Home / Financije / Šanse da Hrvatska uspije u održavanju proizvodnje i zaposlenosti su polovične

Šanse da Hrvatska uspije u održavanju proizvodnje i zaposlenosti su polovične

Što očekujete u sljedećoj godini? Hoće li se situacija pogoršati? – Hrvatska je visokoekurizirana i visokozađužena zemlja. Zato smo izuzetno osjetljivi na ekonomske procese u okruženju i na razvoj svjetske financijske krize. Prvi financijski udar na banke relativno smo lako prebrodili, međutim, sada dolazi financijski udar na realnu ekonomiju. Budući da nemamo mogućnost ekspanzije izvoza roba i usluga, niti imamo nekakvih rezervi kapitala koje bismo mogli povući, svaki daljnji poremećaj na svjetskom tržištu snažno će se odraziti na nas. Ekonomski analitičari renomiranih svjetskih institucija predviđaju da se tek sredinom 2010. može očekivati globalni oporavak, ali snažnih argumenta za takve prognoze zapravo nema. Svode se na empirijske modele i predviđanja, ali ne znaju što će se stvarno dogoditi u sljedeće dvije godine. Stoga mislim da moramo biti spremni na dugoročno krizu i dugoročne poteškoće u pristupu kapitalu te da moramo restrukturirati našu proizvodnju i potrošnju kako bi gospodarstvo moglo preživjeti i čak napredovati u takvim uvjetima. Postoji opasnost recesije, ali još imamo mogućnost da je vlastitim akcijama spriječimo. U svakom slučaju potrošnja će biti manja, a tržišni uvjeti u okruženju još će se pogoršati. Ne možemo očekivati da će nam pozitivna promjena u okruženju pomoći, prije da će nam odmoći. Šanse da uspijemo u održavanju proizvodnje i zaposlenosti polovične su. Postoji i mogućnost da sljedeće godine opet poraste inflacija. Jeftiniji uvoz roba od onih koje proizvodimo u zemlji dugoročno utječe na trend snižavanja cijena. Pošto će se raspoloživa sredstva u deviznoj bilanci snižavati, morat će se i uvoz roba usklađivati na niže. Znači da će u ukupnom omjeru prevladati robe s višim cijenama, što je poticaj inflaciji. U sljedećoj godini dosta izgledna situacija klasične staglacijske.

Kod državnih jamstava se poziva na rejting države kao garanciju investitoru. Budući da je rejting Hrvatske u posljednjih nekoliko mjeseci ili snižen ili stavljen u negativnu perspektivu, to nije dovoljno. Da bi se Hrvatskoj vjerovalo, najprije se mora uspostaviti povjerenje u državu. Uravnoteženi proračun je prvi korak, zatim konsenzus svih društvenih slojeva o tome da moramo manje trošiti, a tek onda dolazi do stvaranja određenog fonda u smislu imovine koja će služiti kao jamstvo ili se koristiti za pomoć poduzećima.

Koliko će problem nelikvidnosti ozbiljno pogoditi poduzeća iduće godine i kako ga spriječiti ili barem ublažiti? – Nelikvidnost mogu prouzročiti dva osnovna izvora. Jedan je neuravnoteženi proračun u kojem država kasni s plaćanjem svojih obveza, što onda domino efektom uzrokuje odgodu plaćanja, nelikvidnosti i ugrađivanje odgode plaćanja u cijene roba i usluga. Drugi izvor nelikvidnosti je nedostatak kredita. Recimo da Vlada pristupi svom dijelu odgovorno, uravnoteži proračun i on ne bude uzrok početnom impulsa nelikvidnosti, ipak ostaje otvoren problem nedostupnosti kredita. Ako dostupnost kredita ne bude na razini kao u 2008. godini, val nelikvidnosti krenut će od onih poduzeća koja ne budu mogla refinancirati svoje dugove, pa neće imati dovoljno obrtnoga kapitala i tako dalje. Interes svih društvenih slojeva u Hrvatskoj mora biti da poduzeća dođu do potrebnog kapitala i kredita jer će se, u protivnome, cijela ekonomija početi spuštati na niže razine.

Kad smo kod likvidnosti, je li HNB-ovo sniženje stopa obvezne pričuve sa 17 na 14 posto dovoljno? – Za cjelovito rješavanje osnovnog problema refinanciranja poduzeća i države nije dovoljno, ali pitanje je koliko HNB može u određenom trenutku poduzeti a da ne poremeti stabilnost financijskog sustava i ugrozi tečajnu politiku. HNB je procijenio da u ovom trenutku može poboljšati likvidnost s tim smanjenjem, ali moramo biti svjesni da monetarne mjere same ne mogu riješiti problem nedostatka novca. Stvarne potrebe za likvidnošću ne može riješiti monetarna vlast, već moraju postojati realni izvori novca. Treba vidjeti što se može povući iz realnih izvora, što se može refinancirati i tek potom vidjeti koliko se privremeno mora potrošiti rezervi Narodne banke, kao korektiv prethodnih mjera.

Nekoliko ste puta spomenuli uravnoteženi proračun. Koliko je realno da će Vlada uspjeti održati multi deficit proračuna u 2009. godini? – Vlada je krenula od pesimističkih prognoza proračunskih prihoda za sljedeću godinu, rekao bih, realnih s obzirom na ekonomsku krizu. S time da bi dobro bilo osim uravnoteženja predvidjeti i jedan do dva posto suficita radi amortizacije kriznog udara do kojega može doći tijekom godine. Naravno, pregovori s potrošačima teški su jer su se oni naviknuli na određeni standard potrošnje koji se sada mora smanjiti.

U posljednjem broju RBA analiza kao najbolje dugoročno ulaganje države navodi se ono u obrazovanje i tržište rada. Zbog čega je to u ovoj situaciji toliko važno? – Dugoročno stanovništvo neke države može imati određeni životni standard utemeljen na eksploataciji izdašnih prirodnih resursa poput proizvođača naftne ili mogu akumulirati velike fondove kapitala čijim investiranjem će ostvarivati prihode. Pošto mi nemamo izdašne zalihe ni jednog niti drugog, na svjetskom tržištu možemo ponuditi samo naš rad. Što će radna snaga koju koristimo u zemlji biti kvalitetnija i bolje obrazovana, to ćemo veće prihode ostvarivati i imati bolji životni standard. Nemamo alternativnu varijantu.