Lik i djelo

Jedan od najzahtjevnijih poslova kod posjedovanja flote jest prodaja vozila. Iako ne predstavlja velik novčani trošak, vremenski je izrazito zahtjevna.

Odabir pravih službenih vozila za zaposlenike tvrtka može znatno umanjiti troškove. Najveća je ušteda u vremenu, jer tvrtke koje kupuju svoja vozila moraju se same brinuti o servisima, nabavci guma, obaveznom i kasko osiguranju, prodaji vozila nakon što su amortizirana itd. U većim tvrtkama za to postoje i flotni menadžeri, modernije verzije nekadašnjih šefova vozni parkova. Kod uzimanja flota na leasing tih problema nema, jer je s autokućama ili s leasing tvrtkama (ovisno o dogovoru) moguće postići takve uvjete u kojima tvrtka plaća nešto višu cijenu, ali zato svu brigu o održavanju vozila uzima preuzima leasing ili autokuća. Pritom je važno pažljivo odabrati dobavljača automobila, jer su iskustva tvrtki iz stranih zemalja pokazala da pravilan odabir može smanjiti troškove flote do 25 posto.

Naravno, flote je najisplativije uzimati na operativni leasing jer se kod sklapanja ugovora odmah mogu dogovoriti uvjeti naknadnog otkupa (tzv. buy-backa) te tako odmah riješiti veliki problem. Naime, jedan od najzahtjevnijih poslova kod posjedovanja flote jest prodaja vozila. Iako ne predstavlja velik novčani trošak, vremenski je izrazito zahtjevna.

Potrebno je mnogo znanja zaposlenika koji će organizirati aukciju (standardan način prodaje takvih vozila, bez obzira je li riječ o privatnom ili javnom sektoru), a moguće je i izgubiti novac ako se na aukciji ne pojavi dovoljno interesenata ili ako ne ponude odgovarajuće svote. Osim toga, tu je i pitanje papirologije koja je potrebna, a i proces prikupljanja vozila od zaposlenika, dovođenja svih vozila za prodaju na jedno mjesto itd. Kod uzimanja flote na leasing takvih problema nema, tvrtka se ne mora brinuti i trošiti vrijeme i novac. Jedna od prvih većih svjetskih kompanija koja je prepoznala prednosti uzimanja flota na leasing jest Apple. Računalna tvrtka sa sjedištem u Cupertino, koja je oduvijek dizajnirala svojih proizvoda pridavala veliku važnost, nema nijedan automobil u svom vlasništvu još od 1981. godine.

Prema njegovim analizama, najmanji trošak za tvrtku predstavlja leasing flote na trajanje od dvije do tri godine te ponovno uzimanje novih automobila. Zanimljivo, ali Applove su analize pokazale da, osim najmanjih troškova, takav način nabavke vozila ima još jednu, na papiru teško dokazivu, ali vrlo važnu prednost. Riječ je o tome da tako njegovi zaposlenici mogu voziti novije, modernije i dizajnerski privlačnije automobile, što je za svaku tvrtku (a naročito za onu kojoj je dizajn njenih proizvoda vrlo važan) velika prednost.

Osim smanjenja troškova, znatna prednost uzimanja flote na leasing jest i mogućnost potpune kontrole troškova. Kod uzimanja flote na leasing tvrtka može od davatelja leasinga očekivati i veću fleksibilnost nego što je to uobičajeno, jer u pravilu je riječ o većim količinama vozila. U nekim slučajevima postoji i dodatna pogodnost za tvrtke, koje mogu predvidjeti vjerojatnu kilometražu koju će vozilo prijeći tijekom godine dana.

Ako vozilo tijekom godine dana prijede više kilometara nego što je predviđeno, unose se novi parametri i izrađuje rekalkulacija mjesečne rate leasinga. No, ako je kilometraža niža od predviđene, smanjuje se i rata leasinga. Dakle, osim fleksibilnosti, koja je inače prednost leasinga nad kreditom ili kupovanjem dobara, prednost uzimanja flote na leasing jest u tome što su tvrtkama poznati svi fiksni troškovi jer je održavanje automobile i njihov otkup već uračunat u dogovorenu ratu leasinga.

Specijalizirane tvrtke koje se bave leasingom flota svojim korisnicima nude mogućnost praćenja troškova putem interneta. Svaka tvrtka dobiva svoje korisničko ime i lozinku, putem kojih pristupa zaštićenom dijelu internetske stranice na kojem može pratiti sve što je vezano uz njenu flotu vozila. Tako tvrtke zahvaljujući izvještavanju putem interneta dobivaju pristup svim podacima o vozilima u bilo koje vrijeme te pregled stanja aktivnih vozila i ugovora kao i pregled troškova cijele flote.

U samoj tvornici zaposliće 350 radnika, a još toliko na širem kninskom području.

Tko je Tomislav Debeljak? Je li riječ o biznismenu s realnom vizijom ili pak o hazarderu koji je u ovim teškim vremenima odlučio igrati na sve ili ništa?!

Njegovi suradnici, poput člana Uprave Darka Pappe, opisuju ga kao mladog čovjeka kojem je posao strast i način života. Najveća mu je vrlina sposobnost donošenja važnih odluka s dugoročnim vizijama u kratkom roku. Također, ističu ga kao skromnu osobu koja, iako si može priuštiti mnogo veći luksuz, sa suprugom i peterom djece živi u stanu od 59 četvornih metara. Sâm kaže da mu više i ne treba. Jedna od odluka, u suradnji s ocem Božidarom, bila je kad su 2001. unajmili kninski TVIK, a 2003. samoborski poduzetnici odlučili su se na njegovu kupnju. Unatoč raznim nagadanjima da su ga kupili zbog atraktivnog zemljišta i rasprodaje skupih strojeva, DIV na čelu s ocem i sinom Debeljakom počinje s oporavkom posrune tvornice. Danas, pet godina nakon što je obitelj kupila TVIK, na naplatu dolazi višegodišnje ulaganje. Naime, uz pomoć trenutačno raspoloživih kapaciteta 40 posto ukupne proizvodnje izravno se izvozi na europsko tržište, a neizravno, i do 80 posto, putem proizvoda drugih hrvatskih poduzeća. Izvoz se iz godine u godinu povećava, pa je tako 2007. u odnosu na 2006. porastao 84 posto, a za 2008. planira se 60-postotni porast.

Nakon što je Europska komisija donijela Uredbu o sprečavanju nelojalne konkurencije i za uvoz standardne vijance roba proizvedene u Kini propisala velike carine koje će se početi primjenjivati najkasnije do veljače 2009. i trajati najmanje pet godina, mi kao proizvođači prepoznali smo priliku koju ne smijemo propustiti i zato ćemo povećati proizvodnju u Kninu – govor Debeljak.

Na europskom tržištu otvara se prostor za napredak, odnosno tvrtka će prema procjenama na godinu izvoziti 100 milijuna eura standardnih vijaka i tržišni udio u EU sa sadašnjih jedan povećati na, planira se, pet posto ukupnog tržišta vijaka.

Prvi kontakt s Debeljakom mladim uspostavili smo s predrađom da je riječ o još jednom ‘tatinom sinu’ koji se svim silama trudi da nam na lijep način zahvali na suradnji. Ipak, nakon predstavljanja novog projekta i obilaska tvornice TVIK, nekadašnjeg ponosa kninske proizvodnje, porazgovarali smo s njime. Odmah nakon rukovanja i prvih nekoliko rečenica postalo je jasno da se dojam koji smo o njemu dobili dopisujući se, vrlo službeno, elektroničkom poštom posve različit od onoga dobivenog uživo. Nenametljiv, Debeljak mladi strpljivo nam je odgovarao na pitanja. Osim o poslovnim planovima, o kojima govori ako baš mora, radije se prisjeća dječačkih dana i neostvarenog sna da postane harmonikaš u Glazbenoj školi ‘Ferdo Livadić’ u Samoboru.

Tomislav Debeljak rođen je 1975. u Zagrebu. Završio je Osnovnu školu ‘Mijo Oreški’ u Bregani; u to je vrijeme strastveno želio svirati harmoniku. Nakon završene Srednje tehničke škole ‘Nikola Tesla’ 1993. upisao je Fakultet strojarstva i brodogradnje u Hrvatskoj. Kao i od karijere harmonikaša, zbog obveza u obiteljskoj tvrtki i velikog posla u Austriji 1996. odustao je od fakulteta. Nekoliko godina poslije u Ukrajini su mu za šest tisuća dolara ponudili diplomu na crno, što nije prihvatio. Naime, nada se da će jednog dana završiti fakultet u Hrvatskoj. Također, san mu je jednog dana baviti se sklapanjem i svirati harmoniku. Iako ima tek 33 godine i nema diplomu, stekao je mnogo životnog i poslovnog iskustva. Naime, uz posao predsjednika Uprave ima veliku obitelj, suprugu i peteru djece. Na pitanje kako sve to stigne uskladiti, odgovara da je sve stvar organizacije i navike koju se stekne s godinama. Tako uz obitelj i posao stigne s prijateljima iz djetinjstva otići na ‘hakl’.

Prilikom obilaska kninske tvornice i fotografiranja starog stroja teškog nekoliko tona priznalo nam je da bi u tom trenutku poslovno odijelo najradije zamijenio radničkom ‘mondurom’ jer mu se radionica uvučla pod kožu.

S 14 godina, radeći tijekom ljeta u pogonu, zaradio sam prvi džeparac, tadašnjih 3,5 tisuća maraka, koje sam ocu posudio za kupnju kovačice za vijke. Tada sam naučio da se samo napornim radom i stalnim ulaganjima može napredovati u poslu kojim se bavite – kaže predsjednik Uprave.

Dodaje da mu je uzor otac Božidar jer je od malog obiteljskog obrta stvorio grupaciju koja je trenutačno među najvećim europskim tvornicama vijaka i koja uz dvije tvornice u Hrvatskoj (Samobor i Knin) posluje na šest lokacija u inozemstvu (Valjevo i Švrljig u Srbiji, Sarajevo, Ljubljana, Hagen i Lille).

Grupacija DIV nastala je iz privatne radionice pokrenute u unajmljenoj garaji 1971. kao obrt pod nazivom Debeljak izrada vijaka.

Moj je otac Božidar novac koji je skupljao za ‘šićka’ odlučio uložiti u stroj za brušenje koji je pronašao na otpadu i za koji se nakon kupnje ispostavilo da je, zapravo, stroj za valjanje navoja na vijcima. Nakon toga ponovno je skupljao novac za automobil, ali opet je radije odlučio kupiti alate za stroj. Tako je počela proizvodnja. Uskoro je kupio i zemljište te otvorio radionicu i tek iz četvrtog puta kupio ‘šiću’ – objašnjava Debeljak.

Osim u kućnoj radinosti otac Debeljak radio je i u TRZ-u Bregana. Radni tjedan počinjao bi mu u pet ujutro. Odlazio bi na posao u TRZ s kojeg se vraćao u 15 sati, a nakon obiteljskog ručka u radionicu, u kojoj je radio do kasnih večernjih sati. Jedino vrijeme za odmor bila mu je nedjelja nakon 14 sati – objašnjava Debeljak.

Prvog radnika otac je zaposlio 1975. Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća DIV je postao poznati pogon koji je proizvodio vijke za cijelu Jugoslaviju. Devedesetih je imao već 20 ljudi, a onda je sagrađena tvornica u Samoboru. Nakon toga slijedilo je širenje proizvodnje kupnjom kninske tvornice TVIK.

Menadžerskim poslovima bavim se od svoje dvadesete. Tvrtkin je plan oduvijek bio da svake dvije godine udvostručimo proizvodnju, što se gotovo uvijek ostvarilo. Trenutačno smo grupacija sa 850 ljudi i s prometom od 60 milijuna eura na godinu te novopokrenutim projektima kao što je aktualno povećanje kapaciteta proizvodnje u Kninu. Uz to u tijeku je projekt za izradu velikih plastičnih dijelova za proizvodnju kontejnera za smeće, plastičnih paleta i građevinskih oplata te projekt izrade bravarskih pozicija za poljoprivredne strojeve i mehanizaciju. Namjeravamo otvoriti punionicu vode u Kninu, tako da nam je u planovima i povećanje prometa od 42 posto na godinu u sljedećih pet do osam godina – govor Debeljak.

Unatoč problemima poput česte reorganizacije poslovanja i nedostatka stručnjaka grupacija svaku godinu uspijeva završiti pozitivno.

Josipa Rimac, kninska gradonačelnica, predsjednica Uprave DIV-a upoznala je na nekoliko sastanaka na kojima se govorilo o razvoju gospodarstva. Prvi susret pamti po dobroj prezentaciji rada tvornice i budućih razvojnih projekata. Također kaže da je tvrtka, osim što zapošljava najviše Kninjana, Župi sv. Ante u Kninu ustupila dio tvornice u kojem se služe mije dok se ne sagradi nova crkva. Zato je Tomislav Debeljak, odnosno tvrtka na čijem je čelu, 2008. dobio plaketu Grada Knina za doprinos gospodarskom razvoju i zapošljavanju.

I dok ga građani Knina doživljavaju kao spasitelja zaboravljenoga grada, Samoborci, čini se, obitelji Debeljak ne mogu oprostiti uspjeh. Obrtanci koji su odrastali i surađivali s Božidarom Debeljakom nisu željeli pričati o svom uspješnom sugradaninu. Sugovornik iz Udruge obrtnika Samobora koji je želio ostati anoniman i nekoliko novinara lokalnih medija tvrde da svi gledaju svoja posla i ne mogu priznati nečiji uspjeh osim ako od njega ne mogu profitirati.