Čak 25 tvrtki na Zagrebačkoj burzi kupilo svoje dionice za trezor

U posljednja dva mjeseca s već zabrinjujućim padom Crobexa, koji se vraća na razine dostignute prije četiri godine, sve više raste i kupnja vlastitih dionica kompanija za pohranu u trezor. Teorija govori da postoji nekoliko razloga za kupnju trezorskih dionica, no uprave društava izlistanih na Zagrebačkoj burzi ovih dana najviše motivira podcijenjenost njihovih dionica u odnosu na fer vrijednost.

Svjetodaci smo toga da se nekim vrijednosnim papirima trguje po cijenama koje sada već jamče zaradu čak i u slučaju da se cijela tvrtka isti čas likvidira, proda imovina, izvrše sve obveze i odštete dioničari, tako da trenutak za takve akcije ne može biti bolji, naravno u slučaju da vrednovanje dionica ne doživi još dramatičniji pad. No izostaje očekivani učinak – vraćanje povjerenja ulagača u smislu većeg interesa za tvrtku koja više otkupljuje svoje dionice, što je dokaz da su investitori ili objegli s burze ili čekaju snažan poticaj izvana da počnu aktivnije trgovati.

Prema podacima sa ZSE-a, početak godine i prva ozbiljnija kriza na tržištu nisu previše zabrinuli samo kompanije, jer ih je samo 14, od čega su četiri u sastavu Crobexa, bilo aktivno, odnosno otkupljivalo je vlastite dionice. Danas je ta brojka mnogo veća: 15 od 28 kompanija od kojih je sastavljen domaći burzovni indeks odlučilo se na popunjavanje vlastitog trezora, a na cijelom uređenom tržištu 25 tvrtki aktivno kupuje svoje dionice. Rekorder po broju kupnji je Uljanik plovidba, koja je 49 puta kupovala za vlastiti trezor, a vrlo su joj blizu i uprave Kraša i Podravke.

Zakonska je pretpostavka za kupnju trezorskih dionica odredba Zakona o trgovačkim društvima koja kaže da tvrtka sukladno odluci na glavnoj skupštini može dobiti ovlaštenje za kupnju do najviše 10 posto vlastitih dionica. Većina tvrtki koje se u posljednja dva mjeseca odlučuju na takav potez dosta je daleko od propisanog maksimuma, iako ima nekih koje su mu vrlo blizu, a jedna je kompanija, Dom Holding, i iznad njega – trenutačno u svom trezoru ima nešto više od 12 posto dionica, što joj zakon dopušta u iznimnim slučajevima.

Atlantska plovidba, čiji trezor trenutačno pohranjuje 9,56 posto dionica društva, drugi je primjer iskorištavanja zakonske odredbe gotovo do maksimuma. Iako njezin sektorski kolega, pulsko poduzeće Uljanik plovidba u postocima nema toliko veliku količinu trezorskih dionica, najaktivnije je na tržištu otkako mu je poslovanje pogodila financijska kriza. Budući da su brodari, uz građevinski sektor, najveće žrtve po-topa na dioničkom tržištu, kupovanje za trezor može se smatrati dobrim izborom i signalom da uprava vjeruje u vlastito poslovanje.

• Kad dionice kupuje ključni menadžment ili ih se kupuje za trezor, to je pozitivan znak javnosti da uprava ima povjerenje u vlastito poslovanje i da vjeruje kako su njihove dionice trenutačno podcijenjene te da će im cijena u budućnosti rasti. Uz to, kupnja vlastitih dionica može biti i svojevrsna zaštita od pada cijene dionice – misli Šinan Mašović, analitičar Raiffeisen Consultinga.

Iako je teorija dokazala da je kupnja za trezor pozitivan znak za dioničare, očekivani učinak – veća kupnja – nakon takvih poteza kompanija izostaje, pa je pitanje kad će teorija zaživjeti u praksi jer ipak je riječ o najvećoj financijskoj krizi još od početka prošlog stoljeća, zbog čega će se, nakon tog kaosa, sve dosadašnje teze o tržištu kapitala morati ponovno preispitati. Kad je riječ o obrani cijene, na dionice s relativno slabim prometom kupnja za trezor doista utječe tako da im cijenu zadržava na određenoj razini, no pitanje je koliko se to može održati na dulji rok.

Naime, nitko od analitičara ne usudi se tvrditi da je tržište dosegnulo dno, tako da se može dogoditi da tvrtka dođe do zakonskog maksimuma, a cijene se i dalje ne stabiliziraju, pa ostane sa zamrznutim kapitalom koji ne može kvalitetno iskoristiti.

• Za tvrtku nije poželjno dulje posjedovati vlastite dionice jer se gotovina upotrijebljena za kupnju vlastitih dionica može učinkovitije iskoristiti – misli Mašović.

Trezorske dionice kompanija može iskoristiti za akciju poništavanja dionica smanjenjem temeljnog kapitala. To je ove godine učinio jedino Turisthotel poništivši svojih 15 tisuća dionica i smanjivši temeljni kapital za 4,5 milijuna kuna.

• Pojavi li se netko od sadašnjih većih dioničara spreman prodati veći dio svoga portfelja i pokažu li naši zaposlenici dovoljan interes za sljedeći program zaposleničkoga dioničarstva, sigurno bismo otkupili takav paket i odmah ga prodali zaposlenima po cijeni stjecanja, no to su sve hipotetske situacije – rekao je predsjednik Uprave Atlantske plovidbe Ante Jerković prije dva mjeseca na pitanje namjeravaju li kupovati za trezor.

Sudeći prema tome kako brodarske kompanije stoje na burzi, moglo bi se zaključiti da su on i ostali njegovi sektorski kolege sada još skloniji nečemu takvom.

• Menadžment se često nagrađivalo za uspješno poslovanje, i to u relativnom iznosu u odnosu na dobit, ali plativo u dionicama poduzeća. To se čini zato da se uprava potakne na još uspješnije poslovanje poduzeća, ali stvara se i dodatna potražnja na tržištu, koja može djelovati kao stabilizator cijene dionice – smatra analitičar Erste vrijednosnih papira Davor Špoljar.

No problem je što će tvrtke, ako se kriza produži, za iste iznose bonusa morati u postocima izdvojiti mnogo više kao nagradu menadžerima, a cijene po kojima su ih stjecali možda će biti mnogo više od onih kad se bude isplaćivalo bonus.

Najbolji primjer za trezoriranje radi spašavanja cijene jest Podravka. Ta je tvrtka u posljednja dva mjeseca 16 puta kupovala vlastite dionice, a kako promet dionica toga koprivničkog prehrambenog diva nije previsok, nekoliko se puta dogodio trgovinski dan u kojemu je većina likvidnih zabilježila pad, a Podravka, vjerojatno zbog vlastite kupnje, porast cijene. Slične stvari događale su se i s mnogo manje likvidnim dionicom Transadrije, no ta se tvrtka odlučila za manje transparentan potez. Naime, nekoliko dana prije održavanja Glavne skupštine Uprava je odlučila trezorskih pet posto dionica prodati mimo burze tvrtki Vrni d.o.o. i tako se obranila od suprotstavljenje struje koja ju je željela smijeniti. Nakon Skupštine Transadrija je, unatoč ne baš sjajnoj financijskoj situaciji, nastavila popunjavati trezor, tako da sada ima nešto više od šest posto dionica.

Kompanije koje kupuju za trezor uglavnom šute o točnim motivima takve kupnje – kao motiv navode skupštinske odluke iako je riječ samo o klasičnom ovlaštenju.

Trezorske dionice naša kompanija upotrebljava za nagrađivanje svojih radnika, na što se plaća propisani porez. U Ingri je procijenjeno da je ovo razdoblje povoljno za kupnju vlastitih dionica zbog stanja na tržištu, kažu u Ingrinim Korporativnim komunikacijama, što je jedini odgovor s naznakom motiva za kupnju koji smo dobili.

Ostale tvrtke ili šute ili navode formalne razloge, tako da se o konkretnim motivima može samo nagadati. Zasigurno je jedan od njih i obrana od potencijalnog preuzimanja, no vlasničke strukture domaćih tvrtki uglavnom su dobro zacemtirane. Iako dosta njih nema većinskog vlasnika, tvrtkama se upravlja uz konsenzus najvećeg dioničara, tako da se preuzimanje može dogoditi jedino u slučaju da on propadne. U svakom slučaju, u uvjetima krize, koja je gotovo jednako uplašila i domaće i strane investitore, zainteresiranih za preuzimanje sve je manje, a i veći promet neprijateljskog preuzimača brzo bi otkrio takve namjere.

• U uvjetima atraktivnog vrednovanja dionica na organiziranim tržištima kapitala određeni broj kompanija koje raspolažu dodatnim likvidnim sredstvima zasigurno će se odlučiti na kupnju vlastitih dionica i tako povećati vrijednost za svoje dioničare – kaže Ivan Soldo, pomoćnik direktora FIMA FAS-a.

Posljednji mjesec na burzi potvrđuje njegovu tezu, no postavlja se pitanje je li ovo dno i neće li se tvrtke financijski iscrpiti pokušavajući obraniti cijene svojih dionica. Likvidnost je ovih dana iznimno na cijeni.