Home / Financije / Specijal

Specijal

O. K., iako knjiga nema nikakve veze s Hrvatskom, nije naodmet reći: Svaka je sličnost likova u Cityboyu s hrvatskim brokerima i ostalima iz branše slučajna…

Još nisam pročitao lošu knjigu na početku koje piše da je svaka sličnost sa stvarnim ljudima ili događajima slučajna. Londonski City govori o knjizi Cityboy, koja pak piše ‘o svemu što ste o Cityju oduvijek htjeli znati, ali bojali ste se pitati’.

‘Opsni londonski financijski svijet otkriva se u svoj svojoj ružnoći’, osvrće se Daily Mail. ‘Bolno iskreno’ – minijatura iz recenzije Sunday Timesa. Mamilica kaže: ‘Geraint Anderson krši zakon šutnje Square Milea i otkriva eksplozivne tajne…’ i tako dalje. A sâm uvod u tekst, na unutarnjoj strani korica, odmah iza naslovnice, glavnog lika opisuje kao idioata u odijelu koji pod rukom nosi Financial Times, budaletinu i egomanijska koji se na večerama glasno hvali koliko je novca danas zaradio.

Moji prijatelji iz Cityja i prijatelji mojih prijatelja čestitaju autoru na briljantnom, plastičnom, fotografski istinitom opisu ljudske i profesionalne bijede brokera, općenito financijska. Ljudi iz Cityja čak su mi rekli u kojoj je banci radio tip koji je otkrio mračne tajne svoje branše. Nadam se da je razumljivo što ću ime banke prešutjeti. Nešto mi se ne da gubitki parnicu.

Komentari društava u kojima sam sjedio za posljednjeg boravka u Londonu o Cityboyu nisu presudno utjecali na moje investitorske planove. Osvrti cehovske publike idu od oduševljenja do gadenja, no svi brokeri, analitičari, ovakvi ili onakvi bankari – kupili su knjigu. Pa ako je onaj autor pola milijuna primjeraka, koliko je zaposlenih u Cityju i na Canary Wharf, ‘prodao prije negoli je knjiga tiskana’, ovaj bi bio zadovoljan s petsto komada koje bi bez straha da će mu vratiti pakete mogao poslati ovim našim brokerima, analitičarima, direktorima. Plaćanje pouzećem. Teško da će itko od njih odoljeti čitati fabulu čija sličnost sa stvarnim ljudima i događajima može biti samo slučajna. Priču o kokainu, orgijama, insajderstvu, dogovaranju cijena dionica s fond-menadžerima, na početku karijere uz janjetinu, a poslije uz ‘fine dining’ i umišljanje da se kuže u vina dok im konobari pijanima i nadrogiranima donose glavoboljček…

Dvojio sam da li Malog ulagača 2 objaviti što prije ili čekati oporavak burze. Uvjerivši se kako usred krize postoji način da se čak i financijskim proda knjiga o njihovu svijetu, a kamoli ulagačima, bliži sam što bržem objavljivanju. I, prije nego što do izlaska ‘začepim’ o knjizi, još samo nešto. Šteta bi bila da Dnevnik malog ulagača 2 bude solist na tržištu. Apeliram, preklinjem brokere, analitičare, direktore, fond-menadžere da ili napišu nešto nalik na Cityboy ili nešto posve suprotno, zapišu ‘non-fiction’, svoja istinita iskustva.

U svemu ovome, na odlasku iz Londona, na putu do Heathrowa ‘pod kotače’ mi je podletio Estonac, student ekonomije koji, kao što reče, nešto sitno zaradi radeći za Bloomberg. Malo smo se izjedali jedan drugomu, ipak smo državljani zemalja s malo resursa koje bi i bez suludog zaduživanja bile u podređenom položaju u odnosu na drmatore i financijskim i realnim sektorom. Rekao mi je da se Bloombergovi terminali prodaju lošije no inače. Ali da će biti bolje čim se vratiti povjerenje u tržišta kapitala. Gdje me nade…

  • Treba li ti povjerenje u mene ako ti prodajem Mercedes za dolar? – pitao sam ga. – Ne – nasmijao se. – Treba li ti povjerenje u mene ako od tebe kupujem Mercedes za deset milijuna dolara? – Ne. Smijem li pitati što mi želiš reći? – Pa želim ti reći da se to što tržištu treba ne zove povjerenje ulagača. Ako sam ti pristao prodati Mercedes za dolar ili ako sam ga od tebe kupio za deset milijuna, nikakvo famoznovo povjerenje ulagača neće me spasiti od propasti.

Bilo je rano jutro, razdanjivalo se tek za sat, no iako smo obojica bili mamurni, Estonac se ‘kidao’ od smijeha. Onda i ja za njim, pa smo se obojica razbudili. – Da, razumijem što želiš reći, nije stvar u povjerenju, nego u razumijevanju investitora u što ulažu, u razumijevanju istinske vrijednosti kompanije, nakon čega će lakše odlučiti koliko su tu vrijednost spremni platiti – reče moj suputnik tih nekoliko stanica podzemne. – Nisam li sposoban shvatiti, neće mi pomoći čitanje Cityboya ni Den of Thievesa. Ali ako sam sposoban shvatiti, onda sam shvatio da je povjerenje ulagača ‘bullshit’ – rekoh mu na rastaniku.

Moj je definicija povjerenja ulagača: povjerenje ulagača mišljenje je širokih masa da je dobro vrijeme za ulaganje na burzi ili burzama, to jest neobično raprostranjeno mišljenje da samo budale rade. Dobri su izgledi da će se većina čitatelja Cityboya složiti sa mnom. 😊

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, STTB (Makedonija) i PLNM (Srbija).

vim burzovnim izazovima i problemima

pajanje investicijskih fondova, zasigurno biti uobičajena pojava u 2009.

No osim konsolidacije industrije to ne bi trebalo previše utjecati na samo tržište jer je pravodobnom reakcijom Hanfe i najvećih igrača na tržištu osnovan Fond za stabilnost, čija je zaduća osigurati tržište od potresa koji bi se mogli dogoditi kao posljedica rasprodavanja portfelja posrnuših fondova. Nadalje, fondove u sljedećoj godini očekuje i usklađivanje s novim Zakonom o tržištu kapitala, koji bi ih mogao dodatno kadorovski i financijski iscrpititi tako da će borba biti žestoka i voditi će se na nekoliko paralelnih kolosijeka. U sličnom položaju nalaze se i brokerske kuće, kojih dio već sada muku muči s preživljavanjem u situacijama kad burzovni promet bilježe rekordno niske rekorde. I njih čeka usklađivanje sa zakonom i novi kapitalni, infrastrukturni i kadrovski zahtjevi.

Iako se može reći da je Zagrebačka burza jedna od najrazvijenijih u regiji, pa se slobodno može smatrati liderom, i pred njom je prilično teška godina. Ulaganja u infrastrukturu i informatizaciju (OMX platforma koju posjeduje ZSE vrh je tehnologije) te kadar, na krilima kojih su izneseni IPO-ovi sada već uvriježeno nazvanih narodnih dionica, treba opravdati tako da donesu što veću dobit njezinim dioničarima, a za to treba napraviti dodatan iskorak prema još kvalitetnijem poslovanju.

Privlačenje uspavanih ulagača

Osnovni zadatak je privlačenje jednog dijela tvrtki koje su do sada na burzi bile prisilno (JDD kotacija) da na uređenom tržištu ostanu i u budućnosti. Nadalje, ZSE će se morati truditi naći nove zanimljive tvrtke čije bi izlistavanje na burzi privuklo uspavane ulagače, a zašto se ne bi i razmišljalo o tome da se neke od perspektivnih regionalnih kompanija usporedno uz domicilna pojave i na hrvatskom tržištu? Potencijalni okidač za povratak toliko željene likvidnosti na domaćem tržištu kapitala mogli bi biti i derivativi, kojih novi Zakon predviđa nekoliko i za čije je uvođenje burza već obavila neke pripremne radnje. No tu valja biti poprilično oprezan jer su izvedenice gotovo isključivi krivci za kolaps globalnog tržišta vrijednosnih papira.

Osim toga, ne treba zaboraviti ni apetite ZSE-a prema okupnjenju i preuzimanju burzi u susjedstvu, kao ni gotovo istovjetne aspiracije nekoliko mnogo jačih srednjoeuropskih tržišta kapitala, u prvom redu Beča i Varšave, koji bi mogli biti snažna konkurencija u vezi s tim pitanjem, a nimalo ne treba smetnuti s uma da bi i ZSE mogao sâm postati zanimljiv kao potencijalna meta za preuzimanje od tih, trenutačno još mnogo većih igrača. Konsolidacija je riječ koja će zasigurno obilježiti sljedeću godinu, kako među burzama, tako i među kompanijama, čije su dionice pale na tako niske razine da su neke od njih postale i vrlo zanimljiv mamac onima koji imaju preuzimačke ambicije, i naravno, dovoljno gotovine da to ostvare.

Iako se je val preuzimanja najavljivao i na početku ove godine, 2009. će zasigurno biti zanimljiva kad je o tome riječ. Tko će se prvi odlučiti na tako nešto, teško je procijeniti, no ako se nešto može smatrati sigurnim, onda je to činjenica da će neke domaće tvrtke u sljedećoj godini promijeniti vlasnika. Dobro bi bilo kad bi bila riječ o domaćem igraču, jer ionako smo došli tvrtki prepustili strancima, no učinak koji će donijeti ulijevanje svježeg kapitala u potencijalnim preuzimanjima bit će isti bila riječ o domaćem ili stranom kapitalu.

Mnogo toga na tržištu kapitala ovisi će i o načinu na koji će se kriza rješavati na globalnoj razini jer hrvatsko tržište već neko vrijeme gotovo potpuno korelira sa stranima iako za to, bar kad je riječ o poslovnim rezultatima kompanija, nema nikakvih razloga. No za taj dio priče ionako nismo krivi, pa ostaje samo čekati rasplet i rješenja kojima će pribjeći ekonomije velikih.