Piše: Marija Čekada

Sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost energetskih tržišta i održivi razvoj, što podrazumijeva smanjivanje emisije stakleničkih plinova i veće korištenje obnovljivih izvora energije, tri su strateška cilja EU u razdoblju do 2020. godine.

Bit Europskoga strateškog energetsko-tehnološkog plana (SET plan) koji su članice EU usvojile početkom godine jest ubrzati tehnološki razvoj i učiniti ga prioritetom na najvišoj razini budući da će prijelaz na niskougljičnu ekonomiju trajati desetljećima, a brzina razvoja tehnologija odlučivat će o lideru u sektoru ‘čistih’ tehnologija, naglasio je na forumu predstavnik Institut za energiju Europske komisije Arnaud Mercier.

SET plan trebao bi u Uniji povećati korištenje obnovljive energije i smanjiti emisiju ugljičnog dioksida te potaknuti rast sektora ‘čiste’ tehnologije koji muče visoke cijene, tržišne barijere i nedovoljna ulaganja. Namjera SET plana je da energetsko istraživanje i razvoj novih tehnologija budu svima dostupniji i da se zasnivaju na znanosti koja će omogućiti komercijalizaciju najboljih tehnologija u srednjoročnom razdoblju kako bi europska industrija postala lider u tom sektoru – rekao je Mercier.

Mercier je upozorio da u sadašnjim uvjetima europski energetski sustav još ne može u potpunosti prihvatiti napredne tehnologije zbog čega je bitno ulagati u istraživanje koje će dovesti do preokreta u energetskom sustavu.

Komerčijalne energetske tehnologije s niskom emisijom ugljičnog dioksida bit će ključne u uspješnoj borbi protiv klimatskih promjena i osiguranju svjetske i europske opskrbe energijom no budući da su danas još skuplje od konvencionalnih tehnologija, to će jedino biti moguće ako postanu cjenovno konkurentnije. Europski potencijal za razvitak novih generacija tehnologija golem je, ali su ‘istraživanja često nedostatno financirana, disperzirana i slabo koordinirana – naglasio je Mercier.

Keywan Riahi iz Međunarodnog instituta za analizu primijenjenih sustava u Grazu, istaknuo je da analize pokazuju da se emisije stakleničkih plinova mogu zadržati ispod ciljane razine, što predlaže Europska unija, jedino bude li se do 2050. godine uvela u široku uporabu energija bez ugljika, i postupno globalno povećao udjel neugljične energije na više 60 posto.

Iako postoje velike neizvjesnosti u pogledu primjene pojedinačnih budućih tehnologija, vrlo je vjerojatno da nijedna pojedinačna mjera smanjenja emisija sama za sebe neće biti dovoljna za postizanje stabilnosti niskih koncentracija stakleničkih plinova. Potrebno je uvesti široku lepezu tehnologija u svim sektorima koji su veliki proizvođači stakleničkih plinova radi ekonomične redukcije emisija – poručio je Riahi.

Veliki dio redukcija bit će potrebno izvesti u samom energetskom sektoru, kao i u sektorima šumarstva i poljoprivrede. Raspon energetskih mjera ide od štednje energije i povećanja učinkovitosti do zamjene ugljena čistijim gorivima kao što su prirodni plin, obnovljivi izvori i nuklearnja energija, kao i uvođenja tehnologija hrvatanja i skladištenja ugljika.

U suvremenoj energetskoj politici na globalnoj razini mnogo se očekuje od politike energetske učinkovitosti na koju se, s obzirom na uštede koje treba donijeti, promatra kao novi izvor energije. Područje energetske efikasnosti prepoznato je u EU kao područje s najvećim potencijalom za smanjenje ukupne potrošnje energije, čime neposredno utječemo na obveze iz Kyoto protokola i smanjenje emisije štetnih plinova u okoliš.

Akcijski plan energetske učinkovitosti Europske komisije postavilo je cilj od 20 posto smanjenja ukupne primarne potrošnje energije do 2020. godine.

Na forumu je Didier Bosseboeuf, stariji ekonomist iz francuske Agencije za okoliš i upravljanje energijom (ADEME), predstavio rezultate istraživanja koje ta agencija provodi u suradnji sa Svjetlom vijećem za energiju (WEC) i svake tri godine donosi izvještaj o politikama energetske učinkovitosti koje se primjenjuju u svijetu. U razdoblju između 1980. do 2006. godine praćenje je izvršeno na više od 20 pokazatelja energetske učinkovitosti na razini sektora i krajnjih korisnika po regijama i najvećim zemljama. Rezultati koje je iznio Bosseboeuf pokazuju da se od 1990. godine na globalnoj razini primarna energetska intenzivnost smanjivala prema stopi od 1,6 posto na godinu.

U pogledu energetske učinkovitosti najviše su učinile europske zemlje, dok, s druge strane, Kina pokazuje najveće usporavanje. Prema Bosseboeufu izlaganju, većina novih članica EU-a znatno brže smanjuje energetski intenzitet, uglavnom zato što su krenule s pozicija niže energetske efikasnosti, dok stare članice EU znatno sporije smanjuju svoj energetski intenzitet jer su krenule s boljih pozicija.

Bosseboeuf je istaknuo da se doprinos prerađivačkog sektora u štednji energije usporava u odnosu na razdoblje potkraj devedesetih godina, a za razliku od njega, rezultati u transportu pokazuju poboljšanja.

Poboljšanja energetske učinkovitosti u transportu posljedica su tehnoloških poboljšanja automobila proizvedenih u Europi, koji danas troše šest litara na 100 kilometara.

Veliki izazov politici energetske učinkovitosti, poručio je Bosseboeuf, jest povećavanje potrošnje električne energije u domaćinstvima gdje postoji trend tehnološki štedljivih uređaja, ali ujedno i životni stil u sklopu kojega korisnici troše više struje.

Ključno je za uspješnu politiku energetske efikasnosti da postoje jasan institucionalan okvir, odgovarajuće financiranje projekata te organizacije koje će provoditi postavljenu politiku.

Shema organizacije širi se piramidalno, polazeći od države, preko nekoliko regionalnih agencija, na lokalne energetske centre i implementacijske centre kao provedbene institucije. U tom području treba poticati sve informativne, obrazovne i promotivne aktivnosti s ciljem uklanjanja barijera implementaciji mjera energetske efikasnosti i korištenja obnovljivih izvora energije. No iako se ne mogu uvoditi identične politike u Norvešku, Portugal ili u Hrvatsku, one moraju biti jako dobro koordinirane – zaključio je Didier Bosseboeuf.

Tehnološki izazovi koji u razdoblju do 2020. godine očekuju sve zemlje na tlu Europe odnose se na proizvodnju druge generacije biogoriva, konkurente alternative fosilnim gorivima, te na poticaje komercijalne tehnologije protiv emisije ugljikovog dioksida, naglasio je Arnaud Mercier. U tom procesu treba računati na energetske izvore poput oceana i na nove generacije nuklearnih reaktora. Europska komisija upućuje na potencijal 14 energetskih tehnologija. Među njima su obnovljivi izvori energije poput solarne energije i energije vjetra, kao i nuklearna energija te ‘decarbonizirana’ fosilna goriva koja imaju kratkoročni potencijal, dok dugoročna vizija obuhvaća fuziju, vodik, gorive čeliće i nuklearne reaktore ‘novе generacije’, što zahtijeva znatne inovacije kako bi se smanjili troškovi i olakšao pristup tržištu.

Znatno ublažavanje opasnosti klimatskih promjena zahtijeva strukturne promjene energetskog sustava uz istodobno ubrzanje širenja tehnologija i pravodobnih ulaganja u nekoliko idućih desetljeća. Potrebni su i odgovarajući poticaji ulaganjima radi razvijanja, stjecanja, prijenosa i primjene novih tehnologija, smatra Keywan Riahi.

Razina energetske učinkovitosti ne mora uvijek biti jednaka stupnju ekonomskog razvoja. Treba voditi računa o tome da je najbolje uvesti politiku energetske učinkovitosti u industrijski sektor. Najbolje prakse su iz područja proizvodnje čelika gdje se primjenjuje tehnologija kisika, a najbolji pogoni u ovom trenutku su u Turskoj, a ne u članicama OECD-a, naglašava Didier Bosseboeuf.