Specijal

Siguran dobitnik Nobelove nagrade za 2009. bio bi analitičar koji bi argumentirano mogao reći kad će se globalno tržište kapitala početi oporavljati. Zaigrani Amerikanci i besprijekoran matematički model (barem na papiru) sekuritiziranih hipotekarnih zajmova gurnuo je dionička tržišta širom svijeta nekoliko godina unatrag, bar kad je riječ o dioničkim indeksima. Iako je globalizacija zaslužna za poboljšanje kvalitete života cijeloga čovječanstva, što se tiče tržišta kapitala, taj iskorak nije išao na ruku ulagačima širom svijeta, pa tako ni u Hrvatskoj. Rijetki su oni koji se mogu pohvaliti porastom vrijednosti vlastitog portfelja, a uspješnima se mogu smatrati i investitori čiji gubitak na kraju godine bude manji od pada vrijednosti domaćega burzovnog indeksa.

Što nas čeka u 2009. na tržištu kapitala teško je sa sigurnošću prognozirati, ali domaće ulagače očekuje težak zadatak – povrat izgubljenog u ovoj godini. Najveći će problem biti, a to je slučaj i u drugim industrijama koje se temelje na sličnim načelima, vratiti izgubljeno povjerenje ulagača u tržište. U pokušaju da to učine, mnogi analitičari u sjećanje prizivaju prijašnje krize podsjećajući na to da su se i prije dogadali padovi, ali valja istaknuti da je tada domaće tržište bilo u svojevrsnom pubertetu i tek je preboljjevalo dječje bolesti, a današnja je situacija sasvim drugačija.

Svjedoci smo da se iz mjeseca u mjesec smanjuje imovina pod upravljanjem investicijskih fondova, a istodobno se povećava iznos štednje koju građani drže u bankama, tako da je rješenje za probleme na tržištu kapitala očito – vratiti povjerenje ulagača i privoljeti ih da dio uštedevine ponovno preusmjerite na tržište kapitala. Kad će se to dogoditi i pod kojim uvjetima, teško je predvidjeti, no svi bi trebali raditi upravo na nalaženju načina kako ulagačima dokazati da investiranje, kao i svaka druga djelatnost, ima i svoje negativne strane i potencijalne opasnosti.

Sljedeća godina značit će ‘biti ili ne biti’ za mnoge sudionike na domaćem tržištu, koje očekuju neki sasvim novi izazovi i problemi. Neki od investicijskih fondova, čija je imovina i više nego prepovoljena u odnosu na rekordnu 2007., kako zbog povlačenja ulagača, tako i zbog smanjenja vrijednosti portfelja kojim upravljaju, vodit će bitku za vlastito preživljavanje. Osim katastrofalnih gubitaka fondova i konkurencija među njima sve je veća jer se njihov broj povećao za trećinu u odnosu na prošlu godinu. Neki od njih vjerojatno računaju s time da će im kao novima u poslu biti mnogo lakše prijuštenje ulagača jer nemaju balast koji nose ovogodišnji gubici. No konkurencija je velika, tako da će ono što se ove godine samo nagovještalo, a to je propast ili pajanje investicijskih fondova, zasigurno biti uobičajena pojava u 2009.

No osim konsolidacije industrije to ne bi trebalo previše utjecati na samo tržište jer je pravodobnom reakcijom Hanfe i najvećih igrača na tržištu osnovan Fond za stabilnost, čija je zaduća osigurati tržište od potresa koji bi se mogli dogoditi kao posljedica rasprodavanja portfelja posrnilih fondova. Nadalje, fondove u sljedećoj godini očekuje i usklađivanje s novim Zakonom o tržištu kapitala, koji bi ih mogao dodatno kadrovski i financijski iscrpiti tako da će borba biti žestoka i vodit će se na nekoliko paralelnih kolosijeka. U sličnom položaju nalaze se i brokerske kuće, kojih dio već sada muku muči s preživljavanjem u situacijama kad burzovni promet bilježe rekordno niske rekorde. I njih čeka usklađivanje sa zakonom i novi kapitalni, infrastrukturni i kadrovski zahtjevi.

Iako se može reći da je Zagrebačka burza jedna od najrazvijenijih u regiji, pa se slobodno može smatrati liderom, i pred njom je prilično teška godina. Ulaganja u infrastrukturu i informatizaciju (OMX platforma koju posjeduje ZSE vrh je tehnologije) te kadar, na krilima kojih su izneseni IPO-ovi sada već uvriježeno nazvanih narodnih dionica, treba opravdati tako da donesu što veću dobit njezinim dioničarima, a za to treba napraviti dodatan iskorak prema još kvalitetnijem poslovanju.

Osnovni zadatak je privlačenje jednog dijela tvrtki koje su do sada na burzi bile prisilno (JDD kotacija) da na uređenom tržištu ostanu i u budućnosti. Nadalje, ZSE će se morati truditi naći nove zanimljive tvrtke čije bi izlistavanje na burzi privuklo uspavane ulagače, a zašto se ne bi i razmišljalo o tome da se neke od perspektivnih regionalnih kompanija usporedno uz domicilna pojave i na hrvatskom tržištu? Potencijalni okidač za povratak toliko željene likvidnosti na domaćem tržištu kapitala mogli bi biti i derivativi, kojih novi Zakon predviđa nekoliko i za čije je uvođenje burza već obavila neke pripremne radnje. No tu valja biti poprilično oprezan jer su izvedenice gotovo isključivi krivci za kolaps globalnog tržišta vrijednosnih papira.

Osim toga, ne treba zaboraviti ni apetite ZSE-a prema okupnijivanju i preuzimanju burzi u susjedstvu, kao ni gotovo istovjetne aspiracije nekoliko mnogo jačih srednjoeuropskih tržišta kapitala, u prvom redu Beča i Varšave, koji bi mogli biti snažna konkurencija u vezi s tim pitanjem, a nimalo ne treba smetnuti s uma da bi i ZSE mogao sâm postati zanimljiv kao potencijalna meta za preuzimanje od tih, trenutačno još mnogo većih igrača. Konsolidacija je riječ koja će zasigurno obilježiti sljedeću godinu, kako među burzama, tako i među kompanijama, čije su dionice pale na tako niske razine da su neke od njih postale i vrlo zanimljiv mamac onima koji imaju preuzimačke ambicije, i naravno, dovoljno gotovine da to ostvare.

Iako se je val preuzimanja najavljivao i na početku ove godine, 2009. će zasigurno biti zanimljiva kad je o tome riječ. Tko će se prvi odlučiti na tako nešto, teško je procijeniti, no ako se nešto može smatrati sigurnim, onda je to činjenica da će neke domaće tvrtke u sljedećoj godini promijeniti vlasnika. Dobro bi bilo kad bi bila riječ o domaćem igraču, jer ionako smo dosta tvrtki prepustili strancima, no učinak koji će donijeti ulijevanje svježeg kapitala u potencijalnim preuzimanjima bit će isti bila riječ o domaćem ili stranom kapitalu.

Mnogo toga na tržištu kapitala ovisi će i o načinu na koji će se kriza rješavati na globalnoj razini jer hrvatsko tržište već neko vrijeme gotovo potpuno korelira sa stranima iako za to, bar kad je riječ o poslovnim rezultatima kompanija, nema nikakvih razloga. No za taj dio priče ionako nismo krivi, pa ostaje samo čekati rasplet i rješenja kojima će pribjeći ekonomije velikih.