MARKO PIPUNIĆ, PREDsjEDNIK UPRAVE ŽITA

Hrvatski poljoprivrednici ne bi smjeli paničariti. Bit će teže, ali ne i nepremostivo, a ako netko i otpadne, bit će to doista oni koji već godinama tavore na dnu ljestvice.

Kriza nas neće zaobići, ali u smislu nelikvidnosti, što je ionako već nekoliko godina hrvatski problem. Mnogi u Hrvatskoj još nisu svjesni cijele situacije, jer iako su tvrtke nekako to uspijevale riješiti, svjetska će kriza utjecati na to da se nelikvidne tvrtke više neće moći izvlačiti. Svi se mi već dulje borimo s nelikvidnošću, ali to uvijek nekako uspijevamo riješiti. Sada će biti drukčije. Tko ima zaokružen ciklus i tko je u posljednjih četiri do pet godina vodio računa o akumuliranom kapitalu, sigurno će opstati.

Time želim reći da će kriza ubrzati proces čišćenja tržišta od tvrtki koje su dulje u krizi. Kulminirat će u veljači, kad u poljoprivredi i inače vlada mrtvilo, a prvi na red trebali bi doći upravo oni koji i inače imaju problema s likvidnošću.

Koliko u brojkama takvih neće preživjeti, vrlo je teško reći, no mogli bismo zaključiti da će se pogotovo manje tvrtke naći u priču teškom položaju.

To znači da će krizu izdržati najjači, pri čemu mislim i na najorganizirane. Jednostavno, svaka kriza, ako ništa drugo, filtrira tvrtke na zdrave i bolesne.

Kriza će se ogledati u manje dostupnim kreditima. Dalje, mnoge će tvrtke sigurno izgubiti određeni novac i padom cijena ratarskih kultura, što bi moglo utjecati na njihovo konačno poslovanje. Kad je riječ o mojoj tvrtki, mi smo spremini i vjerujem da ćemo iz ove krize izaći još jači, jer onaj tko nije spreman izgubiti 10, 20, pa i do 50 milijuna kuna, može se lako naći u bezizlaznoj situaciji.

Našoj je tvrtki prioritet što bolje iskorištavanje akumuliranoga kapitala, dakle u Žitu ćemo, prije svega, nastojati zadržati svoje pozicije. U skladu s time povući ćemo i svoje ključne poteze, no to ne znači da ćemo sjediti skrštenih ruku. Ambicija za skok u ulaganjima ima i ako se za to pruži prilika, napravit ćemo to.

S obzirom na to da se bavimo veleprodajom žitarica, mineralnih gnojiva i sjemenske robe te sredstava za zaštitu zdravlja životinja i bilja, ne sumnjamo da će za nas biti posla. Tu su još i prihodi ostvareni od svinjogojske proizvodnje te junadi i mesa, na koje također ozbiljno računamo.

Kriza bi nam u segmentu stočarstva čak mogla i pomoći budući da će zahvatiti i našu konkurenciju u okolnim zemljama možda i drastičnije nego u Hrvatskoj. Uslijed toga očekujem manji uvoz stoke i mesa, što će stvoriti prostor hrvatskim proizvođačima. Ja u tome vidim šansu.

U svakom slučaju, kad je riječ o poljoprivredi i prehrambenoj industriji, bez obzira na krizu koja kuca i na naša vrata, možemo zaključiti da hrvatski poljoprivrednici ne bi smjeli paničariti. Bit će teže, ali ne i nepremostivo, a ako netko i otpadne, bit će to doista oni koji već godinama tavore na dnu ljestvice.

U Munji su prije nekoliko dana dobili obavijest iz Ine da zbog promjene strategije smanjuju broj dobavljača te da odsad svoje proizvode mogu prodavati u inozemnoj mreži samo putem dva distributera – C.I.A.K.-a i Rox-a. Problem je u tome što nije riječ o ‘neovisnim’ dobavljačima, već o distributerima Varte i bugarskih i talijanskih brendova akumulatora kojima je, kao direktnoj konkurenciji i uvoznici, cilj smanjiti prisutnost jedinoga domaćeg proizvođača na tržištu. Ina je najveći Munjin kupac na domaćem tržištu pa bi očekivano izbacivanje iz ponude na njenim benzinim crpkama bilo ozbiljan udarac za poslovanje. Inače, Ina je prije nekoliko godina, kaže Miloloža, tražila od Munje da sama distribuira svoje proizvode na inozemnim benzinskim crpkama zbog čega je morala investirati u vlastiti vozni park.

Iako je globalnu automobilsku industriju gotovo pokosila ekonomska kriza, Munja se još drži čvrsto na nogama. Miloloža procjenjuje da bi se zbog smanjenih narudžbi prihod u idućoj godini mogao smanjiti 30 posto, no Munjina je glavna prednost u tome što se na vrijeme restrukturirala i podigla efikasnost poslovanja kao i njezina vrlo niska zaduženost.

Investicijski ciklus od sedam milijuna eura pokrenut 2003. godine najvećim je dijelom financiran kreditom HBOR-a pa se Munja u tim okolnostima može pohvaliti činjenicom da gotovo nije izložena prema poslovnim bankama.

Munja ima iznenađujuće malo zaposlenika za tvornicu – svega 59 u odnosu na 293 zaposlenih 2003. godine, a ukupno u grupi čine još tri tvrtke u suvlasništvu obitelji Miloloža (među kojima je HE-TO trade vlasnik 94 posto dionica Munje d.d.) radi ukupno 120 ljudi.

• S tim brojem ljudi proizvodimo više akumulatora nego nekad s njih 500, a s novih 15 ljudi mogli bismo povećati proizvodnju za sto posto – kaže Miloloža, dodajući da je pravdovim smanjenjem broja ljudi povećana efikasnost rada i smanjen trošak proizvodnje. Neslužbena granica za opstanak je 3.000 akumulatora na godinu po jednom zaposlenom. Munja će ovu godinu završiti s dobiti i ukupnim prihodom od oko 100 milijuna kuna na razini grupe.

Pod svojim brendom izvozi u zemlje bivše Jugoslavije i na istočna tržišta, poput Ukrajine, Rusije, afričkih zemalja itd., dok na zapadna tržišta prodaje nebrendiranu robu. Nakon dobivenih certifikata situacija bi se trebala promijeniti na način da se i na europsko tržište plasiraju proizvodi pod brendom Munja. Hendikep Munje i sličnih proizvođača, posebno za prvu ugradnju, jest to što Hrvatska nema proizvođača automobila s obzirom na to da se u autoindustriji preferiraju lokalni dobavljači.

Nakon što je slovenska Vesna, nekadašnji najveći proizvođač akumulatora u bivšoj Jugoslaviji, otišla u stečaj, Munja je ostala jedini ozbiljni proizvođač u regiji. Još rade Topla, znatno manja od Munje, tvornice u Somboru, tvornica u Brčkom i u Makedoniji koje egzistiraju, ili točnije stagniraju. To Munji ide na ruku jer se potražnja za akumulatorima inače usmjerava na okruženje gdje sada ima ‘čisti teren’.

Međutim, nakon propasti Vesne, koja je držala 40 posto tržišta u Hrvatskoj, Munja nije znatnije povećala svoj tržišni udjel s 30 posto, koliko je tada imala. Na domaćem su tržištu najjači konkurenti renomirani brendovi kao što su Varta i Bosch, iako nema službenih podataka o tržišnim udjelima. Munjina sigurna niša je jedino proizvodnja za specijalne namjene, odnosno vojsku.

Bitka s uvoznim konkurencijom ipak je preteška, a Miloloža kao jedan od glavnih otegotnih faktora u toj bitci smatra porast administrativnih i komunalnih troškova. Primjerice, povećavši cijenu komunalija za 140 posto, Grad Zagreb je direktno utjecao na povećanje Munjinih cijena za 19 posto i izbacivanje iz igre kad je riječ o javnim nabavama u kojima vlada kriterij najniže cijene.

Rast cijena sirovina koje su u posljednje dvije godine zabilježile nevidljive skokove pogađao je pak sve proizvođače akumulatora. Relativno stabilna cijena olova na svjetskim burzama nekoliko se godina držala u rasponu od 400 do 500 dolara po toni, uz oscilacije u doba povećane potrošnje ili ratova s obzirom na to da je olovo jedna od glavnih sirovina za vojnu industriju, da bi 2006. narasla na 1.200 dolara za tonu. Razlozi za takvo divljanje cijene bili su špekulativne naravi jer nije bilo povećane potražnje niti nestanka metala na tržištu.

• Mi smo najveću krizu već preživjeli – kaže stoga Miloloža. Trošak olova u ukupnim troškovima Munje je 65 posto, a čini čak 85 posto direktnih troškova.

Sadašnja cijena kreće se na razini od 900 do 1.000 eura za tonu te bilježi lagani, ali oscilirajući pad. Usprkos takvom cjenovnom šoku, proizvođači su do ove krize prodavali svoje proizvode bez većih problema jer je autoindustrija bujala. Sada je situacija takva da su cijene olova i dalje visoke, a narudžbi više nema.

• Krizu smo osjetili početkom ove godine, a kulminirala je početkom studenoga. Sve narudžbe se sada odgađaju za prvi kvartal 2009. godine, a Munja je dosad izgubila 2,5 milijuna eura zbog storniranih poslova – kaže Miloloža, koji kao nužne preduvjete za opstanak i razvoj domaće industrije navodi stimuliranje izvoza i zaštitu domaće proizvodnje mjerama kao što su niže stope trošarine za uvoz automobila s hrvatskim komponentom i propisani nivo kvalitete uvozne robe. Zahvaljujući na vrijeme provedenom restrukturiranju, Munja će preživjeti ako se kriza dramatično ne produbi. Ako se produbi, tu su uvijek nekretnine.