Prirodna kozmetika, nema više sumnje, zadnjih je godina postala glavni trend na tržištu posvećenom osobnoj njezi tijela i higijeni. To i ne čudi jer prirodna je kozmetika samo jedan dio sad već sveprisutnog trenda samoodgovornosti za svoje zdravlje i svjesnosti da smo svi jednako odgovorni za svijet u kojem živimo. Nema sumnje da prirodni proizvodi, ali samo ako su kvalitetni i pažljivo pripremljeni, imaju prednost nad sintetičkim, a najvažnija bi im odlika trebala biti – da ne sadrže konzervanse koji ih drže dulje uporabljivima. Upravo su konzervansi najčešći uzrok problema koje koža trpi.
No, budući da su prirodni proizvodi bitno skuplji od onih koje na svojoj ambalaži ne koriste te danas marketinški najisplativije pridjeve ili onih koji se doista mogu pohvaliti međunarodnim certifikatom Certified Natural Cosmetics, mjeru nečijeg zdravlja ipak još uvijek određuje debljina novčanika.
Stoga, treba li baš svu kozmetiku u kući pobacati i zamijeniti je onom skupom, sa CNC certifikatom? Je li baš sve što priroda nudi korisno u kozmetici? Naime, bez obzira na financijske mogućnosti, svatko tko razmišlja o svojoj dobrobiti morao bi na umu imati neke osnovne činjenice.
Kao prvo, i prirodna kozmetika, ako nije riječ o malim lokalnim manufakturama, dio je velikoga marketinškoga kolača koji sjajno živi od prodaje kozmetičkih proizvoda. Velika se financijska sredstva koriste u promociji prirodnih proizvoda, a vodeća imena na tom tržištu nametnula su visoke cijene i istaknula velika obećanja.
Mnogi dermatolozi, naime, bezuspješno upozoravaju da je tu većinom riječ o marketinškom triku te da prirodno nije uvijek garancija za dobro, kao što ni sintetički proizvod nije nužno loš.
Otrovn bršljan, primjerice, nestojan, ali vam sigurno neće donijeti koristi. Kemičke su kemikalije, bilo da je riječ o sintetičkim ili prirodnim – vrđi dr. Roberta Palestine, jedna od vodećih dermatologinja čuvene američke Klinike Mayo.
Ako ste primjerice skloni aknama, dobro pročitajte djelovanje proizvoda, jer prirodnost sastojaka ne garantira izlječenje kože od neugodnih pričića. Žene sa zrelom kožom trebaju više hidratacije, a oni koji su alergični na neke sastojke moraju znati o kojima je točno riječ. Riječ hypoallergenic na kutijicama znači samo to da je proizvod bez sastojaka koji su se najčešće pokazali kao iritirajući, ali ne i da će vaša koža odmah zabilježiti, automatski biti riješena perutanja, da će se zategnuti, prikriti bore ili zaliječiti akne.
Ako patite od alergijskih reakcija, zatražite od svog dermatologa opsežnije alergijsko testiranje, koje prelazi ispitivanje na 24 osnovna alergena. Tako ćete točno doznati koje kemikalije – možda i neke prirodne – trebate izbjegavati, pa ćete se i lakše obraniti od marketinških trikova koji nude rješenja preko noći. Zadnja su testiranja u Americi pokazala da mnogi takozvani prirodni proizvodi, prepuni egzotičnih sastojaka, zapravo djeluju kao preskupa hidratizirajuća sredstva, iako se reklamiraju kao blagotvorni upravo za specifične probleme koje koža može imati. A kvalitetni ovlaživači kože mogu se nabaviti i sintetički te u raznim cjenovnim kategorijama. Uobičajeni sastojci koji će do svih slojeva kože privući vodu, upiti je i sačuvati vlažnost su: glicerin; maltitol sirup; manitol; propilen glikol i sorbitol.
Mnoge je nekritične američke poklonike ‘prirodnog’ iznenadila umjerenost u sudovima Linde Collinson, vlasnice ugledne LaCrista biokozmetike, koja i sama priznaje da se pod prirodnim prodaje doista svašta. Svoju je tvrtku pokrenula zbog hiperalergijskih reakcija koje je imala na veliki broj sastojaka. Njezina je deviza da je najčešće bolje ono što je jednostavno. Svim potrošačima biokozmetike savjetuje da nikako ne bacaju ambalažu, posebice proizvoda koje već niste testirali.
