UNIQA – tim po mom izboru

Raspon je mjera koje stoje na raspolaganju kreatorima ekonomske politike velik, posebno ako se na stranu stave neka ograničenja neoliberalnog pristupa gospodarstvu. Svi očekuju, i to čak ni obveze prema EU ne sprječavaju, mnogo izravniji utjecaj države uz istodobno zadržavanje sustava tržišne konkurencije sa svim njegovim prednostima. Kao i kućanstvima i državi, poduzećima bi sljedećih mjeseci najveći problem mogla biti likvidnost, odnosno uredna naplata potraživanja i financiranje obveza.

Član Uprave Nexe grupe Tomislav Rosandić smatra da će se efekti financijske krize najvjerojatnije širiti najprije usporavanjem plaćanja, a izgledan je i pad poslovnih aktivnosti, što se očituje i u očekivanjima na kojima se priprema državni proračun za iduću godinu. Uspoređno s tim bit će otežan pristup izvorima financiranja, koji su sve skuplji.

• Za Nexe grupu najveći će izazov biti upravo osiguranje onih poslova koji će se unatoč očekivanim problemima nastaviti, a sadašnja situacija pruža nam uvjerenje da ćemo u tome i uspjjeti. Briga o održavanju likvidnosti sustava i osiguranje nastavka financiranja (refinanciranja) gospodarstva da se poslovni ciklus ne bi zaustavio pod pritiskom dospjeća dugova, bili bi važan činitelj u pomoći tvrtkama u Hrvatskoj da prebrode probleme koji mogu proizaći iz financijske krize koja nas tek očekuje u sljedećem razdoblju – kaže Rosandić.

Između jasne potrebe da se pomogne poduzećima i želje da se to učini veliko je nezapošnato područje kako to učiniti, a kaže se da je na nepoznatom terenu svaka mapa dobra. Nije čudno da je nastala poplava ideja i prijedloga među kojima je teško odrediti jasnu strategiju. Predsjednik Hrvatskoga društva ekonomista Ljubo Jurčić upozorava da ono što je dobro za državu i društvo nije uvijek dobro za svakog poslodavca.

• Zato će tu biti lomova. Država mora gledati da za pet godina gospodarstvo bude bolje i jače, a u tom gospodarstvu vjerojatno neće biti 20 do 30 posto sadašnjih tvrtki – kaže Jurčić.

Drugim problemom određivanja kojim mjerama pomoći realnoj ekonomiji Ljubo Jurčić smatra nepostojanje prave slike što se u gospodarstvu stvarno događa.

• Hrvatska ne vodi statistiku koja bi pokazivala kakva je struktura proizvodnje i proizvoda u pojedinim djelatnostima. Kad bismo znali kakva je struktura proizvoda, znali bismo koliko je pojedina proizvodnja ovisna o određenim ‘inputima’. Gleda se koji su kritični elementi u svakoj djelatnosti, koji imaju najveći negativni utjecaj, pa zatim donosite mjere da smanjite njihov utjecaj. Nitko nema pojma o čemu govori jer nitko pred sobom nema sliku kako funkcionira hrvatsko gospodarstvo, kakvi su odnosi među djelatnostima i kako se stvara proizvod u pojedinoj djelatnosti – kaže Jurčić. Međusektorska ili ‘input-output’ analiza model je u kojem se mjere svi izravni i neizravni efekti koje promjena u jednom sektoru ostavlja na ostale sektore ekonomije.

Možda i zato Sanader štednju trenira u vlastitu dvorištu, pa će se prvi put od 1998., kada je uveden PDV, državni proračun naći u ravnoteži (ne samo suzdržavanjem od dijeljenja božićnih darova). Iako je Vlada prvotno planirala manjak od 0,8 posto BDP-a, kriza će ga potpuno zatvoriti. Doista, prva je reakcija na krizu upravo štednja. No što kad svi stegnemo remen i prestanemo trošiti, komu će domaća poduzeća prodati ono što proizvode? Tko će i kako gurati BDP?

Analitičar Žarko Primorac kaže da uvijek robujuemo dogmama u pogrešno vrijeme. Sada je važnije spasiti realnu ekonomiju nego imati nula posto deficit, važnije je da poduzeća dobiju svježi kapital, pa bilo to i iz proračuna, kad već banke zatvaraju slavine. Hrvatska sigurno klizi prema depresiji i pitanje je hoće li se uopće moći izgurati veliki infrastrukturni projekti (od kojih će politika zbog manjka novca vjerojatno odustati), pa bi bilo pametnije taj novac odmah.