FRANJO LUKOVIĆ, PREDsjEDNIK UPRAVE ZAGREBAČKE BANKE

Teško je poželjeti dočekati krizu u boljem položaju od našega. S jedne strane imamo visoku adekvatnost kapitala, višu od 16 posto, s druge smo u solidnoj grupi, koja će i ove godine ostvariti visoku dobit i dovoljno je velika da nas podrži bude li trebalo. Imamo visoke rezerve kod Središnje banke i solidnu klijentelu.

Globalna je financijska kriza problem (re)financiranja postavila u središte poslovnog života. Kad je kriza eskalirala, nitko na međunarodnom tržištu nije mogao dobiti kredit na rok dulji od godinu, dvije. No stanje se na tržištu srednjoročnog financiranja stabilizira i to je naznaka da je najgori dio financijske krize iza nas, ocijenio je predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković. No, to ne znači da je kriza iza nas. Upitno je koliko će hrvatska poduzeća moći obnoviti kredita koje sada uživaju. U mjeri u kojoj to ne bude moguće, to će negativno utjecati na njihovo poslovanje. Sve će ovisiti o dubini recesije u inozemstvu i o povjerenju financijskih tržišta prema solidnosti financijskog poslovanja i makroekonomskih temelja u Hrvatskoj, upozorava Luković.

Ključni je potez već povučen. Luković tvrdi da su osigurali izvore financiranja za umjereni rast, dijelom u banci prikupljanjem štednje, dijelom i iz dodatnih izvora iz Grupe UniCredit koji su već osigurani u proračunu.

• Imamo podršku Grupe UniCredit, koja neće povlačiti sredstva od dividendi, nego će ona ostati u Hrvatskoj – tvrdi Luković.

Zagrebačka banka također neće smanjivati broj zapošlenih, a u planu je i širenje poslovne mreže. Time dokazuje da se pripremila podržati klijente i u nepovoljnom gospodarskom okruženju koje nas čeka. Najveći je izazov sigurno (ne)mogućnost financiranja poduzeća i o tome se, kaže, ovih dana vode intenzivne konzultacije u krugu poslovnih banaka, s Vladom i HNB-om, s Ministarstvom financija. Traži se rješenje u kojem bi se osiguralo ne samo refinanciranje proračuna, nego i cjeline javnog sektora, HEP-a, HAC-a, HBOR-a, a da pri tome ostane dovoljno izvora i za privatni dio gospodarstva.

• To je ‘on going’ proces za koji rješenje nije nađeno, ali postoji mogućnost da se nade – kaže Luković.

Veći problem nego dosad u većini bi banaka moglo biti povećanje nenaaktivnih kredita. No Luković kaže da je reprogramiranje i dosad bilo dio redovnog poslovanja i to onda kad banka ocijenila da je dužnik, u duljem razdoblju i uz drugi aranžman ipak sposoban vratiti kredit.

• Naš je interes omogućiti mu vraćanje kredita, a ne primjenjivati prisilne mjere. Bude li više izgubljenih radnih mjesta, takav će način poslovanja biti češći nego inače, ali to nije ništa novo i na to smo spremljali – tvrdi Luković.

Još je nekoliko dobrih poteza, kao priprema za testiranje izdržljivosti krize, već povučeno.

• S jedne strane imamo visoku adekvatnost kapitala, višu od 16 posto, s druge strane smo u grupi koja je solidna, koja će i ove godine ostvariti visoku dobit i dovoljno je velika da nas podrži ako bude trebalo. Imamo visoke rezerve kod Središnje banke, solidnu klijentelu. Teško je poželjeti dočekati krizu u boljem položaju – zaključuje Luković.

Dobra je prilika za banke povratak klasičnoj štednji, što je već i ove godine omogućilo da financiraju rast kredita iz domaćih izvora umjesto iz skupljih inozemnih.

Kakva će biti 2009. godina? Financijski će rezultati banke biti malo bolji od ove godine, ali ako Zagrebačku banku stavi u kontekst cjelokupnog okruženja, koje će i te kako utjecati na poteze banke, ocijenio bi je lošijom od ove. Koliko?

• Malo ili ipak znatno lošijom, teško je reći, sve ovisi o dubini recesije. O tome ovise i svi naši budući potezi – zaključuje Luković.

Kakve su njihove perspektive u Iraku te kako se tamo uopće posluje? Najrelevantnije odgovore na ta pitanja danas u Hrvatskoj ima general Crnjac. Samo dan uoči dolaska kuća za blagdane dijela njegovog osoblja iz Iraka, gdje uz 10 Hrvata zapošljava i oko 70 Kurda, Crnjca smo posjetili u njegovom uredu na Črnomercu. U vojnički besprijekorno urednom i antikvitetima oplemenjenom središtu Rumitala general nas je dočekao s tespihom (svojevrsnom arapskom inačicom krunice) u ruci. Iako je Rumital sa suprugom osnovao tek 2003., svaka njegova staložena riječ odavala je da Crnjac itekako dobro pliva u svijetu biznisa. No, kako uopće ratnik koji je sudjelovao u prvoj pobjedičkoj akciji HV-a u zapadnoj Slavoniji ’91. te na kraju i u Oluj, završava u gospodarsko-diplomatskoj misiji, što njegov posao u Iraku svakako jest?

• Ponuda za poslove razminiranja u Iraku bilo je i prije, ali Rumital je ugovor prihvatio tek nakon što sam osobno otišao vidjeti kakvi uvjeti vladaju na tom području. Zaključak do kojega sam ubrzo došao bio je takav da je to zemlja divnih ljudi, stovire vrlo sličnih sudbinom nama Hrvatima, te da nema zapreka za posao. Moram pritom naglasiti da sam tamo doživio i posebno uvažavanje činjenice da sam general, na žalost čak veće no kod nas – kaže Crnjac.

Ubrzo nakon toga otvorio je ured u drugom najvećem kurdskom gradu u Iraku Sulejmaniji te se njegovih desetak instruktora i vođa timova iz Hrvatske ‘bacilo’ na posao razminiranja, ali i edukacije lokalnih deminera. Područje koje su se prema ugovoru obvezali razminirati nalazi se blizu iračko-iranske granice i prema Crnjčevim riječima tamo su pronašli ‘zaista svašta’.

• Čistimo mine koje je ostavila Sadamova vojska, ali i neke druge. Pronašli smo mine proizvedene u SAD-u, Rusiji, Italiji, pa čak i Izraelu. S obzirom na to da želimo izbjeći rad po vrelom iračkom suncu, plan nam je ugovorene radove završiti do ljeta – kaže.

Priča o tome na koji bi način Rumital tada trebao nastaviti poslovati u Iraku mogla bi, ali čak i trebala zainteresirati šire poslovne krugove u Hrvatskoj. Naime, kao svojevrsni idejni otac ulaska naših kompanija u tu državu Crnjac je osmislio plan kako tamo ugrabiti što veći dio kolača najavljenih obnove.

• Prema mojim predviđanjima, u Iraku će biti odličnog posla u idućih 30 godina. Kako bi hrvatske tvrtke bile konkurentne na natječajima koje će objavljivati tamošnja vlada, predložio sam da osnujemo konzorcij u kojem bi bile razne naše tvrtke, od građevinskih pa sve do moje koja se bavi razminiranjem. Na taj bismo način imali zaokruženu ponudu i mogli bismo se uključiti i u najveće zahvate kao što će biti gradnja autoceste, dalekovoda ili naftovoda. Upravo zato i otvaramo ‘hrvatsku kuću’ u Erbilu – objašnjava.

Iako general nije siguran u to, po diplomatskim krugovima već se počelo došaptavati da bi na njeno otvaranje u Erbil trebao doći i hrvatski predsjednik Mesić. Njegovu ulogu u pomoći našim gospodarstvenicima u Iraku general Crnjac opisuje vrlo pozitivnom, što se baš ne može reći za onu premijera Sanadera. Iako je načelno pristao na Crnjčevu ideju da se nezaposlene deminere iz Hrvatske zaposli na tim poslovima gdje god je to potrebno u svijetu, umjesto da se tamo šalje često nepotreban humanitarni pomoć, Sanader nije napravio ni korak više od toga. A takve, političarima svojstvene komunikacijsko-ekskviračuće metode vojniku poput Crnjca beskrajno idu na živce. General ono što obeća u konačnici i napravi. Visoki moral i važnost dane riječi za njega su svetinje. Jednako kao i obitelj, koju u njegovom slučaju čini supruga i troje djece. Odgovornost prema njima prenosi i na onu koju održava prema radnicima, bilo da je riječ o 80 iračkih ili 40-ak koji su u Hrvatskoj. Upravo zbog toga još uvijek nije odlučio prihvatiti poslove koji mu se nude u arapskom, dakle opasnjem dijelu Iraka. Čovjek koji je poput njega tijekom rata gubio prijatelje dobro zna koliko je život vrijedan i stoga ga ne želi riskirati samo radi novca.

• U Iraku još uvijek nismo zaradili neki veliki novac, ali nas to ne muči. Vjerujem da će novac doći, a zasad je važnije hrvatske tvrtke i radnike predstaviti u najboljem svjetlu da bismo izgradi povjerenje lokalnih ljudi – kaže Crnjac ili ‘kaka crni’ kako ga Kurdi zovu naglašavajući prvi dio, koji znači ‘prijatelj’.

Direktor i vlasnik tvrtke pa prijatelj? Možda u Hrvatskoj zvuči čudno, ali u Iraku je to gotovo pretpostavka za uspješno poslovanje. Koliko je zbog takvog imidža, ali i činjenice da je Crnjac general, i sama iračka javnost postala zainteresirana za njega govori i podatak da su baš ovih dana u Zagreb doputovala dvojica tamošnjih novinara da bi o njemu napisali priču. Sâm general kaže da će ih pritom odvesti na neka minska polja koja Rumital trenutačno čisti u Hrvatskoj, ali i da će im pokušati objasniti svoju poslovnu misiju. O čemu je riječ najbolje je objasniti ponavljajući njegov stalni apel prema Markovu trgu.

• Na godinu nam je potrebno između 400 i 450 milijuna kuna da bismo za desetak godina mogli u cijelosti razminirati Hrvatsku. Nikako ne želim pristati na tvrdnje da se s time može čekati. I ne pričam pritom o poslu, već o potrebi da našoj djeci ostavimo od mina očišćenu domovinu – zaključuje general Crnjac, ratnik koji je ugodnost mirovine zamijenio detektorom mina i na taj način nastavio voditi svojevrsni rat protiv onoga što je pravi rat ostavio u opasno naslijede.