Home / Mediji i publikacije / Od hrvatskih vina enolozima je najdraži plavac mali

Od hrvatskih vina enolozima je najdraži plavac mali

Vina od plavca malog najdraža su hrvatskim enolozima, proizvođačima vina, sommelierima trgovcima i specijaliziranim novinarima. Iz tih su struka tijekom ove godine birani ocjenjivači za Potrošački putokaz magazina Švijet u časi, a od 13 hrvatskih vina koja su u tom ocjenjivanju dobila 90 ili više bodova, čak je pet plavaca. Zlatan plavac Grand cru, vino iz četrdesetak godina starog vinograda na južnim padinama Hvara, već je godinama među najboljim hrvatskim vinima, a i o Poljanićevu vinu Peninsula već se podulje lijepo priča. Dingač Nike Bure, pak, praktički je ove godine postao kulturno vino koje se sve donedavno u Zagrebu gotovo i nije moglo kupiti. Moralo se naručivati preko vinoteke Pantheon. Prošloga ga je mjeseca konačno i Vrutak, jedna od najvećih hrvatskih vinoteka, uvrstio u svoj katalog zajedno s Postupom Mare koji, pod Burinim nadzorom, radi njegova sestra Marija Mrugudić.

Kultna vino postala su i Medvid, proizvođača Dubokovića i Barbića, te Medvjedica koju radi sam Ivo Duboković. Oba su vina s položaja Medvid-bod na južnim obroncima Hvara, pred njima je nekoliko godina vrlo lijepe budućnosti, ali oba se proizvode u iznimno malim količinama. Zato im je i cijena oko 500 kuna. S kontinenta, pak, stara zlata kutjevačke doline i dalje podjednako bliža. Podrum Kutjevo još je jednom očarao svojim predikatnim, slatkim vinima. Tako će biti i nagodinu, sudeći prema nedavnim predvodom kušanju njihovih najnovijih predikata. Novi je favorit sivi pinot kasne berbe 2006. za koji i glavni enolog Kutjeva Ivica Perak kaže da je najbolje vino koje je ikad napravio.

Dobre su ocjene i kasne berbe rajinskog rizlinga Ive Enjingija i to iz dva razloga: zbog sorte koja nikako da na našem tržištu zauzme mjesto koje zaštuje, a u svim vinkama zemljama svijeta cijene ju jednako kao chardonnay i sauvignon ili čak i više, te zbog proizvođača koji se proslavio kad je vinom Venje 1999. postao svjetski prvak prema britanskom časopisu Decanter, a u posljednje se vrijeme malo za njega čulo. Posebno veseli priznanje obitelji Clai. Vesna i Giorgio rade vina koja, kao što to Giorgio često ističe, sami žele piti, a u vinogradu i podrumu gotovo sve prepuštaju prirodi i samo paze da nešto ne upropaste. A za kraj spomenimo Velimira Koraka. Njegovo ime i prezime govore sve. ‘Veli’ki vinar i ‘mir’ni čovjek divovskim ‘korak’om sve brže bježi konkurenciji.

Velimir Korak ima dva vina, chardonnay sur lie 2006. i sauvignon 2006., ocijenjena s 90 ili više bodova u ovogodišnjim Potrošačkim putokazima, a crni pinot iste berbe dobio je 89 bodova. Od te zahtjevne sorte iz berbe 2007. Korak je napravio sensacionalno vino koje upravo ovih dana stiže na tržište. To je bez sumnje najbolji hrvatski crni pinot, a možda i najbolje hrvatsko crveno vino uopće. Jedina mana mu je što je još vrlo mlado. Treba ga kupiti, spremiti u dobar podrum i ‘zaboraviti’ dvije-tri, a možda i pet ili više godina.

  • Dingač Bura 2005. moćno je ali skladno, topli i slano vino od plavca malog uzgojenog na glasovitom položaju na Pelješcu. Ima 14,8 posto alkohola. Zbog aroma po zreloj i prosušenom voću odlično pristaje uz pašte pripremljene s mnogo pozornosti.

  • Medvid MMIII je, kao što mu i ime kaže, berba 2003., a riječ je o plavcu s hrvatskog položaja Medvid-bod. Ocjenjivač je toliko oduševio da su ga prozvali ‘SuperHvaranom’. Ima čak 16 posto alkohola. Gotovo iste ocjene dobio je i godinu dana mladi Medvid MMIV.

  • Plavac mali Peninsula 2004. barrique je vino Ante Poljanića s položaja Dingač i Trstenik. Ima 14,4 posto alkohola, a odluku ga mirisi mediteranskoga aromatičnoga i prosušenoga bilja te tamnoga zreloga, posušenoga ali i ukuhanog voća.

  • Zlatan Plavac Grand Cru 2005. u ustima je gusto, ‘da bi se moglo jesti’ vino, njegovano i skladno s 15 posto alkohola. Grožđe je uzgojeno na južnim hrvatskim položajima bez ikakva zagađenja, a prinos je samo pola kilograma po trsu.

  • Predikatne graševine podruma Kutjevo, ledenih berbi 2005. i 2003., izborna berba prosušenih bobica 2006., kao i traminac ledena berbe 2003. naprosto moraju oduševiti svakog vinoljupca otvorena duha, ali i ljude koji misle da ne vole vino.

  • Malvazija Classica 2006. (Vesna i Giorgio Clai), iskreno je, osebujno i višeslojno vino. Nije za svaki ukus, ali izvrsno pokazuje kako malvazija može dati i doista veliko vino. Punjeno je u magnum boce (1,5 litara) i može dugo stajati. Ako izdrži jer, nema ga mnogo.

  • Rajinski rizling kasna berba 2006. Ive Enjingija sjajno je višeslojno vino kod kojega se lijepo ističu i sorta i termin branja. Uza sve sorte arome, osjeća se i profinjeni miris petroleja tipičan za najbolje rizlinge. Vino koje treba ‘grijati’ na 13 do 14 stupnjeva i točiti u veliku čašu.