Visoke cijene naftnih derivata, pojačana inflacija i na kraju krah financijskih tržišta i pad cijene nafte na petogodišnji minimum označili su 2008. godinu. Iduća bi godina prema mišljenju analitičara trebala donijeti umjerene cijene nafte, ali i nedostatak novca kojim bi se trebalo financirati sektor energetike.
Na Hrvatsku će energetsku sliku u idućoj godini najviše utjecati energetska strategija koju bi Vlada trebala donijeti početkom godine. Strategija će odrediti smjernice razvoja hrvatske energetike do 2020. godine. Njen je cilj realno pokazati gdje je Hrvatska danas po pitanju energetike te koje je korake potrebno napraviti da bi se osiguralo dovoljno energije za hrvatske građane i ravnomjeran razvoj gospodarstva uz brigu za okoliš. Jedna od najvažnijih stavki spomenute strategije je diverzifikacija nabavnih pravaca nafte i plina te osiguravanje sigurne nabave energije.
Tako se spominje više projekata koji bi trebali osigurati sigurniju nabavu energenata, a među njima su već i pomalo zaboravljena Družba Adria, Paneuropski naftovod PEOP i Jonsko-jadranski plinovod IAP. Među važnijim projektima spominje se i međudržavni spojni plinovod između hrvatskog i mađarskoga transportog sustava koji će biti drugi dobavni pravac za ruski plin, a naglašava se i važnost tranzita električne energije, pod kojim se podrazumijeva prijenos električne energije preko hrvatske struje mreže s istoka i jugoistoka na zapad Europe, ali i prijenos energije obrnutim smjerom.
U idućoj se godini ipak, osim donošenja energetske strategije, ne očekuju i veća ulaganja na području energetike. Prosječni će građani u 2009. godini najviše osjetiti pojeftinjenje nafte na svjetskom tržištu, ali i već najavljeni poskupljenje plina.
Hrvatska danas uvozi oko 50 posto energije, a više od 80 posto tog uvoza je nafta. Dio inflacije koja je početkom ove godine pogodila Hrvatsku bio je uzrokovano upravo visokim cijenama nafte. Zbog velike ovisnosti o nafti domaćega gospodarstva i činjenice da se većina roba, ali i ljudi prevozi vozilima koja troše naftne derivate, viša je cijena pogonskih goriva udarila na standard građana, ali je utjecala i na budžete tvrtki. Tako su podijeljale cijene srove nafte na vrhuncu dostizale i 150 dolara po barelu, a ovih se dana na svjetskim tržištima barel nafte može kupiti i za manje od 40 dolara. Važno je naglasiti da ni jedna od tih krajnosti ne daje pravu cijenu nafte, koja ne bi smjela biti niža od 70 dolara po barelu, jer niže cijene destimuliraju ulaganja u naftni sektor.
To znači da se uz tako niske cijene neće ulagati u nova nalazišta nafte, što bi nakon što se svjetska ekonomija ponovno zahukta moglo izazvati nedostatak nafta i najvjerojatnije novo divljanje cijene.
Cijena nafta imala je snažan pad i došla je na relativno nisku razinu. Treba znati da ta razina cijena ne stimulira ulaganja u naftni sektor i dugoročno nije održiva. Aktualni pad cijena nafta prije svega je posljedica straha od duboke i dugotrajne recesije. Izlaskom iz recesije može se očekivati oporavak cijena nafta, koje bi prema nekim prognozama u razdoblju od 2008. do 2015. u prosjeku trebale biti 85 do 100 dolara po barelu.
Slično mišljenje ima i Davor Štern, vršni poznavatelj prilika u naftnom i plinskom sektoru. Smatram da će cijena nafta ostati u pojasu od 50 do 80 dolara po barelu te da to neće izazvati velika poskupljenja naftnih derivata. Što se plina tiče, ne bude li izdvajanja plinskog biznisa iz Ine, tj. proizvodnje, transmisije i distribucije zajedno, Mol će kao većinski vlasnik Ine stalno tražiti povećanje cijene plina. Sadašnja cijena još uvijek ne pokriva troškove nabave uvoznog plina. S obzirom na to da je pala cijena nafta, može se očekivati i pad cijene plina, međutim, ona će još uvijek biti visoka.
