Marinko Kaulzlarić, vlasnik hotela Bitoraj u Fužinama

S to i pet godina nakon što je u Fužinama bilo sagrađeno konačište, poznatije od 1933. godine kao pansion Neda, ono je zahvaljujući investiciji i viziji lokalnoga poduzetničkoga bračnog para Marinka i Vinke Kauzlarić od ljeta 2007. godine počelo živjeti novim identitetom i sadržajem kao hotel s četiri zvjezdice Bitoraj.

Spas objekta od potpunog uništenja počeo je uspješnim povratom oduzete imovine obitelji Nede Andrić, s kojom je Marinko Kauzlarić potom sklopio ugovor o zakupu 1998. godine, a dvije godine poslije kupnjom Marinko i Vinka Kauzlarić ušli su vjerojatno u svoju najveću poslovnu avanturu.

Prije toga Kauzlarići su već od 1990. godine ispekli u gostiteljski zanat, kad su najprije imali pizzeriju, pa nastavili s kafićem, nakon čega je 1995. godine uslijedio restoran s ponudom jela od divljaca i sličnih lokalnih specijaliteta.

No, kako su Fužine premale za stvaranje prometa za opstanak takvog objekta, on je prenaminjenjen u popularan kafić nazvan Tren, dok su sve snage od 2000. godine usmjerene u oživljavanje bivšega pansiona u budućem hotelu Bitoraj.

Sve se moralo obnavljati, od kotlovnice do kuhinje, a unatoč površini od 500 četvornih metara, u svakom se dijelu osjećao manjak prostora za naš plan gradnje hotela. Iako sam objekt nije imao status objekta baštine pod zaštitom, morali smo tražiti za sve nužne adaptacije i dogradnje dozvole od nadležnog Ministarstva zato što je cijelo naselje Fužine kroz tri zone pod zaštitom. Što zbog složenosti svih uvjeta koje je trebalo ispuniti tijekom višegodišnjeg postupka ishođenja dozvola i suglasnosti, što i zbog temeljitog pristupa izradi projektne dokumentacije za složen zahvat adaptacije i dogradnje, ishodili smo građevnu dozvolu u kolovozu 2006. godine, a s radovima smo počeli u studenome iste godine, s obzirom na to da nam je vrijeme zaista išlo na ruku – kaže Marinko Kauzlarić.

S obzirom na to da se proširenje zgrade moglo izvesti samo do obale Ličanke, u sklopu radova temeljenja i stabilizacije tla utrošeno je više od 100 tisuća eura u 80 betonskih pilota dubine 10 metara. Tek nakon toga čakovečka tvrtka Građevinar pristupila je dogradnji objekta, koji sada ima ukupno pet etaža, od kojih su trenutačno u funkciji njih četiri, a peta u potkrivolju još čeka na završno uređenje i puštanje u funkciju. Tim zahvatom uporabna površina objekta narasla je na 1.700 četvornih metara, u kojima je uređeno 20 soba u kategoriji četiri zvjezdice i u kojima se, dakako, uz uporabu pomoćnih, ali vrlo komotnih ležaja može smjestiti do 55 osoba.

S obzirom na kamenu gradnju starog dijela objekta, projektanti i izvođači radova imali su mnogo tehničkih problema. S druge strane, upravo ti kameni elementi starih zidova daju interijerima hotela posebnu draž i crtu identiteta. Četiri mjeseca prije toga morao je zbog radova biti privremeno zatvoren i restoran, koji danas čini okosnicu hotelske ponude i već je nekoliko godina redovito uvršten u vodećih 100 restorana u Hrvatskoj zbog iznimne ponude jela od divljači i autohtone goranske kuhinje.

I koliko god se tehnički dio priče o hotelu Bitoraj činio teškim, ipak je onaj financijski dio barem u ovoj početnoj fazi daleko teži i može u slučaju neispunjenih osnovnih pretpostavki i te kako dugoročno utjecati na sudbinu cijeloga ambicioznog projekta.

Ukupna investicija za dovršenje hotela iznosi nešto iznad dva milijuna eura. Izvori financiranja su krediti, i to iz nekoliko izvora. Prvi je izvor bio kredit Ministarstva turizma iz programa Poticaj za uspjeh, a već je i samim uvjetima toga programa bila zadana visoka kategorija i kvaliteta smještaja našeg hotela kao korisnika toga kredita. A s obzirom na to da nismo srušili izvorni objekt sa građen u skladu s tradicijskom i ambijentalnom.

Međutim, od samog početka rada hotela Kauzlarićima pričinjava velike teškoće to da im je umjesto traženih dva odobreno milijun i pol eura. Ne želeći odustati ili odgađati projekt, Kauzlarići su ipak svjesno ušli u investiciju s jasnim manjkom sredstava za komotan start poslovanja, a i grace period od godine dana već je istekao. Da bi sve funkcioniralo, kaže Kauzlarić, bili su prisiljeni na skuplja rješenja kao što je nabava opreme na leasing.

Sadašnjih 30 posto popunjenosti soba nikako ne može ni uz sjajan posao restorana izvući poslovanje u pozitivu. Zasad najbolje posluje u hotelu njegov nadaleko poznati restoran s lovačkim specijalitetima, a polako se kao hotelski gosti počinju regrutirati razne grupe lovaca. Kao dobavljača mesa divljači Kauzlarić uz ponudu velikih trgovačkih centara ističe Hrvatske šume i niz njihovih u međuvremenu stalnih kooperanata-mesara specijaliziranih za isporuku konfekcioniranog i zdravstveno ispravnog mesa divljači.

U Prostornom planu Općine Fužine je i gradnja sportsko-rekreacijskog centra Vrata, čijom bi gradnjom stvorili uvjete za privlačenje sportskih klubova na pripreme. Već su i sada u funkciji atraktivne trine staze, ali zabrinjava zastoj aktivnosti u skijaškom trčanju, koje je u Fužinama imalo lijepu tradiciju. S obzirom na to da hotel ima i salu za seminare, počele su se odvijati i razne team-building aktivnosti, no sve je to još daleko od rentabilnosti poslovanja hotela.

Svjesni smo toga i sami, jer sadašnjih 30 posto popunjenosti soba nikako ne može ni uz sjajan posao restorana izvući poslovanje u pozitivu. Pokušat ćemo još više raditi na marketinškom planu, jer 2009. godina osim što će biti prema svim najavama svima teška, za nas bi mogla biti prijelomna. Imperativ nam je poraditi daleko više na stvaranju identiteta ne samo hotela nego i cijelog mjesta. Za Novu godinu imamo četverodnevni vrlo kvalitetan aranžman koji je već sada rasprodan, a i cijele će Fužine biti sjajno posjećene već za našeg poznatog podnevnog ispraćaja Stare godine. No, ti će dani proći i morat ćemo se jako boriti za gosta. Poslovanje s gubitkom pokrit ćemo, a to smo na početku tako i predvidjeli, prodajom dijela obiteljskih nekretnina. Mislimo da će nam ipak pokriti prve gubitke godine do stabilizacije poslovanja, omogućiti otplatu kredita, a time i sigurnost za naših 30 zaposlenika. Na kraju naglašavam da još nisam izgubio smisao za rizik, jer mi se čini da nema pravog uspjeha u poslu bez dijela rizika, ali rizika uz dobru procjenu. Oni pretjerano oprezni, koji samo beskonačno računaju i odgađuju, obično ostaju doma čitati novine i upravo filozofiraju. Ja nisam od tih.