Nedavna izjava Goranka Fižulića u intervjuu Lideru da Magma prestaje zapošljavati studente zbog krize ponukala nas je da istražimo hoće li skorašnja svjetska financijska kriza utjecati na zapošljavanje studenata putem studentskog servisa. No unatoč indicijama iz Fižulićeve izjave, čini se da za sada nema većih promjena na studentskom tržištu rada.
Prema riječima Nike Vidovića, ravnatelja Studentskog centra u Zagrebu, godišnji je promet studentskog rada na području koje pokriva Zagrebačko sveučilište 600-tinjak milijuna kuna. Tako Studentski servis zagrebačkom SC-u osigurava 12 posto prihoda, no, kaže Vidović, sve se to ponovno vraća studentima financiranjem smještaja i prehrane. Nediljko Milas, pomoćnik ravnatelja za financije zagrebačkog SC-a, kaže kako nisu primijetili da se nešto bitno promijenilo u financijskom smislu. U odnosu na prošlu godinu promet je možda i porastao jedan do dva posto, ali to je u skladu s trendom posljednje tri godine.
- Velikih oscilacija nema, tako da za sada ne osjećamo utjecaj svjetske financijske krize. Kako će biti u budućnosti, doista je teško reći jer posao naručuju tvrtke, a ne mi, koji smo samo posrednici – kaže Milas.
Osim toga studentskog servisa u sklopu Sveučilišta u Zagrebu, studenti mogu raditi uz pomoć još dvaju takvih servisa: karlovačkog, smještenog u Mihanovićevoj ulici, i sisačkog u Ilici. Davor Jurčević, ravnatelj Studentskog centra u Karlovcu, kaže da za sada ne osjećaju utjecaj krize na zapošljavanje studenata. Upravo suprotno, skrenuo nam je Jurčević pozornost, više se osjećaju posljedice Bolonjskog procesa jer studenti moraju testirati semestar za semestar, a to znači da su obvezni prisustvovati predavanjima i drugim aktivnostima vezanim uz studij.
- Nekad je to bilo drugačije: raditi nisu mogli jedino studenti medicine ili arhitekture jer su bili angažirani na fakultetu. Danas je tako na svim fakultetima. To znači da čak nedostaje studenata kojima se nudi posao – ističe Jurčević.
Dodaje da je nekoć u češkonici uvijek bilo od 20 do 30 studenata koji su kupkali i kao katapultirani skakali kad bi službenik Studentskog servisa tražio dobrovolje. Danas Jurčević i njegove kolege moraju studente zvati telefonom i nuditi im posao. No, kaže, tako je u Hrvatskoj uglavnom nakon uvođenja bolonje. Ni mišljenje studenata s kojima smo razgovarali ne razlikuje se mnogo od onoga naših prethodnih sugovornika. Tako studentica turizma u Opatiji Karla Krčmar kaže da već dvije godine radi u jednoj tvrtki i ističe da nema ni nagojstaja da bi mogla dobiti otkaz. Posao joj je siguran i vjeruje da će tako moći dok ne ‘izgura’ studij. U sličnoj situaciji i njezin kolega s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Ivan L., koji radi već godinu i pol. Svakako namjerava i dalje raditi, a što je još važnije, tvrtka u kojoj radi najavila je da će tražiti još studenata. Da posao studentima nije ugrožen, možda…
Iako smo pokušavali stupiti u kontakt s najvećim studentskim centrima u Hrvatskoj, samo je zagrebački pokazao zanimanje za suradnju. Osječki i splitski SC-ovi ni nakon nekoliko poziva nisu našli vremena za odgovor, a u riječkom nam je SC-u službenica telefonski rekla da su podaci koje tražimo tajni i nisu za objavu.