Kakva će biti 2009. za poslovnu zajednicu

Osiguranje novca za financiranje kratkoročnih i dugoročnih obveza bit će glavni izazov većini menadžera i financijskih direktora u 2009. Osim što će biti teže dobiti kredite od banaka i vjerojatno gotovo nemoguće na domaćem tržištu kapitala, bit će sve teže osigurati i urednu naplatu potraživanja.

Godina koja je za nama bila je natprosječno po- učna za sve koji imaju veze s biznisom. Iz prve se ruke moglo pratiti koliko se brzo može izgubiti povjerenje na tržištu, na koji način države i potrošači u prvom trenu reagiraju na krizu te koliko je svjetski gospodarski sustav koordiniran i spreman za reakciju na globalne gospodarske poremećaje. Uz to, mogao se uživo pratiti fenomen naglog rasta inflacije koja je zatim u nekoliko mjeseci pala ispod višegodišnjeg prosjeka. Dramatičnost tog zaokreta najbolje se vidí u jednom od važnih generatora inflacije, nafti, čija je cijena u posljednja četiri mjeseca s gotovo 150 dolara za barel pala na ispod 50 dolara.

Ekonomski su teoretičari dobili dovoljno materijala za sljedećih nekoliko godina, ali još se ne zna je li najnovija kriza došla do vrhunca, a kamoli kad bi i kako mogao početi oporavak. Prema procjenama ekonomskih stručnjaka i poslovne zajednice 2009. bi godina trebala donijeti dodatno pogoršanje uvjeta poslovanja, posebno kad je riječ o dostupnosti financiranja. Tek se u 2010., tvrde prognostičari, mogu očekivati prvi znakovi oporavka na američkom tržištu, odakle je cijeli poremećaj i krenuo.

Hrvatska se u takvim prognozama ne spominje, ali uzme li se u obzir da svjetski poremećaji u ove krajeve dolaze s odmakom od najmanje šest mjeseci, domaća poduzeća i potrošače čekaju najmanje dvije godine niskog ili nultog ekonomskog rasta, nelikvidnosti i smanjene potražnje. Prednost je da su gospodarstvenici sada svjesni da ih sljedeće godine čeka gora situacija nego ove, što se nije moglo reći za posljednje tjedne 2007., koje je obilježila neizvjesnost u vezi s godinom koja je trebala nastupiti.

U sljedećoj je godini najneizvjesnije kako će reagirati država, odnosno hoće li se kriza iskoristiti za provođenje nužnih reformi i organiziranu pomoć gospodarstvu. Prva Vladina službena reakcija na pogoršanje financijske krize u svijetu bilo je povećanje iznosa štednih uloga za koje jamči država na 400.000 kuna. Nakon toga je predsjednik Vlade najavio otkazivanje obećanih povišica plaća zaposlenih u javnim službama od šest posto, nulti proračunski deficit i zamrzavanje svih proračunskih rashoda osim onih za socijalni sektor i reformu zdravstva.

Uz to pojavilo se i niz inicijativa Hrvatske udruge poslodavaca poput osnivanja posebnog fonda za pomoć poduzećima u refinanciranju dospjelih obveza i savjetodavnog vijeća ekonomista koje je trebalo savjetovati Vladi o najboljim rješenjima za izlazak iz očekivanih ekonomskih problema. Međutim, nijedan se potez nakon povećanja iznosa zajamčenih štednih uloga nije ostvario ili je obilježen kontroverzijama.

Vladin plan proračunske štednje poistovjećen je s nesretno zamišljenom zabranom domjenaka i darova u državnim poduzećima, zbog čega se na internetu Sanadera podrugljivo uspoređivalo s Grinchom, mizantropskim glavnim likom iz priče Kako je Grinch ukrao Božić. Sindikati javnih službi odbili su odreći se povećanja plaća od šest posto koje su izborili u pregovorima o kolektivnom ugovoru unatoč tomu što taj ugovor istječe potkraj sljedeće godine. Vladi na raspolaganju ostaje alternativno rješenje za smanjenje troškova plaća – otkazi. Tako bi se ujedno riješio višak zaposlenih u javnoj upravi, što bi bio dobar početak godinama najavljenih reforme tog sektora.

Vladi su, međutim, vezane ruke u omjeravanju snaga sa sindikatima zbog proljetnih lokalnih izbora na kojima bi položaj vladajuće stranke HDZ-a bio ozbiljno ugrožen u slučaju masovnog otpuštanja u javnim službama. Zbog izbora se dogodio i gotovo osam milijardi kuna veći proračun nego 2008., s čijim se donošenjem već kasni u odnosu na redovite rokove iz prethodnih godina. Vlada se tako odrekla svog nauma o nultom deficitu proračuna manje od mjesec dana nakon što ga je dvojac Sanader – Šuker najavio na skupu ekonomista u Opatiji. Čak i tako povećanom proračunu prijeti pucanje zbog nepredviđenih troškova, primjerice za restrukturiranje brodogradnje. Problem državnih brodogradilišta prema Vladinim bi se planovima trebalo početi rješavati već u ovoj godini, i to raspisivanjem međunarodnog natječaja za privatizaciju.

Jedna je druga kriza javnih financija zasad izbjegnuta. U veljači 2009. na naplatu dospijevaju obveze prema vanjskom dugu od gotovo 600 milijuna eura. U uvjetima nepovjerenja na svjetskim tržištima kapitala država bi se teško uspjela zadužiti radi refinanciranja tog duga, a ni među domaćim bankama nije bilo spretnosti za kreditiranje države. Zbog toga je ponovno morala uskočiti Hrvatska narodna banka, čiji je čelnici čovjek, guverner Željko Rohatinski bankama obećao smanjivanje obvezne pričuve da bi se tako oslobodili novcem mogla financirati država, ali i ostatak gospodarstva. Pričuva je smanjena sa 17 na 14 posto.

Uz sređivanje državnih financija država ima još nekoliko prioriteta koje je mladim menadžerima otkrio Damir Polančec. Kao važan politički, ali i gospodarski cilj Polančec je naveo ulazak u EU, odnosno završetak pregovora o članstvu u Uniji, što bi se, prema Vladinim očekivanjima, trebalo dogoditi u jesen 2009. Optimizam predstavnika vlasti mogao bi se pokazati nategnutim posebno ako se uzme u obzir dosadašnji rezultat u broju otvorenih poglavlja i sve veći skepticizam u vezi s daljnjim širenjem u Europskoj uniji.

Dok u Vladi pozivaju sve da se uključe u projekt osiguranja normalnog financiranja državnih potreba, malo je naznaka kako će svoje potrebe za novcem pokriti poduzeća. Dapače, poticaji za gospodarstvo vjerojatno će se smanjiti. U 2009. poduzeća moraju otplatiti 2,8 milijardi eura vanjskog duga, prema podacima Hrvatske narodne banke. Uz to, sljedeće će godine neka poduzeća morati otplatiti i kredite koji inače ne dospijevaju na naplatu. Mnogi su krediti, naime, bili vezani uz kreditni rejting poduzeća, pa se u slučaju pada rejtinga dužnika ili države ugovor o kreditu raskida. Jedan takav primjer uspješnog poduzeća kojem prijeti otkazivanje sindiciranog kredita od 60 milijuna eura naveo je potpredsjednik Vlade Polančec.

Vlada je prihvatila prijedlog Hrvatske udruge a od 8,4 milijarde tako oslobođenih kuna jedan dio namijenit će se i financiranju države. No ni tu nije kraj državnog zaduživanju od domaćih banaka – već se najavljuje izdavanje nove tranše komercijalnih zapisa. Glavni je i osnovni zadatak kako refinancirati obveze države u 2009. – izjavio je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, na forumu Hrvatska u 2009. godini koji je organizirala udruga mladih menadžera YES (Young Entrepreneurs Society). Kao glavni problem u sljedećoj godini Polančec je naveo nelikvidnost, koja već prijeti poslovanju nekih poduzeća, no čak i za nelikvidnost gospodarstva rješenje je u spašavanju državnih financija, smatra ministar gospodarstva.

Godina 2009. u prosjeku će (koji mjeri statistika) ipak biti teža za većinu poduzeća. Svjetska je banka u svojim globalnim ekonomskim očekivanjima za Hrvatsku objavila prognozu rasta BDP-a od 2,3 posto u 2009. Vladine su prognoze da će sljedeće godine rast bruto domaćeg proizvoda u najboljoj varijanti biti 2,5 posto, guverner HNB-a Željko Rohatinski prognozirao je BDP veći za dva posto, a ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević očekuje da bi rast mogao biti samo 0,8 ili čak nula posto. Od stagnacije je mali korak do pada ekonomske aktivnosti, a ponovi li se to dva uzastopna tromjesečja, Hrvatska bi se pridružila nizu europskih država koje su završile u recesiji.

Ostvare li se uz to neke najave o ponovnom rastu inflacije, domaće bi se gospodarstvo moglo naći u staglaciji, koja je jedno od najiscrpljujućih situacija u kojima se nacionalna ekonomija može naći. Zasad, međutim, većina analitičara i ekonomista očekuje smirivanje inflacije u 2009., a neki čak upozoravaju na opasnost deflacija, odnosno prosječnog pada cijena.

Dok se u 2009. očekuje porast rizika u poslovanju realne ekonomije, o perspektivama financijskih tržišta prognoza gotovo nema. Dionički indeks Zagrebačke burze Crobex pao je na najnižu razinu od 2005. i nema naznaka je li dosegnuo dno. Pesimizam vlada i svjetskim burzama, na kojima se izmjenjuju kratkotrajna razdoblja općeg rasta i dugotrajnija općeg pada, međutim, opća razina vrijednosti tržišta i dalje je na niškim razinama. Financijski sektor u Hrvatskoj, posebno bankarstvo, zasad se ipak ne mora bojati većih šokova.

Propast velikog broja manjih kompanija i gubitak tišća radnih mjesta moglo bi državnoj statistici (pa tako i Vladi) ostati ispod radara, međutim, posljedice bi na dugi rok mogle biti teže nego što se na prvi pogled čini. To će ugroziti iako malu poduzetničku hrabrost, posebno ako se i dalje nastave tolerirati monopolne i oligopolne strukture u mnogim dijelovima gospodarstva. Sadašnje i buduće male poduzetnike također ne može motivirati sadašnja rasprava između Vlade i sindikata: dok se cijelo gospodarstvo suočava s tmurnom perspektivom, od javnih se radnika traži ‘velika’ žrtva šestomjesečnog odricanja od povišice, a oni nisu spremni čak ni na to.

Pridružite li se tome prijedlozi o ukidanju skrivenih nameta poduzećima i nemoralno visokih povlastica nekim dijelovima društva (u Hrvatskoj je čak sedam kategorija beneficiriranih mirovina), koje se godinama ignoriralo, ova ekonomska kriza bi mogla zadati ozbiljan udarac budućnosti poduzetničke inicijative u Hrvatskoj. Sljedeće će se godine tako na kocki naći mnogo više od osiguravanja dovoljno novca proračunskim korisnicima.