Ponudu i potražnju za KODT-P, molim – rekoh brokeru. Za ime svijeta, pa zar ćemo ga stvarno kupovati po 800 kuna?! – gotovo sam jauknuo nakon što mi je izdiktirao nekoliko desetaka tisuća kuna mršave kupnje i vapaje jeftine prodaje. Kakva tuga, kupujući Končar distributivne i specijalne transformatore po 5.000, ciljao sam kompaniju na 10.000. A sad sam se, ne odstupajući od ciljane cijene, premišljao hoću li kupiti po otprilike 1.100 kuna. Nisam. Zvao sam brokera dan za danom, da bih na kraju dao nalog za kupnju KODT-P po 450 kuna. No koliko god moj nalog bio preslika cijena po kojima se papiri trže po svijetu, toliko je i autoironičan, čak autosarkastičan. Uopće nije isključeno da će za koji tjedan ili mjesec ‘proći’, kao što nije isključeno ni da će padati i nakon što ‘prođe’. I dionica i tržište.
Mi koji smo u igru ušli s Inom, sjetno smo slijegali ramenima. Šteta, da smo se burze dosjetili koju godinu prije, s vrlo smo malo početnog kapitala mogli zaraditi znatan novac. I eto, mrmiljajući razloge zašto nismo na vrijeme prodali, upravo smo to dočekali, pad cijena na anoreksične razine. Masa dionica danas je sjeme više nego utemeljenih nada u desetorostruko uvećanu uloženog, a ja se premišljam oko tričavih, nepristojno jeftinih 1.000 kuna za Končar distributivne i specijalne transformatore jer mnogi pokazatelji koji bi mogli odrediti likvidnost u idućoj godini – plaše. To jest, gdjegod plaše, a gdjegod prestravljaju.
Držimo se, za početak, priče o dobrim izgledima da se malim početnim kapitalom mogu postići veliki prinosi. Zbog toga sam prestao puštiti. Sram me je reći koliko sam trošio na cigarete. Zanemarivao sam i samouništavanje i izračune što se sve novcem koji sam bacao na cigarete može kupiti, kamo se sve i koliko puta na godinu može putovati… A sad, tek tako, nisam prestao puštiti zato što sam najmanje mjesec dana u godini radio samo za cigarete, nego zbog potencijalnih prinosa na ‘kamaru’ para koju sam pretvarao u katran i taložio na pluća. Prema mojim skromnim procjenama, da samo jednu jedinu godinu, recimo 2009., ne pušim, a nikotinski novac u dvanaest rata ili u povoljnom trenutku odjednom uplatim u dobro odabranu dionicu, za deset do dvadeset godina moja će djeca birati fakultet. Nastojat ću ih uvjeriti da izaberu Harvard. Budem li, a hoću, deset ili dvadeset godina novac koji sam trošio na cigarete uplaćivao u dobre dionice, dividende i očekivani prinosi mogli bi biti dovoljni za mnogo toga.
