Videoigre današnjice predstavljaju virtualne svjetove koji korisnicima iz njihova omiljenog naslonjača pružaju užitak igranja finala Lige prvaka, vratolomne vožnje svjetskog relija ili borbi u Drugome svjetskom ratu.
Tržište konzola u svijetu danas je toliko razvijeno da se zarada tvrtki koje proizvode videoigre broji u milijardama dolara. Međutim, neke od najpoznatijih igara na svijetu nikada ne bi doživjele planetarni uspjeh, a ni približno toliku zaradu, da nisu na tržište izašle prilagođene za igrače konzole, već samo za osobna računala. Na tržištu igračih konzola sedme generacije visoko su se pozicionirali brendovi koji u tom biznisu postoje još od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad su videoigre bile sadržajno jednostavne i grafički nedorečene. Među najpoznatije igrače konzole uvrstili su se Wii, najnoviji tržišni adut tvrtke koja je lansirala lik popularnog vodoinstalatera Super Marija, treća generacija Sonyjevog Playstationa te Microsoftov Xbox 360.
Nintendo Wii je igrača konzola koja dolazi u kutiji solidne veličine i mase, međutim, uređaj je poprilično malen. Sadržaj kutije konzole uglavnom ispunjava masivni ispravljač i upute na brojnim jezicima uključujući i hrvatski. Spajanje uređaja na televizor poprilično je jednostavno, a svi kablovi imaju specifične konektore, tako da je gotovo nemoguće pogriješiti. Jedino bi nedoumicu mogao izazvati primopredajnik za bežično spajanje, koji je potrebno pravilno pozicionirati ispred televizora da bi ispravno radio. Posebnost te konzole jest simbioza računalne i društvene igre jer većina je igara prilagođena pokretima osobe koja igra neku od igara. Bežični kontroler ima ugrađene sofisticirane detektore pokreta koji omogućuju wiimoteu (dodatak igračoj konzoli) da ‘glumi’ palicu za golf, teniski reket, šake boksača ili, pak, bežbolsku palicu. Snaga, tj. brzina vašeg zamaha adekvatno će biti prenesena u igru i odraziti se na snagu kojom će biti udarena loptica. Ista stvar je s igračem golfa. Klasične platforme će vam ponuditi odabir smjera i jačine udarca, dok Wii nudi ugodaj koji je kudikamo bliži ‘pravoj stvari’: primate wiimote kao palicu za golf, namjestite se i zamahnete.
Ovisno o vašoj snazi, preciznosti i kvaliteti udarca loptica će letjeti samo nekoliko metara ili, pak, preko cijelog terena. Wii je kreiran tako da ponudi urnebesnu zabavu cijeloj obitelji ili, pak, odabranom društvu te da izazove salve smijeha jer od igrača zahtijeva da se poprilično razmaše po cijeloj sobi. Jedini nedostatak te simpatične konzole jest grafičko sučelje, kao i nedostatak desetak kvadrata stambenog prostora potrebnog za igranje maštovitih igara. Wii, naime, nema razvijenu spektakularnu grafiku, ni višekanalni zvuk poput drugih konzola na tržištu te zbog tih ‘nedostataka’ ne može zadovoljiti potrebe zahtjevnih ‘gamera’.
Njegova je posebnost njegova simpatičnost, odnosno čistokrvna zabava. Taj koncept koji je Nintendo postavio u svojoj novoj igračoj konzoli bilježi sve bolju prodaju te ozbiljno prijeti svojim konkurentima.
Sony je u trećoj generaciji popularnog Playstaciona uveo neke novosti kao što su HDMI izlaz, Blue Ray čitač, ugrađeni hard disk i ostale pogodnosti, poput većeg naglaska na igranju igara posredovanjem interneta. Novosti su, naravno, i nove igre s kvalitetnim grafičkim sučeljem zbog mogućnosti korištenja više memorije. Naime, prijašnja je inačica koristila DVD pogon, a treća generacija Playstaciona koristi Blue Ray, kapaciteta 25 gigabajta, kao medij na kojem dolaze igre. No, ta konzola čita i DVD i CD, tako da ćete na skupljim verzijama konzole moći uživati i u starijim igrama za prijašnje inačice. Novi Playstacion krše i bežična igrajuća palica, priključak za internet, DVD player, WI-FI priključak za bežično prebacivanje podataka, kao i čitač memorijskih kartica. Playstacion treće generacije dolazi u nekoliko verzija, recimo osnovni model ima ugrađeni hard disk od samo 20 gigabajta, nema pretpostavke za bežični internet i ne čita igre prijašnjih generacija. Zahtjevniji igrači mogu nabaviti verziju s ugrađenih 40 gigabajta diskovnog prostora i dva USB priključka, dok verzije s ugrađenih 60 ili 80 gigabajta tvrdog diska dolaze s bežičnim bluetootom, šest USB konektora, tri ethernet mrežna konektora, optičkim audioizlazom i još mnoštvom raznih dodataka. Karakteristika te konzole, još od prve inačice izašle davne 1994. godine, jest velika količina raznih igara. Njena je posebnost u tome što se još nisu pojavili mehanizmi koji bi omogućili reprodukciju ilegalnog, odnosno piratskog sadržaja. Također je važno napomenuti da je Sony ugradnjom Blue Ray čitača i HDMI konektora od te igraće konzole praktički napravio multimedijsku stanicu.
